Hram Svetog vaskrsenja Hristovog u Čikagu ima dugu i bogatu tradiciju, postoji od 1905. godine. Okuplja najviše naših ljudi u Americi, i danas ovde dolaze treća i četvrta generacija doseljenika. Starešina hrama, otac Darko Spasojević, kaže da se ove godine Božić obeležava drugačije u odnosu na ranije godine, sa manje ljudi nego inače, kako bi se ispoštovale sve epidemiološke mere i sačuvalo zdravlje ljudi.
Šta za naše ljude u Čikagu znači Božić, kako se obeležava?
Za nas je Božić jedan od najdražih događaja, kada u crkvu dolazi najviše vernika. Najviše naših ljudi se okuplja na Božić i na Vaskrs. Ipak, ovoga puta iz predostrožnosti to neće biti kao ranijih godina, jer stariji i oni koji se slabije osećaju, neće nam se pridružiti ove godine, napominje otac Darko Spasojević. Nećemo praviti gužvu, već ćemo se organizovati da se dolazi celog dana u manjim grupama. Na Badnji dan je u 9 sati ujutru održana sveta liturgija, kao i uveče u sedam i u devet. Osvećene su grančice badnjaka, koje su se delile vernicima. Ove godine nije bilo tradicionalne večere, kako bi se ispoštovale epidemiološke mere. Za Božić će jutarnju svetu liturgiju služiti vladika Longin.
Ko sve dolazi u crkvu, jesu li naši ljudi u dijaspori verujući?
Kao što znate, od početka emigracije ovde u Americi, naročito u Čikagu, crkva je bila jedina platforma gde su naši ljudi formirali i održavali identitet. U svakom pogledu, i u društvenom i u socijalnom, pri crkvi se stvarao i održavao kulturni identitet našeg naroda. Tako je i do dana današnjeg – nema jače institucije u emigraciji koja okuplja više naroda.
Kako izgleda i kako se održava crkveni život u Čikagu?
U našu crkvu dolaze svi naši ljudi – od onih koji su prvi put ovde, do sada treće i četvrte generacije mladih koji su ovde rođeni. Zbog toga i imamo od 8.30 h ujutru službu na engleskom, a u 10.30 h na srpskom. U poslednje vreme jako je primetan priliv mladih porodica koje dolaze u crkvu. Oni ovde krste svoju decu, počinju da slave krsnu slavu i postaju deo crkve u najplemenitijem smislu.
Koliko se uopšte ljudi okuplja u Sabornom hramu u Čikagu?
Ne bih licitirao sa brojkama. To je sada već urbana legenda, da ovde dolazi i preko pola miliona. Ne bih se bavio brojkama, ali je svakako Saborni hram u Čikagu, u smislu broja ljudi koji okuplja, najveći u Americi. Ovde službuju trojica sveštenika. Imamo osnovnu školu, od predškolskog do osmog razreda, Akademiju Sveti Sava. Nastavu na srpskom ovde prati preko stotinu dece. Moja ćerka je ovde naučila da piše ćirilicu, kaže otac Darko Spasojević.
Od kada ste Vi ovde?
U Ameriku sam došao još kao student, za mene sada već davne 1997. godine. Studirao sam teologiju u Srbiji, magistrirao sam u Njujorku i doktorirao u Čikagu. U Sabornom sam hramu od 2003. godine. Kada se sada vratim u taj period školovanja, jeste ovde bilo teže, jer ste prepušteni sami sebi. U finansijskom smislu lakše je školovati se u Srbiji, pogotovo za one koji studiraju teologiju, ali i većinu društvenih nauka. Ali imali smo izuzetnu podršku naše crkve, što se tiče stanovanja i uopšte obrazovanja. Kada se danas osvrnem, to je izuzetno i neprocenjivo iskustvo. Znači mi jako što radimo ovde sa našim ljudima, koji dolaze i koji ostaju u Americi, da im pomognemo da sačuvaju svoju veru, jezik i identitet.
Na koji sve način crkva ovde sprovodi i širi svoju misiju?
Pri našem Sabornom hramu je Škola za srpski jezik i kulturu, a ovde se drži i nastava veronauke. Izuzetno je aktivna i atraktivna folklorna grupa, vežbaju petkom uveče, kada se okupi i preko 300 dece. Imamo veronauku i za odrasle, kako na srpskom, tako i na engleskom. Već sam pomenuo značajno delovanje Akademije Sveti Sava. Pri crkvi postoji i hor koji je osnovan pre 114 godina! Nešto što je najnovije – osnovali smo i Pravoslavni institut za veru i kulturu – pridružili su nam se eminentni stručnjaci koji su držali predavanja putem aplikacije Zoom i održali smo već 12 akademskih predavanja.
Kako vidite budućnost crkve ovde u Čikagu?
Mi nastavljamo svoj misionarski aspekt delovanja. Osim što ljudi dolaze kod nas, i mi sveštenici posećujemo naše ljude, porodice u njihovim domovima. Posećujemo i starije, odlazimo u bolnice kada je neophodna pomoć bolesnima, pružamo im podršku na svaki način. Ipak, jedan od narednih koraka u budućnosti je i da stvaramo više platformi oko kojih će se naši ljudi okupljati. Cilj nam je, između ostalog, da osnujemo osnovnu školu koja bi bila deo prosvetnog sistema ovde, sa punim radnim vremenom, gde bi radili obrazovani i priznati stručnjaci. Da nastavimo aktivnosti vezane za Institut. Cilj nam je još da otvorimo muzej, da organizujemo izložbe, da iskoristimo naše mlade talentovane ljude koji dolaze iz Srbije, umetnike, da ih ovde okupljamo, da stvaraju. Da im omogućimo viši stepen obrazovanja.
Kakva bi onda poruka bila za mlade, koji bi možda da dođu u Ameriku da se školuju?
Svakako je to ogromno iskustvo, i svakom ko ima želju da dođe ovde i obrazuje se, to toplo preporučujem. Da nauče jezik, da se upoznaju sa potpuno drugačijim pristupom što se školovanja tiče. Mogućnosti su daleko veće i treba upoznati život ovde, koji se razlikuje u odnosu na način života u Srbiji. Ovde se pružaju ogromne mogućnosti za mlade ljude, mnogo više nego u bilo kom drugom delu sveta.
Otac Darko Spasojević poziva sve naše ljude koji dolaze u Ameriku, da crkvi mogu se obrate za bilo kakvu pomoć i podršku, da se uključe u crkvenu zajednicu, jer će im tako svaki naredni korak u napredovanju biti olakšan.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA