Nataša Lazić Milošević je rođena Zagrebčanka ali je gimnaziju i Filološki fakultet završila u Beogradu. Sa svojom porodicom u Americi živi već skoro 14 godina i za to vreme prošla je kroz mnoge izazove. Ova inspirativna i kreativna žena pokazala nam je kao se u Americi možete opstati na različite načine, radeći ono što volite i što vam prija. Na njenom YouTube kanalu Natasa NLM Zivot u Americi možete se informisati o različitim temama vezanim za Ameriku, ali i nasmejati uz parodije u kojima Nataša posebno pokazuje svoju kreativnu stranu i vedar duh.
Nataša Lazić Milošević je jutjuberka koja je na internetu privukla veliku pažnju svojim autentičnim video sadržajima u kojima opisuje stvarni život u Americi iz svog ugla. Iako se svega par godina nakon odlaska u Ameriku razbolela, Nataša nije odustala od borbe za bolje sutra, a svoje iskustvo podelila je i sa brojnim pratiocima na svom YouTube kanalu. Prijatne boje glasa sa osmehom koji nikada ne izostaje ona inspiriše mnoge svojom hrabrošću i pozitivnim pogledom na život.
Nataša, kako si dobila zelenu kartu i odlučila da se preseliš u Ameriku?
Poput svih mladih i ja sam imala neke ideje i snove o tome šta bih želela od života, ali o Americi nisam maštala, ona se zaista neplanirano desila. Igrom slučaja, moja mlađa sestra je 2002. otišla na studije u Ameriku. Obe smo jako patile što smo razdvojene. Moja sestra je imala studentsku vizu, ali ne i zelenu kartu. Zbog toga je počela svake godine da aplicira na lutriji i tom prilikom bi uvek stavljala imena i podatke svih nas, ostalih članova porodice. Jednog sunčanog junskog dana 2006. godine, u sandučetu sam zatekla pismo koje je stiglo iz države Kentacky. Ne sluteći šta je u pitanju, već rešena u nameri da to čudno pismo bacim, shvatila sam da je upravo moje ime izvučeno na lutriji za zelenu kartu i tako je sve počelo.
U Americi živiš već više od jedne decenije, a u poslednjih par godina u Las Vegasu. Da li možeš da nam kažeš kakvi su bili tvoji počeci, a kakav je život danas u Americi?
U oktobru ove godine biće punih 14 godina od kako smo došli u Ameriku. Kad god govorim o Americi, uvek želim da napomenem, da je sve što mislim i govorim iz mog ličnog iskustva, i trudim se da ne generalizujem, jer svačiji put je drugačiji. Početak je svakako bio težak, ne samo po pitanju privikavanja, nego i finansijski. Mi smo imali veliku sreću, jer je suprug po preporuci prijatelja vrlo brzo pronašao posao. U početku smo živeli u Njujorku oko 2 godine, a potom smo se preselili u Las Vegas. Taj grad me nikada nije privlačio, ali tamo su se preselili moja sestra i zet i želeli smo da budemo u istom gradu. Osim toga, Vegas je puno jeftiniji za život i sa mnogo manje novca porodica može mnogo komfornije i lepše da živi, a i zdravije da se hrani. Naravno, sve ima svoju cenu. Dugo sam se mučila u Vegasu, najviše emotivno, ali mi nije prijala ni klima, osećala sam se kao da sam na Marsu. Sa obzirom da smo došli u periodu najveće ekonomske krize, 2009. godine, kojom je Vegas bio najgore pogođen, suprug nije mogao dugo da nađe posao. Tada sam ja počela da radim u prodaji, a kasnije u buticima visoke mode Versace i Dolce & Gabbana, u kojima sam stekla razna korisna iskustva. U jednom momentu se moje zdravstveno stanje veoma pogoršalo, i tada sam bila prinuđena da prestanem da radim. Bolujem od retke hronične autoimune bolesti, Intersticijalnog cistitisa, zapaljenske bolesti bešike, nepoznatog uzroka za koju ne postoji lek. Nažalost, doživela veliku progresiju bolesti, a bešika se vremenom smanjivala, tako da je kapaciteta koji nije dovoljan za normalno funkcionisanje i normalan socijalni život. Dosta sam toga u ovom iskušenju prošla i naučila, mnogo je tu bilo patnje, ali s druge strane jačala je i moja želja za opstankom i za rešenjem problema koji je medicinski zapravo bio nerešiv. Meni kao vernici, utešno je saznanje da sve što nam se dešava u životu, da se dešava uz Božije dopuštenje ili da je Božija volja, a za naše više dobro koje nama nije uvek razumljivo i koje neretko teško prihvatamo. Ništa nije slučajno, trudim se da pronađem sreću u sitnim stvarima i tako će verujem realnost biti podnošljivija.
Vodiš svoj YouTube kanal „Nataša NLM Zivot u Americi“ koji ima veliki broj pratilaca. Koje teme su najaktuelnije na tvom kanalu i kako si došla na ideju da praviš baš takve video sadržaje?
Moj YouTube kanal nije veliki u poređenju sa zaista uspešnim kanalima kod nas i u svetu, ali meni neopisivo znači činjenica što se na taj način povezujem sa našim ljudima, i što me sluša popriličan broj ljudi, a to mi stvara i odgovornost. Ideju za snimanje zaista nisam imala, imala sam samo želju da podelim sa ljudima svoje iskustvo. I sama sam pokušavala da na YouTube-u nađem kanale o životu naših ljudi u Americi, kako bi mi to pomoglo da sagledam svoj život ovde, koji je bio preplavljen nostalgijom. Međutim, u to vreme zaista skoro da i nije bilo takvih kanala. Danas je to drugačije i ima nas dosta koji delimo životna iskustva. Krajem 2015-te, samo sam jednog popodneva uzela svoj telefon, i nespretno snimila prvi video o Americi. Nastavila sam sa pričom, a ljudi su se polako počeli okupljati na mom kanalu. Mislim da ljude generalno zanima tema, odnosno sve što ima veze sa životom u Americi. Sa obzirom da nemam iskustva u montaži, i da nemam profesionalnu kameru, to je u početku bilo teže izmontirati, ali sam vremenom to malo usavršila, i sada mi je vrlo zabavno. Ipak, i dalje snimam mobilnim telefonom, ali imam želju da jednog dana moji video zapisi budu profesionalniji. Na kanalu sam pričala o našem dolasku, o školovanju, poslovima, o nostalgiji, nekim predelima koje sam obišla, ali ima i nekoliko parodija, imitacija koje su mi oduvek bile fenomenalan način za opuštanje i smeh.
Nataša, sada si već popularna jutjuberka. Pored aktuelnih tema o životu u Americi trudiš se da svoje pratioce nasmeješ i zabaviš različitim parodijama. Za koji snimak si dobila najviše komentara i najveću podršku?
Mislim da je najzapaženiji bio video parodija na pesmu Dženifer Lopez “Ja ti nisam mama”. Bila sam pozvana na poznatom kanalu Lune iz Londona, da učestvujem sa nekom svojom parodijom, i nisam ni slutila da će taj video imati toliku gledanost, preko 1.6 miliona pregleda na njenom kanalu. Na mom kanalu je duža verzija sa uvodom. Bilo je dosta podrške, ali je bilo i onih kojima se to nikako nije dopadalo, što su i pokazali u svojim komentarima. Postoji i imaticija Maje Nikolić, nakon Beovizije, koja je meni podjednako smešna.
Na internetu je dosta blogova i vlogova koji se bave sličnim temama. Šta je ono što te izdvaja od drugih?
Iskreno mislim da je svako na svoj način poseban. Kada bih rekla da me nešto izdvaja od drugih, mislim da bi to zvučalo kao da želim da kažem da sam posebnija od drugih, a to svakako nisam. Sve zavisi od gledalaca, nekima prija moja boja glasa i način na koji govorim, nekima smeta i misle da sam možda preopširna. Neki ljudi osete moju emociju tako dobro, kao da me poznaju dok neki drugi misle da nisam prirodna i to vam je tako u svemu što radite. U poslednje vreme sam na kanalu imala čak i neke veoma interesantne goste, tako da mislim da ima dosta raznovrsnih tema, što ne znači da kod ostalih jutjubera to nije slučaj.
Danas se na internetu deli dosta različitih sadržaja i svi se bore za pažnju i što veći broj pratioca. Koliko je teško probiti se i osvojiti poverenje ljudi?
Mislim da nije lako jer je konkurencija zaista velika. Pored ogromnog broja sjajnih i kreativnih ljudi i YouTube kanala, postoji nažalost i veliki broj videa ili kanala koji se bave banalnim, pa mozda i ružnim, nekulturnim stvarima, a koji imaju veliku gledanost i veliki broj pratilaca. Brojke jesu pokazatelj, ali nisu uvek merodavne kada je kvalitet u pitanju. Postoje kvalitetni i lepi sadržaji koji nemaju dovoljnu gledanost i to jeste tužno, ali mislim da treba uvek težiti kvalitetu i biti svoj, jedino takve publika prepozna i izdvoji u moru sličnih stvari i likova. Publiku privlače autentični ljudi, sadržaji i priče. Takvima se veruje.
Kako bi sada, nakon višegodišnjeg ličnog iskustva opisala život u Americi, odnosno Las Vegasu?
Za moje trenutno razmišljanje verovatno je zaslužna cela ova globalna situacija koja je definitivno uticala na to da sagledamo naše živote iz nekog drugog ugla. Amerika je bila simbol demokratije i slobode, sistem koji je uređen i gde važe određena pravila. Ne kažem da to sada više nije slučaj, ali poslednjih par godina primećujemo da se dosta toga promenilo. Takođe, u ovih 14 godina i ja sam sazrela i promenila se, a roditelji koji su u Srbiji su sve stariji, i naravno nameće se pitanje šta i kako dalje. Sada smo finansijski stabilniji, ali su i troškovi sve veći, i života, i lečenja, sada i studije našeg sina. Amerika je dalek kontinent, put do Beograda je jako skup i naporan, tako da mi sve češće i ozbiljnije razmišljamo o povratku u Srbiju. Ameriku iskreno volim, to je prelepa zemlja ali želim da budem češće sa svojim roditeljima, jer to nema cenu. Što se tiče Las Vegasa, on je vrlo specifičan grad i nije ga lako voleti. Vremenom sam naučila da se fokusiram na one dobre strane, i bez obzira na sve, ova Mohave pustinja ma koliko surova i sirova, vrlo je egzotična i uvek će imati posebno mesto u mom srcu. Ovo je mesto gde su hiljadama godina živeli američki starosedeoci Indijanci iz plemena Pajute i Anasazi koji su ostavili petroglife, zapise na stenama okolnih crvenih planina. Uvek kada smo na Red Rok kanjonu, ili na takvim mestima zaigra mi srce. Moj suprug u slobodno vreme slika, i inspiracija za seriju portreta ulja na platnu su mu upravo bili Indijanci i njihov način života.
Da li imaš neki savet za sve one koji planiraju dolazak u Ameriku?
Teško je i nezahvalno davati savete, ali mogla bih reći da bi ljudi trebalo da detaljno presipitaju sebe i šta žele. Odlaskom u daleki svet mnogo će toga naučiti i o sebi i o svetu u koji su krenuli. Poželjno je nemati prevelika očekivanja, ali ni predrasude. Važno je da se ljudi dobro informišu, što detljanije o uslovima u kojima će živeti, raditi, kakav je kraj u koji planiraju da odu, kolike su cene smeštaja, hrane itd. Treba biti otvorenih shvatanja, ali takođe biti i oprezan. Kažu da je potrebno 5 godina da bi čovek u inostranstvu shvatio da li se adaptirao na novi način života ili nije. Jednom kada odete, dajte šansu novom mestu i budite strpljivi. Ali svakako sledite podjednako i srce i razum. Nikada ne zaboravite ko ste i odakle ste, negujte vašu tradiciju, ali poštuje druge i volite ljude i svet oko sebe. Ljubav se ljubavlju vraća.
Nataša Lazić Milošević je svoju publiku osvojila šarmantnim osmehom i iskrenom pričom o životu u Americi, ali i različitim zabavnim sadržajima i zanimljivim gostima na svom kanalu. Ako želite da saznate neke korisne informacije o životu u Americi ili se nasmejete uz neku Natašinu parodiju zapratite je na Instagramu ili na njenom YouTube kanalu Natasa NLM Zivot u Americi i ne sumnjamo da ćete i vi sa nestrpljenjem očekivati svaki njen novi video.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA