Izraz porez na franšizu odnosi se na porez koji određena preduzeća moraju platiti da bi poslovala u određenim državama. Takođe je poznat kao porez na privilegiju jer omogućava kompaniji da bude iznajmljena i/ili posluje u toj državi. Čak i ako je kompanija iznajmljena u drugoj državi, ona može biti predmet poreza u nekim državama. Porez na franšizu razlikuje se od federalnog i državnog poreza na dohodak koji se mora podnijeti godišnje.
Koje države imaju porez na franšizu?
Porez na franšizu je državni porez koji se nameće određenim preduzećima u zamenu za pravo da posluju kao pravno lice i obavljaju poslove u određenoj jurisdikciji.
Alabama, Arkanzas, Kalifornija, Delaver, Džordžija, Ilinois, Luizijana, Misisipi, Njujork, Severna Karolina, Oklahoma, Tenesi i Teksas su bile među ovim državama od 2020. godine. Porezi na korporativne franšize su ukinuti u Kanzasu, Misuriju, Pensilvaniji.
Porez na franšizu procenjuje se u odnosu na korporacije, partnerstva i druge entitete kao što su korporacije sa ograničenom odgovornošću (LLC) koje posluju unutar državnih granica. Partnerske organizacije, neprofitne organizacije i određena društva sa ograničenom odgovornošću oslobođeni su poreza na franšizu.
Rokovi za podnošenje poreza na franšizu razlikuju se u zavisnosti od države. Rok za porez na franšizu u Delaveru je 1. mart svake godine. Zakašnjela plaćanja poreza na franšizu nose različite kazne u različitim državama, koje će Poreski odbor za franšize pratiti. Kazna za neplaćanje ili kašnjenje u plaćanju u Delaveru je 200 dolara, plus kamata od 1,5 odsto mesečno. Porezi na franšize omogućavaju korporacijama da posluju unutar države, iako državne poreske stope za korporacije variraju u zavisnosti od njihovog pravnog statusa i bruto prihoda.
IZVOR: MARCA | FOTO: MARCA