Procenjuje se da je oko 10.000 vozača kamiona iz cele Evrope zarobljeno danima kod engleske luke Dover nakon odluke Francuske da uvede obavezan negativan PCR test zbog pojave mutiranog koronavirusa. Među ’zarobljenim’ kamiondžijama ima oko stotinak srpskih državljana koji poručuju da su gladni i umorni.
Kako se tokom prethodne nedelje pojavila vest da je u Engleskoj otkriven novi soj koronavirusa koji se prenosi lakše nego da sada, Francuska je insistirala da svako ko ulazi sa ostrva ima uredan negativan PCR nalaz kako bi se sprečio uvoz ’engleske korone’.
Kolateralna šteta u celoj priči našli su se vozači kamiona koji su ostali zaglavljeni kod Dovera čekajući na trajekt koji će ih preko Lamanša prebaciti do francuskog Kalea, a odatle do željenih destinacija. Među njima, našlo se dosta vozača kamiona iz naše zemlje koji čekaju da se njihova situacija reši.
A njihova situacija svakako nije laka. Kažu da su gladni i umorni. Vreme im nije naklonjeno, nestalo im je hrane i vode, a nemaju ni internet konekciju kako bi mogli da održavaju kontakt sa porodicama, ali i da dođu do novih informacija.
Ipak i u ovako ekstremnoj situaciji, tračak nade je bio u humanosti ljudi koji su se organizovali da pomognu jedni drugima. Tako su se Mađari u Engleskoj organizovali da odnose namirnice zarobljenim vozačima, a u pomoć oko sporazumavanju sa Srbima je pritekao Renato Molnar koji je i sam ’zaglavljen’, ali u Nemačkoj.
Molnar kaže da je video da su se njegovi sunarodnici koji žive u Engleskoj organizovali da dele pomoć u hrani, vodi i lekovima, a onda je odlučio da tu informaciju prevede na srpski i podeli u grupama na Fejsbuku u kojima su vozači sa srpskog govornog područja.
Među ’zarobljenima’ nalazi se i Nemanja Karalić (30), rodom iz Ivanjice, koji je već skoro nedelju dana bukvalno odsečen od sveta i tek čeka da se ukrca na brod.
„Ovde je katastrofa. Svi putevi su zatvoreni, sve kamione usmeravaju na lokalni aerodrom Manston, koji više ne može da ih primi. Na pisti ima sigurno oko 10.000 vozila. Osećamo se kao zatvorenici. Helikopteri nas samo nadleću. Obezbeđuje nas policija i vojska. Prepušteni smo na milost i nemilost, jer niti možemo dalje, niti smemo da ostavimo kamione. Niko nam ne govori kada ćemo da se testiramo, internet veze su jako loše. Svi su ljuti, besni, nervozni i ogorčeni. Mnogo je hladno. Duva jak vetar i pada kiša. Tu smo već previše dugo. Tek juče smo dobili hranu, vodu, konzerve, hleb. Ne znamo do kada ćemo ostati zarobljeni. Što je najgore, kamioni i dalje pristižu, a nema više igla gde da padne“, reči su Nemanje Karalića.
Više informacija potražite ovde.
IZVOR: TELEGRAF FOTO: TELEGRAF