Mina Barać je uspešna devojka koja je student na Univerzitetu Harvard. Uspela je da od 57.000 prijavljenih učenika iz celog sveta uđe u fantastična 3, 4 procenta koji su upisali ovaj prestižni univerzitet. Kaže da, ako verujete u sebe i u Boga, sve u životu je moguće. San joj je da ode u Španiju i možda jednoga dana postane hirurg. Za sada uživa u studentskom životu u kampusu sa svojim vršnjacima.
Kada i s kim dolaziš u Ameriku, kako izgledaju tvoji prvi dani?
Život u Americi sam započela pre tačno pet godina. Kada nisam na fakultetu, sa roditeljima živim u Pensilvaniji. Kao i svaki početak, prvih dana je bilo poprilično teško. Ovde se dosta drugačije živi nego u Srbiji, škole prate drugačiji sistem, i jezik je naravno predstavljao problem u početku. Nakon nekoliko meseci, prilagodili smo se životu ovde. Ja sam upoznala dosta mojih vršnjaka u skoli, engleski sam u roku od 6 meseci usavršila, tako da je sve počelo da bude dosta lakše. Isprva sam svakodnevno pohađala časove engleskog pre škole, bila sam uporna. Kada sam došla, imala sam akcenat, ali je to mojim vršnjacima bilo simpatično, drugačije, to nikome nije smetalo. U Ameriku sam došla nakon završenog sedmog razreda u Nišu. U Midlandu sam prvo pohađala srednju umetničku školu, a onda i klasičnu gimnaziju, objašnjava Mina Barać.
Šta rade tvoji roditelji, koliko je njima bilo lako ili teško da se prilagode, je li to bio pravi potez za sve, iz današnje perspektive?
Otac mi je sveštenik, majka profesor muzike. Ovde su nastavili da se bave svojim zanimanjima. Znam da su oni uvek imali želju da dođu u Ameriku, da skupa nastavimo život u Americi. Danas, definitivno, ovo jeste bio pravi korak za sve nas u svakom smislu. Živimo u blizini Crkve svetog Đorđa u Midlandu, gde je moj otac sveštenik. Ovde postoji velika crkvena zajednica. Mnogo je naših ljudi koji posećuju crkvu, iako čak većina i ne zna srpski, oni slave slavu, druže se, drže do tradicije. Družim se sa devojkama koje su druga ili treća generacija, slabo govore srpski, ali znaju da igraju sva naša kola. Kada smo se doselili u Ameriku, prvih deset dana smo od jutra do večeri imali goste, svi su dolazili da nas posete, da nam pomognu, da nam pokažu gde su prodavnice, i tako su nam olakšali prve dane.
Kako si uspela da se kvalifikuješ za prestižni Harvard?
Ovde su sve srednje škole iste, tako da sam ja završila Beaver Area High School u Pensilvaniji. Američke škole daju đacima liste časova koje mogu da uzmu i određene zahteve koje svaki učenik mora da uradi pre završetka srednje skole, da bi dobili diplomu. Ivy League škole kao Harvard, očekuju da učenici imaju naravno odlične ocene, ali i dosta naprednih časova sa fakulteta. Ja sam dosta njih uzimala kao na primer: AP United States Government and Politics, AP American Literature and Composition, itd. Veliki univerziteti uglavnom očekuju da akademski život đaka jeste odličan, tako da se više fokusiraju na život van skole. Inače, aplikacije za fakultete se šalju od avgusta do prvog januara, tako da se relativno brzo saznaje da li smo uspeli da upišemo određeni fakultet ili ne. Ja sam za Harvard saznala u aprilu prošle godine. Trenutno studiram hemiju, medicinski smer i planiram da imam i pod smer (najverovatnije španski jezik). Nakon fakulteta, planiram da upišem medicinu – hirurgiju, ali naravno to je tek za tri godine, tako da i dalje držim sve opcije otvorene.
Kako izgleda tvoj studentski život?
Uglavnom sam dosta zauzeta ovde svakodnevno zbog predavanja, učenja i svih organizacija čiji sam član. Izmedju ostalog, član sam Kluba za hemiju, Balkanskog društva, mnogih humanitarnih organizacija putem kojih prikupljamo sredstva za siromašnu ili bolesnu decu. Dani su mi ispunjeni, ali je iskreno prelepo. Nemam toliko vremena za hobije, jer sam uglavnom van doma, ali uživam u svemu što radim tako da mi ništa ovo ne predstavlja teret. Harvard se nalazi u Bostonu, gde mi se pruža dosta mogućnosti za razne aktivnosti i druženja, kaže Mina Barać.
Imaš li neki koristan savet za mlade, koji bi tek da se oprobaju da upišu neki od američkih univerziteta ?
“Naučio sam da se svako veliko dostignuće nekad smatralo nemogućim.” – H Jackson Brown, Jr. Svaki put kada sam mislila da je nešto nemoguće, setila sam se ovog citata. Najbitnije je biti uporan, odlučan, vredan i verovati u sebe i Boga. Tako, sve u životu biće moguće.
Mina Barać pokazuje nam kako su laki koraci kada mlad čovek prati svoje snove. Uz talenat, upornost i veliko srce, Mina Barać ima i ogromnu podršku svoje porodice. Ova mlada i uspešna devojka svakako ima i našu podršku za sve što bude radila u budućnosti. Sigurni smo da ćemo o njoj tek pisati, i da će nas sve uskoro obradovati još većim uspesima.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA