Kada vam u sred Čikaga proradi instinkt za nostalgijom, ukusom i mirisom domaće kuhinje, „Kiosk Balkan Street Food” je dostupan da vam putem domaćih specijaliteta vrati osećaj doma. Vlasnici Marko i Nemanja, doneli su tradicionalne balkanske ukuse na američko tlo, kako za naš narod, tako i za strance koji ostaju oduševljeni pošto probaju izvrsne ukuse domaće hrane. Kako su i sami odrasli u Beogradu u blizini crvenih kioska, otuda i inspiracija za naziv.
Nemanja Milunović, naš sagovornik i jedan od vlasnika, ljubav prema kuhinji i je nasledio od svoje porodice. Prva interesovanja ka kulinarstvu javila su se pošto je provodio letnje raspuste na moru i farmama kod babe i dede. Kako to inače biva na seoskim domaćinstvima, ukusne i domaće hrane je bilo u izobilju, ali je bilo i posla. Kao detetu mu je bilo zanimljivo da pomaže starijima dok su pravili kajmak, kobasice, sušili meso, spremali divljač. Otuda vuku koreni da jednog dana u sred Čikaga pokrene svoj biznis i zajedno sa kolegom Markom, otvore restoran balkanske hrane.
Nemanja je prva kulinarska iskustva u Americi doživeo kao zabavu i hobi. Rado se seća svojih početaka, ali je svoje znanje usavršio na prestižnoj akademiji u Čikagu.
Moj prvi posao je bio u „Hyatt Regency” u Merilendu, svaki pocetak je težak, ali je kuvanje meni bilo zanimljivo, samim tim nisam to gledao kao na posao, već kao na neki hobi. Preselio sam se u Čikago 2012. i tu sam počeo da radim za kuvara Arth Smith-a, nakon toga sam imao priliku da radim za poznate kuvare kao što su Paul Kahan, Fabio Viviani, Stephanie Izard, John Hogan. Stažirao sam u restoranu „Manresa” koji ima 3 Mišelin zvezdice i restoranu „Alinea”, isto sa 3 Mišelin zvezdice. Potom sam diplomirao sam na prestižnoj akademiji „French Pastry School” u Čikagu.
Marko i Nemanja su prošle godine odlučili da svoju viziju pretvore u delo i odlučili se da pokrenu sopstveni biznis – proizvodnju i prodaju balkanske hrane u Čikagu.
Odlučili smo da to bude baš balkanska kuhinja iz nekoliko razloga, zato sto smo sa tog podneblja i zato sto smo odrastali uz tu hranu, znamo da prepoznamo kvalitet. Čikago je naseljen našim ljudima i automatski se lakše prodaje domaća hrana. Osim naših ljudi, naš cilj je da upoznamo i druge nacije u Americi sa našom hranom.
Bogat meni raznovrsnih ukusa može biti odličan izbor za sve ljude koji u toku dana ne stižu da pripreme hranu.
Na meniju trenutno imamo specijalitete kao što su pljeskavica, ćevapi, Karađordjeva šnicla, prebranac, sarme i nekoliko drugih naših specijaliteta kao što su sendvič sa pečenom jagnjetinom, pohovani pileći sendvič, tulumbe i druge poslastice. Moram istaći da smo veoma ponosni na naš hleb koji pečemo svakog dana.
Marko i Nemanja kažu da su stranci redovne mušterije, svakodnevno se vraćaju i uživaju u tradicionalnim srpskim jelima i poslasticama.
Što se tiče mušterija, otprilike 85% su stranci i nekih 15% naši ljudi. Amerikanci obožavaju našu hranu, jednstavno nakon obroka se osećaju dobro i to im je najbitnije. Klijentela se vraća zato sto imamo doslednost, što znači kada naruče sarmu ili tulumbu uvek će biti istog ukusa, iste temperature i manje više izgleda.
Raditi sa hranom predstavlja ogromno iskustvo i izazov. Neizostavna papirologija prilikom otvaranja restorana je bila najteži deo, dok za inspekcijsku kontrolu ne postiji pravilo koliko često dolaze.
Kada je konkurencija u pitanju, teško je opstati danas. Hrana mora biti jedinstvena i savršena svakog dana, ali i sveža. Shodno tome gde živimo, u gradu sa mnogo mnogo restorana, većinom su svi dobri, samim tim i mi moramo da ih pratimo u korak. Dozvole se dobijaju brzo, ali je to bio naš najteži deo otvaranja, kuvanje na kraju bude najlakše. Što se inspekcije tiče, mogu doći 20 puta mesečno, a mogu i jednom u 6 meseci.
Kako je Nemanja već preko 10 godina u Americi, pitali smo ga koji je njegov najveći uspeh i koju anegdotu rado prepičava?
Moj najveći poslovni uspeh je vreme provedeno na „Pastry Academy by Amaury Guichon” u Las Vegasu. Jedno ogromno stečeno znanje i iskustvo, tu mi se desila i jedna veoma smešna scena. Pravili smo čokoladnog slona od preko 100 kg čokolade, 5 dana po 12 sati. Bio je petak, sećam se kao da je juče bilo. Kolega i ja smo postavili slona na nekom postolju, kako bi fotograf slikao to za njegov portofolio. Nakon toga smo krenuli da ga skinemo i da ga odguramo u hol akademije gde su i ostale skulpture. Tu su bila još dva studenta da nam pomognu, u jednom trenutku skidajući slona, kolega je rekao da ga spustimo, ali je zaboravio da napomene da moramo usporeno i ujednačeno. Kako smo svi bili umorni i iscrpljeni, ja sam tog slona brže spustio i slon se slomio, slon od100 kg čokolade. Tragikomično je sve to izgledalo, sva sreća napravili smo slike i danas se smejemo toj situaciji.
Tradicionalnu domaću hranu iz „Kiosk Balkan Street Food-a” možete da naručite preko aplikacija Uber Eats, DoorDash, Grub Hub ili jednostavno odete na adresu 3517 N na Spaulding aveniji u Čikagu, poručite na šalteru i sačekate 10 do 20 minuta. Verujemo da ćete se prepustiti mirisu, ali i ukusu jedinstvenog, sveže ispečenog domaćeg hleba. Ljubazni vlasnici, Marko i Nemanja će se potruditi da uživate u svakom zalogaju ovih ukusnih specijaliteta, sigurno je i da će svako naći nešto po svom ukusu.
PIŠE: ANDRIJANA ŽIVANOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA