Ljubitelji kvalitetnog i dobrog noćnog provoda u Čikagu dobro znaju njegovo ime. Naš sagovornik, Ljuba Zarić, svojim glasom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Muziku oseća, peva srcem i dušom i upravo ta njegova ljubav prema muzici je bila okidač da uspešno gradi krajeru u Americi više od deset godina. Melodičan i jedinstven glas pomešani sa našim najlepšim nostalgičnim pesmama u sred Čikaga, razlog su da se ponovo vratite na njegov nastup i prepustite čulima i predivnom ambijentu.
Ljuba Zarić je poreklom iz Zemuna, profesionalno se bavi muzikom od svoje 24. godine, veliki trud, odricanja i neprespavane noći višestruko su se isplatili. Sa nekadašnjom grupom „Trezor”, sarađivao je sa našim najpoznatijim muzičkim imenima i bili su predgrupa na mnogim nastupima. Srećno je oženjen je i ponosan otac jedne devojčice, velika podrška porodice mu je od izuzetnog značaja za posao.
Rado se seća detinjstva u rodnom Zemunu, prvih nastupa i prepunih beogradskih klubova. Pevanje je njegova velika ljubav od malih nogu, dok je ozbiljnije počeo da se bavi muzikom u dvadesetim godinama.
Odrastao sam u Zemunu, pamtim jedno srećno i bezbrižno detinjstvo u jednoj zdravoj porodici, tako da sam najviše njima i zahvalan na svemu što sam danas postao. Počeo sam da se bavim profesionalno muzikom sa dvadeset četiri godine, ali ljubav prema muzici gajim još iz detinjstva. Pevanje je moj prvi posao u Americi, bilo je tu dodatnih, usutnih poslova, ali pevanje je uvek bio moj glavni posao. Imam ja i svoj privatan biznis, bavim se dodatno još nekim poslovima, kao i većina naših ljudi ovde.
Ubrzan tempo života u Americi ne odgovara svima. Ljuba Zarić je bio jedan od onih kojima je taj tempo i način života odgovarao. Po povratku u Srbiju, shvatio je da pripada „obećanoj zemlji” i da će svoju karijeru, kao i porodični život nastaviti baš tamo.
U Ameriku sam došao u posetu svojoj sestri, pošto je ona tada već živela tu. Došao sam ovde i upoznao muzičare iz grupe „Osvajači”, koji su mi tada pomogli i povezali me sa mojim dugogodišnjim klavijaturistom koji je svirao sa mnom u grupi „Trezor”. Šone iz Osvajača je tada bio naš menadžer, putovali smo po Vegasu, Njujorku, Milvokiju, bilo je tu dosta različitih gradova i nezaboravnih avantura. Kada sam se vratio u Srbiju, shvatio sam da mi taj način života nedostaje. Pred kraj moje turneje, upoznao sam i moju sadašnju suprugu, tako da sam odlučio da se vratim na vereničku vizu i 2009. godine sa aviona sam se oženio, pošto sam imao rok 90 dana da se oženim. Tako da sam ostao u Americi, osnovao porodicu, uživamo u porodičnom životu, dobijam podršku od svoje supruge i ćerke.
Naš narod u Čikagu Ljubu prepoznaje po izuzetnim vokalnim sposobnostima, ali i grupi „Trezor”, prepuni lokali na njihovim nastupima su bili neretka pojava za ove talentovane muzičare. Po raspadu grupe, Ljuba je nastavio da gradi solo karijeru pevajući razne muzičke žanrove.
Pošto sam se vratio na vereničku vizu, oformili smo grupu „Trezor” i počeli smo da nastupamo. Bilo je tu puno lepih i dinamičnih svirki, sve do pre dve godine. Trudili smo se i radili punom parom, do trenutka kada je klavijaturista doneo odluku da se više neće baviti muzikom, tako je došlo do raspada grupe. Sada nastupam sam, radim sa mnogim muzičarima, pevam različitu vrstu muzike. Muziku znam da osetim i pevam samo kvalitetnu muziku. Što se žanrova tiče, pevam narodno, zabavno, starogradsko, dvojke, mogu reći da uživam u muzici. Slabije sviram na proslavama, više sam baziran na klubove i restorane. Ovde su ljudi pomešani, ima nas sa svih strana, tako da ima svih pravaca. Od krajiške, narodne, zabavne, roka, svih pravaca ima, sve je zastupljeno.
Pitali smo Ljubu, ima li razlike u nastupima u Beogradu i Čikagu?
U Beogradu te zovu gde znaš šta ćeš svirati, ovde ima mnogo pomešanih nacija, tako da je vrlo teško ugoditi ljudima. Tamo tačno znaš šta od tebe očekuju, ovde ne. Sada kada ljudi znaju šta ja pevam, dosta je lakše. Početak je bio težak dok nisam upoznao ljude i teren. Desi se da ima i stranaca, ali ne u velikom broju, pretežno naši ljudi dolaze. Amerikanci reaguju fenomenalno na našu muziku.
Situacija sa Korona virusom je znatno uticala na muzičare širom sveta, smanjen obim posla, čak i onemogućen, svakako je ostavio traga. Strah kod ljudi i dalje ne prestaje, sa obzirom da još uvek nema prepunih lokala. Ljuba Zarić je tokom pandemije vredno radio na svojim novim pesmama i spotovima koje će postepeno prezentovati svojoj publici.
Pandemija je mnogo uticala na naš posao, fali nam kontakt sa publikom i ljudima. U zadnje vreme su počeli da se otvaraju klubovi, ali nema mnogo ljudi, nema više prepunih lokala. Nedostaje nam energija punih lokala, jer se tada pravi i najbolja atmosfera. Imam svoje pesme, koje planiram da izbacim. Takođe su u planu i spotovi za te pesme. Trenutno imam pet spremnih pesama, ali je danas teško praviti neke dugoročne planove zbog čitave situacije sa Koronom. Nastavljam sa svirkama, radim 3 svirke nedeljno, već je sve bukriano za narednih par meseci. Svakog četvrtka sam u „Skadarliji”, ali ima dosta novih lokala u Čikagu, tako da ću i tu krenuti da pevam.
Raskošni talenat ovog harizmatičnog muzičara, ali i upornost i istrajnost pomogli su mu da istraje godinama u Americi baveći se poslom koji voli. Kako biste bili u toku sa nastupima, zapratite Ljubine Instagram i Facebook profile. Poznat je po dobroj atmosferi, dok izvođenjem poznatih hitova sa Balkana ostvaruje neraskidivu vezu sa publikom i ljudima koji redovno dolaze na njegove nastupe.
PIŠE: ANDRIJANA ŽIVANOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA