Biti lekar podrazumeva da morate biti odgovorni, potkovani znanjem, spremni na velika odricanja i da to što radite veoma volite. To je zanimanje koje nosi sa sobom veliku odgovornost, traži samosvesnost i očekuje da u svakom trenutku budete spremni da svom pacijentu ukažete pomoć. Jedan od takvih koji ispunjava sve od navedenog i već tri decenije je odan svom zvanju je doktor Aleksandar L Krunić, poznati dermatolog kako u Srbiji tako i SAD-u. Dr Aleksandar L Krunić je vanredni profesor dermatovenerologije na Northwestern University u Čikagu, konsultant i Mohs hirurg u Skin Doctor Center u Trstu i u Dermatovenerološkoj ordinaciji Beoderma u Beogradu.
Na početku ovog intervjua voleli bismo da nam kažete kako je izgledalo Vaše detinjstvo? Da li je ljubav prema medicini počela od malih nogu?
Moja majka bila je lekar-ginekolog i od malih nogu mi je usadila ljubav prema medicini i želju da pomažem ljudima. Počelo je kada smo još u obdaništu pravili nekakav komad u kome sam ja igrao doktora a moja drugarica pacijenta. Odluku da se bavim medicinom doneo sam tokom gimnazije, voleo sam puno biologiju, hemiju, fiziku, genetiku i slično.
Na osnovu Vaših postignutih nagrada i priznanja primer ste da se veliki trud i rad u poslu koji volite da radite i te kako isplate. Da li je bilo dana, u toku studija ili posla, kada ste pomislili da odustanete?
Bilo je izazova ne mogu da kažem, ali ja sam voleo to što sam radio, želeo sam da naučim što više i nikada se nisam zadovoljavao prosekom.
Deset godina ste radili na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Prvo kao asistent, a potom i kao Docent. Od 2000. godine akadamsku karijeru nastavljate u SAD-u. Možete li nam dočarati kakvi su studenti u Srbiji a kakvi u Americi? Kakva su Vaša iskustva u toj oblasti s obzirom da ste profesor više od tri decenije?
Zavisno od motivacije, interesa i energije koju mladi žele da ulože u svoje znanje i karijeru, sretao sam različito. Ali mogu da zaključim da sam imao sreće da oduvek budem okružen mladim ljudima, sa obe strane okeana, koji su bili željni znanja i upijali su sve što su mogli. Radili su sa mnom, publikovali radove i učestvovali na kongresima. Tu nekako nije bilo razlike, ljudima se morate dati, biti njihov profesor, mentor i onda će saradnja, pažnja i poštovanje doći sama po sebi.
Da li je nagrada iz 2016/17 koja je dobijena za profesora godine Northwestern University jedna od dražih, iako pretpostavljamo da je svaka nagrada za vas posebna?
Da to je ustvari i potvrda da sam pored tog nekog naučnog, kliničkog i istraživačkog ipak uspeo i na edukativnom polju, jer kakav ste edukator to mogu da komentarišu samo vaši studenti i specijalizanti koji rade sa vama i uče od vas.
Član ste mnogih profesionalnih udruženja između ostalog i Srpskog lekarskog društva – sekcija dermatovenerologija. Šta je to na čemu lekari u udruženju trenutno rade i koji su ciljevi za budućnost?
Danas dominiraju prevashodno dve teme. Jedna je lečenje i pervencija karcinoma kože. Kako ga sprečiti, kako rano prepoznati, kako rano lečiti? A druga je globalna tema kozmetska dermatologija, sprečavanje i usporavanje starenja kože, kao i minimalno invanzivne intervencije za popravljanje bora, volumena kože i izgleda.
Ima li posla u Čikagu za doktore koji nemaju posla u Srbiji, ali i za one koji rade ali bi probali da svoju karijeru nastave na drugom kontinentu?
Za dermatologiju, to je dosta teško, doktor koji je ovde završio mora da prođe kroz godine istraživanja i publikacija da bi pokazao interes za dermatologiju, za neke iz inostranstva je još teže. Ali ljudi koji su mladi, koji su entuzijazisti, mogu da uspeju, zavisno od toga koliko u svojoj karijeri i životu žele da se žrtvuju. Onaj kome je cilj jasno zacrtan šta želi, uspeće pre ili kasnije.
Vaša posebna interesovanja u struci odnose se na karcinom kože. Koja su Vaša iskustva, zbog čega uglavnon dolazi do oboljevanja kože?
Ja se bavim specijalnom tehnikom uklanjanja karcinoma kože, mikroskopski kontrolisanom tehnikom, koja je još poznata prema autoru i kao “Mohs hirurgija’’. Veliko mi je zadovoljstvo da to radim i u Beogradu. Ovim putem nemelanomski kancer kože kao basocelularni i planicelularni karcinom, uklanjamo sa minimalnim marginama, naročito na osetljivim regijama na licu, gde je potrebno što više sačuvati normalnu kožu. S tim da se tumor uklanja uz mikroskopsku kontrolu, rizik od recidiva tj. nekompletnog odstranjivanja je minimalan. Kod slučajeva primarnog bazocelularnog karcinoma je recimo manji od 1%.
Koji su to saveti koje bi nam udelili kako da kožu što više zaštitimo od raznih oboljenja?
Prvenstveno zaštititi se od sunca, potom adekvatna ishrana sa proteinima je jako bitna kao i vitaminima, mikroelementima. A isto tako i nega, lokalna primena vitamina C,A za adekvatnu hidraciju kože.
Šta je to čime ispunjavate Vaše slobodno vreme i kako izgleda jedan dan kada nemate poslovnih obaveza?
Slobodno vreme provodim sa porodicom, imam dve kćeri koje pohađaju univerzitet ovde u Čikagu. Isto tako trudim se da se bavim i sportom.
I za kraj, recite nam koji su to Vaši dalji poslovni planovi? Da li možda planirate da svoje znanje proširite na još neki kontinent?
Naša služba Beoderma u Beogradu već radi, a ja planiram da provodim mnogo više vremena u Srbiji u bliskoj budućnosti, tako da mogu da obučim mlađe kolege da rade Mohs tehniku koja treba da ostane dostupna i prisutna i u Srbiji mlađim generacijama i pacijentima kojima bude potrebna.
Saznali smo koji su to saveti kako se pravilno posvetiti svojoj koži i negovati je na najbolji mogući način. Isto tako, Dr Aleksandar L Krunić nam je dao recept za uspeh, kako se boriti za svoj cilj u životu i ostvariti snove, kao neko ko je u detinjstvu jako želeo i smelo maštao. Zato predvidite sebi budućnost tako što ćete da je stvorite.
PIŠE: MARIJA POPOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA