Nenad Antić je rođen i odrastao u Srbiji, u Knjaževcu. Umetnost ga je privlačila oduvek, a nakon dramske sekcije u školi odlučuje da ostvari svoju dugogodišnju želju i oproba se u plesu. Shvatio je da je ples njegov put onog trenutka kad je kročio u plesni studio, a kako ga je to dovelo do karijere profesionalnog plesača podelio je sa nama.
Nenad Antić je jedan od najnagrađivanijih plesača za kratko vreme u Srbiji, pobedivši na preko 20 državnih i međunarodnih plesnih prvenstava u samo dve godine. Nakon postignutog uspeha u Srbiji, potpisao je ugovor sa kompanijom „Riva Productions Downstage, Inc.„ iz Pensilvanije koja se bavi plesom i fotografijom. Živi u Njujorku, gde kao instruktor plesa predaje hip-hop i komercijalni ples.
Iz malog grada u istočnom delu Srbije, Knjaževca Nenad se seli u Niš gde i završava srednju umetničku školu. Kroz školovanje se bavio glumom, ali dugogodišnja želja da se oproba u plesu na kraju je pobedila.
Ples me potpuno okupirao i od prvog momenta kada sam ušao u plesni studio znao sam da je to ono čime treba da se bavim. U Knjaževcu nisam imao priliku da plešem. Tek nakon preseljenja u Niš, sa 18. godina upisao sam se na ples, iako su to godine u kojima se profesionalna karijera plesača ne započinje. Ipak, kod mene se pokazalo drugačije jer sam plesu od prvog dana pristupio jako ozbiljno. Odmah smo počeli da se pripremamo za takmičenje, nakon toga je dosta počelo da se priča o našoj grupi jer smo osvojili tu prvu zlatnu medalju i odatle je sve krenulo. Moja početna plesna grupa je bila „Feniks“, a kasnije su me prebacili u naprednu grupu, u prvi tim „Apokalipsa“ koji su činili vrsni plesači.
Koliko ti je značilo iskustvo u plesu stečeno sa hip-hop grupom „Apokalipsa“ i koji nastup je bio prekretnica u tvojoj karijeri?
Grupa „Apokalipsa“ je zaista uticala na mene i lično i profesionalno. Još uvek se družim sa članovima grupe i jako smo dobri prijatelji. Njima dugujem puno, jer sam dosta naučio od njih i bili su mi velika podrška. Nastup koji baš pamtim i koji je doprineo razvoju moje plesne karijere jeste nastup na Evropskom prvenstvu u rukometu u „Areni“. Mi smo igrali na poluvremenu, a bilo je prisutno oko 20.000 ljudi i plus milion gledalaca koji su pratili tu utakmicu. Pored nas nastupali su i Viva Vox, što nam govori da je organizacija bila na visokom nivou.
Glumio si i plesao u nekoliko filmova i televizijskih nastupa. Koju ulogu bi posebno izdvojio?
Definitivno bih izdvojio kratkometražni film „I am a dancer“ koji sam snimao u Nemačkoj. Bilo je vrlo interesantno jer smo snimali u zimskom periodu na severu Nemačke, duvao je jak vetar i bilo je hladno, a mi smo snimali u kratkim rukavima. Ipak, na kraju se isplatilo jer je projekat prošao jako dobro. Kada se vratim u Njujork planiram da se više posvetim glumi i da karijeru usmerim u tom pravcu. Voleo bih da se oprobam na filmu, ali ne bih imao ništa protiv ni da budem i deo Brodveja.
Kada govorimo o profesionalnom plesu, šta je odlučujući faktor za dobrog plesača?
Definitivno su to rad i disciplina. Talenat je takođe neophodan. Talenat je u stvari neki naš izraz, nešto što nas čini drugačijim, nešto što dolazi prirodno. Talenat je veoma bitan u onim trenucima kada je potrebno improvizovati i reagovati u datom momentu. Takođe, od vas se očekuje da uvek izgledate kao da ste na sceni, tako da morate uvek da budete doterani.
Koliko se pristup plesu u Americi razlikuje u odnosu na domaću scenu?
Razlika u bavljenju plesom u odnosu na Srbiju jeste velika, zato što baviti se plesom u Americi znači karijera dok je u Srbiji ples podvučen pod kontekst hobija. U Americi je pristup plesu samim tim potpuno drugačiji. Amerika je mesto gde je ples na najvišem nivou u svetu, pa zato većina plesača koji žele uspeh dolaze u Ameriku. Drugačiji je odnos i prema plesu i prema plesačima jer su plesači ovde jako cenjeni i velike su zvezde. Ono što mogu da primetim jeste da se mnoge stvari u Srbiji menjaju i to me jako raduje. Mislim da je ples u poslednjih nekoliko godina podignut na neki viši nivo. I ja se trudim da dok sam u Srbiji prenesem svoje znanje i iskustvo na moje prijatelje koje se bave plesom, kako bi ples u Srbiji podigli na jedan svetski nivo.
U Njujorku si imao priliku da upoznaš mnoge poznate koreografe koji rade sa velikim zvezdama poput Beyonce, Rihanna, Alicia Keys. Koga bi izdvojio i od koga si najviše naučio?
Konstantno radim na sebi, učim i usavršavam se u svim segmentima života, posebno u plesu. Omiljena koreografkinja mi je Luam, koja radi sa Beyonce. Ona mi je ostavila najjači utisak jer na poseban način pristupa plesu i jako lepo radi sa studentima. I ja sam instruktor plesa pa sam učio i kako da najbolje prenesem znanje svojim studentima i ljudima sa kojima radim kada držim radionice i časove.
Važiš za multitalntovanog umetnika, pored plesa baviš se glumom i dizajnom. Kako uspevaš sve da postigneš?
Dobra organizacija je ključ svega. Ja nemam hobije jer se bavim stvarima koje volim pa često slobodno vreme popunjavam za usavršavanja u oblasti glume, dizajna i plesa. Ljubav prema umetnosti je prerasla u posao, ali se nikada nije umanjila već suprotno. Mislim da čovek može sve da postigne ako voli ono što radi.
Spojio si fitnes i ples. Osnovao si svoj fitnes program koji se primenjuje u mnogim fitnes centrima u Americi. Kako si došao na tu ideju?
Kod mene je dosta stvari došlo spontano, pa tako je i sa mojim fitnes programom. Bilo mi je jako dosadno da idem u teretanu pa sam smišljao način da spojim fitnes i ples. Prvo sam stavio da bude pola sata plesa pa sam priključio fiitnes, dodavao sam stalno neke nove stvari i menjao plesne stilove i muziku. To je u početku služilo meni kao podsetnik da upamtim različite stilove. Program je nazvan „Dance and Tone“ i naišao je na odobravanje mnogih fitnes centara zbog energije i različitosti koju nosi spoj plesa i fitnesa.
Pored profesionalnog bavljenja plesom i glumom, Nenad Antić se bavi i dizajnom, a ideja za rad na knjizi je potekla od direktorke kompanije „Riva Productions Downstage, Inc.„ koja je je imala dugogodišnju želju da izda knjigu o plesu za decu.
Direktorka, Danielle Juraga mi je predložila da zajedno odradimo taj projekat, pošto ja odlično crtam. Odradio sam ilustracije za knjigu i poslalo joj. Za vrlo kratko vreme javljeno nam je da je knjiga kupljena. Knjiga se zove „Belinda and the „Boring“ Ballet Class“ i prodaje se širom Amerike u najboljim knjižarama poput „Barnes & Noble“. Posebno sam ponosan jer se određeni procenat od prodaje knjige donira za pomoć deci koja nemaju finansija da se bave plesom. Nedavno, na fastivalu knjiga u Los Anđelesu „Belinda and the „Boring“ Ballet Class“ je nagrađena kao posebno istaknuta knjiga na takmičenju u 2021. godini.
Šta bi poručio mladim umetnicima koji tek grade karijeru i da li bi im preporučio Njujork?
Svakom mladom čoveku koji na ples gleda kao na profesiju, poručio bih da ukoliko ima u planu dolazak u Ameriku, da bude svesan sebe i svojih mogućnosti. Njujork je savršeno tržište za ples, ali su standardi visoki jer ima mnogo plesača. Nije lako da postignete uspeh u profesionalnom plesu i jako je puno odbijanja. Zato bih poručio svima da se konstantno usavršavaju i da nikako ne odustaju od svog cilja.
Nenad Antić je plesač i glumac koji je svoje talente i umeće dokazivao godinama unazad na nacionalnim i intenacionalnim prvenstvima u Srbiji i širom Evrope, a danas i širom sveta. Osvojivši mnoga plesna takmičenja uz veliku želju i disciplinu Nenad je danas u vrhu svetskog plesa. Važi za mutlitalentovanog umetnika koji se ostvario u raznim vidovima umetnosti kao što su ples, gluma i dizajn, a njegova formula za uspeh leži u organiziovanosti i konstantnom radu na sebi. Za više informacija možete posetiti Nenadov sajt ili Facebook i Instagram nalog.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO:PRIVATNA ARHIVA