Logoped Neda Milošević za portal N1 objašnjava da je disleksija teškoća u učenju čitanja, a obuhvata i teškoće u razumevanju pročitanog. Dete koje se susreće sa ovim problemom i pored adekvatne obuke nije u mogućnosti da nauči da čita.
Ispoljavanje disleksije se razlikuje u zavisnosti od uzrasta.
„U periodu pre škole vrlo često dete već ima teškoće u usvajanju maternjeg jezika i obično se zbog toga nalazi na logopedskom tretmanu. S druge strane, teškoće nekada mogu biti i dosta suptilnije i zbog toga obično i neprepoznate u kasnijem uzrastu (školi), a ogledaju se kroz teškoće u izdvajanju prvog glasa u reči, prepoznavanju rime, deficitima vizuelne percepcije i generalno teškoće da se razume da se reči sastoje od nekih manjih jedinica – slova, teškoće u pamćenju novih reči, praćenju sleda itd“, objašnjava Milošević.
Kada dete krene u školu, problem je već vidljiv svima. Teškoće su prisutne u prepoznavanju slova, nemogućnosti tačnog čitanja što se u starijem uzrastu prepoznaje kroz „prečitavanje ili nagađanje“ višesložnih reči. Tu su i teškoće razumevanja pročitanog, česte zamene vokala i drugih slova, nemogućnost da se zapamti sadržaj itd.
„Ustaljeno je da se disleksija tretira tek kada dete počne da uči da čita, prema našem obrazovnom sistemu u sedmoj godini“, navodi ona.
Milošević dodaje da se disleksija može prevazići kada teškoće spadaju u kategoriju blagih i kada se sa tretmanom krene na vreme.
„Ono što će često nedostajati u ovom procesu jeste razvoj direktnog puta čitanja kojim se služe fluentni čitači, te će se osobe sa disleksijom duže zadržavati na takozvanom fonološkom putu odnosno ‘sporije’ će prepoznavati reči jer će čitati slovo po slovo“, kaže ona.
Ona dodaje da su osobe sa disleksijom kao i sve druge – imaju svoje dobre i loše dane. „Posmatram ih kao borce jer je za njih obrazovanje duplo teže nego za bilo koje drugo dete bez ovih teškoća“, kaže Milošević.
Strategije koje se primenjuju zavise prvenstveno od dominantnog problema – da li je on vizuelne ili jezičke prirode, auditivne ili su i druge kognitivne funkcije, poput pažnje i pamćenja, sa teškoćom.
„Ako smo vešti da prepoznamo osnovu problema zaista možemo efikasno da pomognemo usmerenom terapijom. Naravno, vreme je uvek ključni faktor. Treći razred nikako nije pravo vreme za davanje ili razmatranje dijagnoze. Pravo vreme je mnogo ranije“, smatra Milošević.
IZVOR: N1 I FOTO: PRINTSCREEN