Marija Mara Stojadinović je rođena 1980. godine u Vrnjačkoj Banji. Talentovana pevačica je svoj vrhunac u karijeri doživela 2006. godine kada je izdala album Tuđe slađe za Grand produkciju. Ljubav i interesovanje ka muzici traju još od osnovne škole kada je pevala u horu i svirala harmoniku.
Mara se pored pevanja oprobala i kao glumica i voditeljka, ali je njena najveća ljubav bila muzika. Iako je dvehiljaditih doživela veoma veliki uspeh po kome je i zapamćena, odlučila je da ode u prekookeansku Ameriku, gde je nastavila da se bavi pevanjem. Nakon dugogodišnjeg uspešnog rada, smatra da su za uspeh neophodna dva faktora – talenat i rad na sebi.
Kada su krenula prva interesovanja ka muzici, koliko talenat igra ulogu?
Moja prva interesovanja su krenula u osnovnoj školi, pevala sam u horu i svirala harmoniku. Uvek me je interesovala muzika, a to interesovanje je trajalo tokom celog mog školovanja i moja odluka je bila da nastavim time da se bavim. Moji počeci su izgledali tako što sam pevala u jednom lokalnom bendu u Vrnjačkoj Banji. Talenat igra veliku ulogu, ali bez rada ništa. Smatram da kada neko nije talentovan, uzalud troši vreme i novac. Isto tako je uzaludno kada imate talenat, a ne radite na tome. Smatram da je talenat uslov za uspeh isto koliko i rad, odricanje i učenje. Ja i dan danas radim na sebi, snimam nove pesme, učim nove pesme i uklapam se u razne žanrove.
Marija Mara je, osim pevanja, zablistala i na pozorišnoj sceni i to u predstavi „Let iznad kukavičjeg gnezda“. Pevala je na ruskom jeziku, a predstava je tada doživela veliki uspeh.
To je bio moj prvenac i prva ljubav – pozorište. Tada još uvek nisam počela da nastupam sa svojim bendom. Na toj predstavi sam pevala na ruskom jeziku, igrala sam glavnu žensku ulogu, Natašu. Predstava je bila u režiji Slobodana Ćuskića. Pamtim je kao jedno veoma lepo iskustvo i žao mi je što se nisam ozbiljnije bavila pozorištem, možda bih danas bila uspešna glumica.
Osim glume i pevanja, radila je i kao voditelj igara na sreću Loto i Bingo, a potom i priloga vremenske prognoze u Dnevniku.
Iskušala sam se i u voditeljskim vodama, čak mi je i to dobro išlo, sviđao mi se taj posao i zaista sam uživala sa obzirom na to da sam uvek bila komunikativna. Međutim, iako sam sebe pronalazila u glumi i voditeljstvu, moja najveća ljubav je uvek bila muzika. Tako da sam tom odlukom zapostavila pozorište i voditeljsku karijeru i fokusirala se samo na muziku.
Marija Mara Stojadinović je nakon petogodišnje saradnje sa grupom Nemoguće vruće, objavila svoj prvi solo album za Grand produkciju, 2006. godine. Da li je teže bilo dvehiljaditih ili danas graditi solo karijeru?
Sa obzirom na to da sam počela da pevam 1998., čini mi se da je nama bilo teže, jer tada nisu postojali formati kao što su danas, recimo, Zvezde Granda. Danas, iako si anoniman, nije ti potreban novac da investiraš, dovoljan je talenat da bi uspeo. Mi smo sve sami morali sticati. Mnogo sam morala da radim kako bih zaradila dovoljno da mogu investirati u muziku. Posebno je teško kada si sam i nemaš sponzora, pošto se sponzorisanje albuma meri u nekoliko desetina hiljada evra. Zaista smatram da je lakše sada, jer muzička takmičenja nepoznatim pevačima znatno olakšavaju put do uspeha, uprkos velikoj konkurenciji.
Godine 2008. Marija Mara dolazi u Čikago, gde i danas živi. Zašto i kako je došlo do odlaska u Ameriku i kako su izgledali tvoji počeci i adaptiranje?
Ja sam u Ameriku otišla novembra 2008. godine. Zbog mog odlaska nisam dovoljno ispromovisala svoj album i singl Kumovi. Znala sam da ću otići u Ameriku pre ili kasnije, pošto je deo moje porodice već bio tamo. Bila sam skeptična da li pre ili posle odlaska da snimam album, da li da se povlačim sa scene, pošto je moja karijera prilično brzo išla uzlaznom putanjom. Na kraju sam ipak otišla. Srećna sam što sam tako odlučila, jer sam ovde sa jednim delom svoje porodice. Stoga mi ni adaptiranje nije teško palo, imala sam svu njihovu podršku. To često nije situacija sa ljudima koji ovde dođu sami, bez ičije podrške zna biti znatno teško. Posebno što je Amerika drugačija zemlja od Srbije. Apsolutno je sve drugačije, način života, rada, način ishrane, sve je potpuno drugačije. Pošto sam imala podršku, nastavila sam aktivno sa pevanjem u Americi od 2008. godine.
Marija Mara je izdala i dve pesme i to „Raped child“, rađenu za UNICEF u cilju borbe protiv nasilja nad decom, i pesmu „Shake, shake“ kao duet sa grupom Corrid’or. Da li je teško graditi inostranu karijeru i da li su te dve pesme pronašle svoj put do uspeha?
Imala sam čast da za UNICEF snimim pesmu, radila sam to od srca. Poruka te pesme je zaštititi decu od nasilja, što mi je bilo nešto najlepše u karijeri što sam ikada uradila. Druga pesma je bila eksperiment sa francuskom RNB grupom Corrid’or. Ta pesma predstavlja miks dva jezika, francuskog i engleskog. Pesma je super prošla, ja sam bila na njihovim nastupima kao specijalni gost i pevala sam na engleskom. Zadovoljna sam uspehom te dve pesme, jer ih nisam snimala u cilju da zaradim novac od njih, već su te pesme rezultat moje ljubavi prema muzici.
Koliko ima posla za muzičare sa Balkana u Americi i da li se tu može živeti od pevanja?
U Americi je život složen. U zavisnosti od životnog standarda i prohteva, zavisi da li se može živeti ili ne. Da sam ostala sama, sigurno bih mogla živeti samo od pevanja, ali pošto imam dete i porodicu, teško je živeti samo od pevanja. Čini me srećnom činjenica da je Čikago veliko središte balkanskog naroda, nastupamo kao da smo u Srbiji, svaki vikend je radan.
Marine ambicije ka uspehu i prilagođavanje američkom načinu života, dovele su do toga da je godinama unazad bila poslovno aktivna sedam dana u nedelji.
Godinama sam pored pevanja radila za kompaniju Horseshoe Casino. Osam godina sam radila kao marketing menadžer u firmi koja predstavlja veliku korporaciju i ima 80 kazina u svetu. Inače se dobro snalazim u marketingu i zaista volim taj posao, mogu slobodno reći da je pevanje marketing, a tu je moje iskustvo već dobrih 20 godina. Kada sam se porodila, morala sam da se povučem iz tog posla, kako bih se posvetila detetu. Uvek sam imala dodatni posao, nikako nisam želela da sedim kod kuće i da radim samo vikendom, već sam bila aktivna sedam dana u nedelji. Tako sam se i uklopila u američko društvo.
Kakvo je stanje na muzičkoj sceni u Americi usled cele situacije sa pandemijom i gde te publika može čuti i videti?
Uglavnom se ne radi, zabranjena su velika okupljanja. Potrebne su mnoge dozvole, kao i ograničen broj ljudi i razmak između stolova. Primetila sam da par lokala retko ima muziku. Moj lični izbor je bio da ne učestvujem ni na kakvim većim okupljanjima, pošto imam bebu i posebno sam obazriva zbog njega. Stopirala sam svoje nastupe i čekam neka bolja vremena, a ovo će proći jednog dana.
Marija Mara planovima za dalje će svakako obradovati njenu publiku.
Završavam novu pesmu i nadam se da ću je na leto izdati ukoliko korona prođe. Već treći put odlažem svoj put u Srbiju, ne uspevam da lepo ispromovišem pesmu i odem na gostovanja. U pitanju je jedan singl, a ne znam kada će to tačno biti zbog cele situacije koja nas je zadesila. Videćemo da li će epidemiološka situacija to i dozvoliti.
Kakvu poruku bi uputila mlađim kolegama koji planiraju da se iskušaju u Americi?
U Americi su svi dobrodošli. Nas kolega muzičara ovde ima zaista dosta i svako će pružiti ruku i pomoći ako je to potrebno. Mi smo ovde daleko od kuće i upravo nas ta nostalgija navodi na to da budem prisniji, nego što smo u Srbiji. Mi smo jedna velika porodica ovde, čak i kada dođe do nekog problema, svi smo tu da pomognemo. Ko god nov da dođe, sigurno će imati našu podršku. Amerika je uprkos krizi i dalje jedna od perspektivnijih zemalja. Ako ste vredni i želite da radite, ova zemlja jeste za vas!
Mari Stojadinović je ova godina donela najlepši poklon, sina Lazara. Spokojna i optimistična ispraća staru godinu u krugu porodice, živi svoj san i strpljivo čeka nove uspehe koji joj predstoje u narednoj godini.
Čitaocima Chicago Dešavanja šalje puno pozdrava i i čestita predstojeće praznike.
Želela bih da svim čitaocima Čikago Dešavanja poželim srećnu Novu godinu, kao i da im poručim da se vole i budu zajedno. Lepo proslavite praznike u krugu porodice. Budite strpljivi, sada ispraćamo ovu staru godinu, a bolja vremena nam stižu.
PIŠE: ANDRIJANA ŽIVANOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA