Tijana Prodanović je doktor nauka, astrofizičar. I sama ta činjenica dovoljna je za veliko poštovanje, ali je naročito mlađe generacije znaju kao popularnu profesorku, koja sve što smo ikada hteli da saznamo o svemiru, fizici, astronomiji, objašnjava putem TikToka. I tu izaziva ogromno interesovanje, pratioci je pitaju sve što ih zanima, a ona im sve objašnjava na jednostavan, prihvatljiv način, kao da je sa njima izašla da prošeta, pa usput mogu nešto i da nauče.
Otkud ljubav prema astronomiji?
Deci u najmlađem uzrastu su najčešće interesantni svemir i dinosaurusi. Većinu kasnije to interesovanje prođe, ali kada su mali, zanima ih to što je na nebu. Uvek su me zanimale prirodne nauke, i sve je nekako išlo logično. Svima pričam priču o crtanom filmu, koji me je podstakao da razmišljam o svemiru. Svi smo u to vreme, kada sam ja bila mala, čekali crtani film nedeljom pred spavanje, sećam se slona koji je na livadi, i glas iz cveta, gde je u cvetu čitav svet. I nameće se pitanje, šta ako smo mi u cvetu, šta je iza našeg svemira i kako je nastao svemir? Kasnije sam shvatila, kada sam živela u Americi, da je to crtani film koji je rađen po knjizi dr. Seussa, kasnije je rađen i rimejk za veliko platno, ali tada to nisam znala. Takođe sam volela i seriju Kosmos, i čitala sam dosta Stivena Hokinga.
Ali kada shvatate da će vam to postati i profesija, da ćete se time baviti?
Nisam uopšte znala da astronomija može da se studira. Kada smo radili testove negde pred kraj osnovne škole, gde su ispitivane naše sposobnosti i gde su nam govorili o mogućoj budućoj orjentaciji, rekli su mi da ja mogu da studiram astrofiziku. To većini ljudi zvuči čudno, pitaju se ko bi se time bavio. Moji su mislili da će me to proći, to su bile devedesete, svi su imali male plate i moji su se pitali od čega ću živeti ako krenem tim putem, savetovali su me da je programiranje isplativije. I same studije astrofizike jesu specifične, jasno je da morate da budete naučnik, jer šta biste radili nakon fakulteta, šta bi radio astronom? Osnovne studije su tu samo korak do doktorskih, i meni je cilj bio da što pre završim fakultet. Tada je postojalo drugačije stepenovanje, išlo se prvo na magistarske. Znala sam da ću da nastavim školovanje negde u inostranstvu, samo je pitanje bilo gde.
Kako se odlučujete da to bude baš Amerika?
Dosta mojih kolega je već odlazilo za Ameriku, pre svega zato što su oni priznavali našu diplomu, što za evropske univerzitete uglavnom nije bio slučaj. U Ameriku sam došla, u Ilinois, na njihov Univerzitet, bez ijednog testa. Na četvrtoj godini studija, poslala sam mejlove na dvadesetak američkih univerziteta, da me uzmu u razmatranje. Odgovorili su mi ubrzo, sa University of Illinois at Urbana Champaign, rekli su da žele intervju sa mnom. Čuli smo se telefonom, videli su da dobro govorim engleski jezik, ispitali me malo fizike i ušli u rizik da me prihvate.
Kako izgleda školovanje u Americi, može li da se uporedi sa Srbijom?
Sve je bilo dosta drugačije, bilo mi je jako interesantno. Prvo, što nisam očekivala da će me primiti. Bila sam na početku četvrte godine studija u Novom Sadu, i morala sam na brzinu da položim još deset ispita, kako bih otišla na doktorske u Ameriku. Kada sam stigla, polagala sam neku vrstu prijemnog, pa onda kada vas prime na Univerzitet, opet polažete prelininarne ispite, polažete test iz svih godina, iz fizike i astronomije, i to sam položila. Bilo nas je u generaciji jedanaestoro, deset Amerikanaca i ja jedina koja sam bila strani student. I ja sam iz generacije jedina doktorirala, ističe Tijana Prodanović. Kod nas vas ne bi bez testa ni uzeli u obzir, ali u Americi imaju diskreciono pravo da nekome, ako vide da to može, dozvole školovanje u tom trenutku. U obrazovnom sistemu u Americi gledaju suštinu, ne formu. Odmah sam primetila kako je njihov sistem uigran. Postdiplomske studije liče na srednju školu. Imate domaći, idete na nastavu svakodnevno, sve je izuzetno efikasno. Uvek ističem i veliki doprinos mog mentora, profesora Briana D. Fieldsa.
Školovanje u Americi za Vas je potpuno novo iskustvo?
U odnosu na naš sistem, najbliže rečeno liči kao da su spojeni master i doktorske studije, traje pet godina i sve vreme se pohađa nastava. Živela sam u okviru univerzitetskog kampusa, rentirala sam apartman. To je veliki univerzitet, državni je, imaju super kompjutere, ako ste geldali film „Odiseja u svemiru 2001“, e tu je napravljen baš taj kompjuter. Postdiplomske studije astronomije podrazumevale su stipendiju, na prvoj godini, a kasnije, već na drugoj, bila sam asistent u nastavi, onda dve naredne godine radila kao istraživač asistent, imala sam platu, koja je podmirivala sve moje troškove, što je bilo šokantno. Dolazila sam iz Srbije, gde sam devedesetih radila u kafićima, u diskotekama, za 50 dolara mesečno, i sada sam odjednom imala 1200 dolara, što u Americi nije mnogo, ali je za mene bilo ogromno primanje. Velika promena, plaćala sam sve troškove za stan, i prvo što sam uradila jeste da sam sebi kupila električnu gitaru, kroz osmeh govori Tijana Prodanović.
Ipak odlučujete da se vratite u Srbiju?
Život u Americi je za mene bio sasvim moguć, ali je to bio nezgodan trenutak. Došla sam avgusta 2001. godine, a već 11. septembra se desio onaj veliki teroristički napad. Za inostrane studente tada mnogo toga nije bilo sasvim jednostavno, u neku ruku smo bili pomalo i izolovani, naši nisu mogli da nas posete, bio je problem dobiti vizu za ulazak u Ameriku. Našima smo slali pisma, mejlove, internet nije bio brz kao danas, koristili smo i fiksne telefone. Moja je prvobitna ideja bila da ću ostati, ali je čitav taj kontekst i splet okolnosti ipak uticao na to da se vratim u Srbiju. U tom sam trenutku donela najbolju odluku, sa tim informacijama koje sam tada imala. Moguće je da sam tada nešto žrtvovala, karijeru možda, ali to je tada bio moj izbor. Ipak, važno mi je što sam se upoznala sa američkim obrazovnim sistemom, što sam shvatila da nastava i studije mogu da budu drugačiji, da možeš da se osećaš opušteno i komotno. Zato sam se i vratila u Srbiju, sa tom misijom, da pokažem da i ovde može tako, da neke stvari koje sam naučila u Americi, mogu da primenim i ovde.
Tada shvatate da su ovde neophodne promene?
Definitivno, što se edukacije tiče, ceo obrazovni sistem kod nas mora da se menja. Internet jeste napravio revoluciju, ove Jutub generacije ne prihvataju klasičan način obrazovanja, sve je to prevaziđeno, a sve se jako sporo menja. Moramo da radimo na tim promenama, da ne izgubimo nit sa decom, da im ne ubijemo radoznalost.
To se vidi na festivalima koje organizujemo, mladi imaju ogromne oči, a onda su, u učionici, poptuno nezainteresovani, izgubljeni u prevodu. Mladi su spremni da uče, ali moramo da budemo svesni da oni prirodnije usvajaju informacije kroz didgitalni svet, da paprir i olovka za njih više ne postoje!
Tu dolazimo do Tik Toka i vašeg približavanja astronomije i svemira novim generacijama?
Prema mom mišljenju, TikTok mreža je najveći potencijal za edukaciju! U školi na klasičnom času od 45 minuta, deca ne znaju gde je početak, gde kraj. Najbolje se uči kroz pitanja i odgovore, a u školi danas deca ne pitaju. Zato smo mi razvili diskusiju putem TikToka, oni su tu svoj na svome, slobodni su da pitaju, oni i jedni drugima odgovaraju, to je zaista ogroman potencijal, objašnjava nam dr Tijana Prodanović.
Vi ste svesni koliko ste uneli svežine u učenje, poimanje svemira, kroz vaše TikTok angažovanje?
Nisam još uvek svesna, ali znam da to želim da nastavim da radim, jer toliko je stvari koje želim da ispričam! Drago mi je kada ljudi kažu da su prateći moj TikTok zavoleli fiziku, da su je u školi mrzeli, a da im je sada zanimljiva. Žao mi je što fizika ima tako lošu reputaciju, a to je jedna od najlepših nauka, sve oko sebe možete pokazati uz pomoć fizike. Želim to da im pokažem, oni ne moraju da se bave naukom, dovoljno je da je zavole i da uvide da je fizika nešto jako interesantno.
Kakvi su Vam snovi, sanjate li svemir?
Svemir je moja prva ljubav, sada jesam u drugoj oblasti istraživanja, ali prva ljubav uvek ostaje svemir. Verujem da ću da doživim da ljudi slete na Mars, eto i to je jedan od mojih snova. Uvek ću se baviti naukom, ja ću uvek biti profesor. Želja mi je da podignemo naučnu pismenost, da vratimo poverenje u nauku, poručuje dr Tijana Prodanović.
Imate li vremena za hobi, kako provodite slobodno vreme, ako ga imate?
Može se reći da je meni TikTok hobi, bar je to u početku bio. To je i moj ventil, ali tu i ja učim, volim muziku, ali sve manje vremena imam za nju. Šetam psa, i snimam za TikTok dok šetam psa, jer snimanje nikada ne traje dugo. U tome je draž TikToka, to je autentična mreža, ne treba ništa da bude izrežirano, možete da izgledate kao da vas je poplava izbacila, i to može da bude interesantno. Nove generacije traže autentične sadržaje, i ja učim od njih, tu ne treba da postoji jaz između generacija, već da učimo jedni od drugih, jer oni danas znaju mnogo više nego što smo mi znali u njihovim godinama. Žao mi je što se danas društvene mreže u velikom broju slučajeva satanizuju, a toliko ima korisnih stvari koje možemo da radimo putem mreža. Mreže su nova realnost, i treba da uzmemo od njih ono što je najbolje i najkorisnije, za sve generacije, kaže dr Tijana Prodanović.
Pratimo i dalje dr Tijanu Prodanović u svim njenim aktivnostima, jer tako možemo mnogo da naučimo i da se zabavimo. Ako neko još uvek nije video njene klipove, naša preporuka je da je pratite na TikToku, zaljubićete se u svemir, bar onoliko koliko i ona sama.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA