Vlada Vladić je rođena u selu Međaši, pored Bijeljine u Republici Srpskoj. Nakon početka školovanja u medicinskoj školi u Beogradu, prebacuje se u u vojnu školu u Rajlovcu kao aviomehanicar. Kada je završila školu, Vlada odlučuje da se preseli u Ameriku i ostvari svoje snove. Put do uspeha nije bio nimalo lak, ali ona je tim putem hrabro koračala i svojim receptima i zdravim načinom ishrane uspela da ostvari svoje ideje i pomogne drugima da žive kvalitetnije i zdravije.
Vlada Vladić je uspešna poslovna žena, domaćica i majka. Svojim receptima i pripremom hrane za decu, Vlada je osvojila celu Ameriku. Proglašena je za najboljeg dečijeg kuvara u SAD. Zapravo, pre više od 10 godina projekat zdrave ishrane ove Srpkinje iz Temecule prihvaćen je na državnom nivou, pa je Vlada Vladić nakon dugogodišnjeg rada postala zvanični promoter srpske domaće kuhinje. Pored svega pomenutog, Vlada je postigla još brojne uspehe i uradila mnoge projekte, a svom putu do uspeha kojim i dalje hrabro korača uvek dodaje puno ljubavi za sve koji je prate i podržavaju.
Vlado, odrasli ste u jednom malom mestu, u tradicionalnom porodičnom okruženju. Kako ste se odlučili da se preselite u Ameriku?
Јa sam još kao dete maštala, čak i bila ubeđena da ću živeti u Americi. U kraju u kome sam odrastala majke su očekivale da se udate, imate decu, zasnujete porodicu, i uz to možda imate neki posao koji ćete negovati čitav život. Međutim, mene su još kao dete, vodili neki drugi snovi, druge namere u životu za koje sam znala da ih neću ostvariti u toj sredini. Još kao devojčica sam u razgovoru sa drugaricom podelila da ću jednog dana otići u Ameriku, jer je to bila zemlja u kojoj sam smatrala da mogu da ostvarim svoje snove. Želela sam da imam slobodu da pratim te snove i ideje koje su konstantno gorele u meni. Amerika je bila zemlja u kojoj sam želela da živim i to sam i ostvarila.
Za Vas kažu da ste najveća promoterka srpske kuhinje u Americi. Kako počinje Vaša priča?
Moja priča počinje kao i priča svih naših emigranata koji su odlučili da odu u Ameriku sami, bez neke podrške i sigurnosti koja bi vas tamo sačekala. Dakle, prihvatate poslove koji vam dolaze i radite različite fizičke poslove da bi se opstalo. Menjale su se karijere, ja sam sve to prihvatala vrlo zadovoljno jer sam znala da će doći dan kada ću uspeti da sredim svoj život i ostvarim svoje snove. U mojim kasnijim tridesetim godinama, to se ostvarilo, tada sam dobila i decu, i kroz tu fazu života poslovne uspešne žene i majke rodila se i ideja za moju neprofitnu organizaciju. Kao majka, vrlo brzo sam shvatila da, da bih othranila moju decu kako treba, ja moram da pomognem i drugoj deci da odrastu kako treba. U to vreme i moj suprug je bio bolestan pa se nekako ta veza između hrane i zdravog života dodatno nametnula. Pored toga, u Americi se pojavio ogroman broj dece čija je bolest bila vezana baš za lošu ishranu, kao što je prekomerna gojaznost. Čovek ne mora da bude pametan da shvati koliko je važan zdrav način ishrane i zdrav porodični život. Ništa se novo nije izmislilo, samo sam se vratila korak unazad, u moje detinjstvo gde je bilo mnogo domaće, zdrave hrane i u kome je postojao porodični zivot. Kada sam rodila svoju decu, shvatila sam koliko im je sve to potrebno, a time potrebno i drugoj deci.
Vodite neprofitnu organizaciju “Seme života” koja promoviše zdravu ishranu. Amerikanci su poznati po fast food hrani, pa koliko uspevate u Vašem poduhvatu? Kako oni prihvataju naša domaća jela?
Kada čovek dođe na jednu stepenicu u životu gde se ostvari, onda morate da zastanete i dobro razmislite sta ćete sa tim uspehom i gde taj uspeh vodi. Ja sam shvatila, da sve što sam stvorila, želim da investiram u naredne generacije. Tako je i osnovana neprofitna organizacija „Vlada’s Seeds of Life„, gde sam odlučila da se promoviše zdrav familijarni život i zdrav način ishrane koji ja nosim iz kraja u kome sam odrasla. Naša jela su jako dobro prihvaćena, i ta ideja o domaće uzgojenoj i pripremljenoj hrani je jako popularna sada u Americi. Svrha naše neprofitne organizacije leži u tri programa. Jedan program je na nacionalnom nivou, i posvećen je televizijskom programu, koji je kao Cooking Show, što je zapravo jedna emisija o ljudima, hrani, baštovanstvu, o lepim stvarima u životu i povezanosti sa okolinom. Taj program je produciran i podeljen besplatno kroz oko 270 televizijskih stanica sa javnim pristupom. Mi se trenutno emitujemo u preko 40 američkih država na preko 270 televizijskih stanica i mislim da nas gleda preko 20 miliona gledalaca. Zatim, radimo na regionalnom nivou gde se jednom mesečno organizuju večere, na koje se pozivaju ljudi sa različitom kulturom, školovanjem, interesima, sa namerom da se ti ljudi povežu, da se naprave jače i bolje povezane komune iliti komšiluci. Treći program je program koji radimo direktno u našem gradu, koji je posvećen napuštenoj deci, samohranim majkama i pacijenima koji boluju od raka, tačnije njhovim porodicama. Mi pripremamo gotova jela za njih, odnosimo i pomažemo im da imaju nutritivnu hranu i istovremeno ih učimo da kuvaju i spremaju hranu za sebe. Organizacija je jako uspešna, i jela koja se prezentuju i u cooking show-u i na televiziji su naši domaći recepti i sve je vrlo zdravo pripremljeno.
Koliko se razlikuje ishrana dece u Americi u odnosu na Srbiju?
Nažalost, razlika nije prevelika. Da ste me pitali pre 20 godina, rekla bih da je razlika ogromna, ali sada ne toliko. Skoro sam bila u poseti Beogradu, pa sam posetila i Republiku Srpsku. Supermarketi su preplavljeni prerađenom hranom. Tako da se i tamo pojavljuju deca koja su gojazna, taj brzi način život uključuje i brzu hranu. Nažalost ta epidemija je stigla i kod nas. Čips, peciva, gazirana pića, čokolade, more prerađenih šećera koji su jeftini i dostupni na svakom koraku. Ukoliko ne budemo pazili šta naša deca jedu i kako se hrane van kuće, vrlo brzo će problem gojaznosti preplaviti i Srbiju.
Vlado, Vi ste čak 6 puta poneli titulu šampiona u pripremanju hrane za decu. Da li su u pitanju neka takmičenja i kako se to ocenjuje?
U emisiji Food Network mi smo odneli pobedu u spremanju porodične trpeze, pre par godina. Proglašena sam kao jedna od deset majki koja je najviše doprinela promovisanju zdrave hrane u Kaliforniji. Pobedila sam sa receptom, koji je uvršćen kao jedan od 12 najzdravijih na nacionalnom nivou, od kompanije Atna. U pitanju je naš posni kolač od jabuka, koji sam ja malo doradila. On se plasirao kao jedan od 12 najzdravijih u Americi. To je kolač na kome sam ja odrasla. Jabuke, griz, orasi i još par stvari koje sam dodala.
Ostvarili ste se kao poslovna ali i porodična žena, da li sada možete da kažete da živite svoj američki san?
Definitivno. Stvarnost svakog sna je puna žrtve. Iako ljudi sa strane zamišljaju moj život jednom idilom, moj život je propraćen sa puno napornog rada, dana kada ne stignem da se umijem i sa životom koji bi ljudi teško povezali sa pričom o uspehu. Samohrana sam majka, pa pored toga što sama odgajam decu, ja održavam baštu, podsecam drveće, radim sve kućne poslove, a zatim me čeka kancelarija gde moram da budem poslovna žena, a kada deca dođu kući ja preuzimam ulogu majke. Da bi se sve to postiglo, čovek neke stvari mora da zapostavi. Ali bez obzira na sav napor, mislim da kada vas ispunjava ono što radite, vi ste onda i uspešni.
Da li imate neku poruku za naše čitaoce?
Moja poruka bi bila, da se okrenete svojoj porodici i da porodicu shvatite kao najvažniji posao u životu. Jer nijedno drugo ostvarenje se ne može meriti sa zdravljem vaše dece, ne mislim samo fizički nego i mentalno, duhovno. Poručila bih svima da se vrate prirodi, da se vrate baštovanstvu i uzgoju domaće hrane, i da prenesu sva ta znanja na nove generacije. Investirajte u zdraviju budućnost vaših potomaka.
Vlada Vladić je veliku podršku i opštu prihvaćenost američkog naroda stekla predanim radom i ljubavlju prema kulinarstvu, domaćinstvu, ali i obrazovanjem mladih majki i dece u borbi protiv brze i nezdrave hrane. Ova uspešna porodična žena snimila je u našoj zemlji dokumentarni film „Virgin Land“ koji predstavlja sve lepote srpskog naroda, a koji se prikazuje na američkim televizijama. Za više informacija o Vladinim projektima možete posetiti njen Youtube kanal ili Facebook profil.
PIŠE:MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA