Ponovo se vraćamo u bioskopske sale. Za nama je vikend koji je obeležio 9. Festival Srpskog Filma u Čikagu koji ove godine nosi naziv “Magija pokretnih slika”. U prelepom ambijentu AMC teatra u Rosemontu publika je imala priliku da se susretne sa najboljom domaćom filmskom produkcijom, razgovara sa poznatim gostima i da se upozna sa mladim autorima. Ono što je novina od ove godine je uvođenje propratnih programa festivala, a to su predavanja i edukativni programi.
Na konferenciji za novinare održanoj u Gas light klubu direktor ovog festivala Slavica Petrović i član organizacionog odbora festivala Mila Fillipović predstavile su goste i program ovogodišnjeg festivala. Među gostima ovog festivala su se našli Milena Predić koja tumači glavnu ulogu u filmu “Sveta Petka – krst u pustinji”, Branislav Bane Trifunović glavni junak filma “Gejm”, Ana Lazarević rediteljka filma “Gejm”, Ibrahim Koma glavni junak filma “Strahinja Banović”, veliki prijatelj ovog festivala Gordan Matić direktor Filmskog centra Srbije i Miodrag Jakšić reditelj filma “Tragovima Đure Jakšića”.
Tokom tri dana koliko je trajao ovaj festival predstavljeno je sedam najnovijih i najboljih dugometražnih filmova, četiri kratka filma srpskih stvaralaca iz dijaspore i dva dokumentarna filma.
Festival je otvoren filmom “Strahinja Banović” reditelja Stefana Arsenijevića u kojem je glavnu ulogu igrao francuski glumac Ibrahim Koma, u jednoj potpuno drugačijoj ulozi prikazanoj kroz ljubavnu priču. Svetsku premijeru ovaj film je imao na 55. Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima, gde je osvojio čak 5 nagrada, a do sada je učestvovao na 50 međunarodnih filmskih festivala i osvojio 24 nagrade.
Gost festivala Ibrahim Koma nije krio oduševljenje što je pozvan na jedan ovakav festival i kaže da je ovo za njega bilo nezaboravno iskustvo.
Iste večeri prikazan je i film Dušana Kovačevića “Nije loše biti čovek” sa odličnom glumačkom ekipom.
Drugog dana na festivalu je prikazano nekoliko kratkih filmova iz dijaspore i tri dugometražna filma među kojima su se našli “Sedam hiljada duša” Sanjina Mirića, zatim film Nedeljka Kovačića “Vera” i filma Ane Lazarević “Gejm”.
Priču kroz koju nas vodi Strahinja, švercer i zavisnik od kockanja, koji ostaje nasukan sa dva dečaka izbeglice na selu Balkana tumači Branislav Bane Trifunović koji je podelio sa nama svoje utiske.
Koliko je Vama značajno to što ste gost Festivala srpskog filma u Čikagu?
Dobro je da malo vidiš svoje, da vidiš kako ljudi razmišljaju, da im pokažes nesto svoje i da probaš da utičes na ljude, ako umetnost može da promeni, onda najbolje početi od svojih, tako da je to misija koju svako od nas potajno priželjkuje ,ne samo među svojima nego gde god da se prikazuju filmovi, po celom svetu.
Kakvu poruku nosi film “Gejm” u kome ste igrali?
Film ima neku svoju priču, priča koju je Ana Lazarević napisala je jedna emotivna priča o čoveku koji pokušava da preživi, koji se nađe u jednoj čudnoj i teškoj situaciji, sa migrantima koje pokušava da prebaci preko Srbije.
Koliko Vam je bilo zahtevno da igrate Strahinju?
Bilo je zahtevno zato što sam igrao sa amaterima, sa ljudima koji su to stvarno proživljavali i proživljavaju i dan danas, tako da sa te strane jeste bilo zahtevno sa njima igrati, ubaciti ih u to šta je to film i šta znači snimati film. Puno divnih stvari nosimo, i sa svom tom decom smo i dalje u kontaktu. Neki su uspeli da prebegnu, neki nisu i dalje kako već ide, ali su zdrava i pametna deca.
Ana Lazarevic rediteljka filma “Gejm” je kazala za naš portal da je biti gost na ovom festivalu za nju jako specifično jer je odrasla u Čikagu i da je ovaj festival baš za našu dijasporu.Velika joj je čast što je njen film prikazan u jednom ovakvom svečanom bioskopu, pred publikom, porodicom i prijatejima.
Poštovana Ana otkuda inspiracija za ovakav film i koju poruku on nosi?
Mislim da je poruka to neko prijateljstvo koje se stvori između Strahinje kojeg igra Bane Trifunović i dece koja igraju iz Jemena i Irana. Poruka je da su ljudi ljudi.
Mene je zanimala ta migrantska kriza, koliko su ljudi zapravo normalni, da gledam iz tog ugla, pogotovo tinejdžeri. Ja sam upoznala neke tinejdžere koji su putovali iz Sirije u Beograd 2015 godine tokom one krize i oni su mi bili zanimljivi, imali su lepe patike, frizure, prošli kroz ko zna šta u Siriji, ali su u tom trenutku bili samo tinejdžeri. To je meni bilo bitno, tu sam našla inspiraciju i to je bila neka poruka u ovom filmu da su ljudi ljudi.
Trećeg i poslednjeg dana ovog festivala prikazan je film za decu i odrasle “Leto kad sam naučila da letim” Radivoja Andrića, koji puni bioskopske dvorane i već je dobio 6 međunarodnih nagrada. Zatim je prikazan film na koji se dugo čekalo i koji se preporučuje svim generacija “Sveta Petka – krst u pustinji” snimljen prema romanu “Petkana” Ljiljane Habjanović Djurović, u režiji Hadži Aleksandra Đjurovića, a u kojem glavnu ulogu tumači Milena Predić.
Milena ovo je Vaša prva velika uloga, šta za Vas znači biti gost jednog ovakvog festivala i kako mislite da će publika ovde prihvatiti ovaj film?
Čast mi je i sreća i zadovoljstvo što smo pozvani i da imamo priliku da dođemo u ovaj prelepi grad gde sticajem okolnosti živi veliki broj naših ljudi, tako da me stvarno raduje što postoji interesovanje dijaspore za naš rad. Što se tiče očekivanja čula sam da su karte rasprodate tako da me to dosta veseli, jer verujem da dolazi publika koju interesuje ta tema. On je specifičan film i takvih filmova u svetskoj kinematografiji ima malo, koji se bave hrišćanskom temom, pogotovo nekom vrstom askeze na filmu. Tako da se nadam da će im se dojmiti film, da će ga razumeti, a ukoliko imaju interesovanja i nekako želje da ga pogledaju onda mislim da će se i prepustiti ovoj priči.
Poslednjeg dana festivala dodeljene su i nagrade za koje je bio zadužen tročlani žiri kojeg su činili novinar i član organizacionog odbora festivala Mila Filipović, producent Jesse Charbonier i direktor filmskog programa u bioskopu Faset Charles Coleman.
Nagradu za najbolji Srpski igrani film dobio je “Strahinja Banović”, nagradu za najboljeg režisera dobila je Ana Lazarević za film “Gejm”, nagrada za najboljeg glumca pripala je Branislavu Banetu Trifunoviću za film “Gejm”, nagradu za najbolju glumicu dobila je Milena Predić za ulogu u filmu “Sveta Petka-krst u pustinji”, nagradu za očuvanje srpske baštine i kulture dobio je Sanjin Mirić za film “Sedam hiljada duša”, nagadu za najbolji film dijaspore je takođe dobio film “Sedam hiljada duša”, nagradu za posebne zasluge dobila je mlada Klara Hrvanović za film “Leto kad sam naučila da letim”, nagrada za najbolji scenario pripala je Dušanu Kovačeviću za film “Nije loše biti čovek”, nagrada za najbolji dokumentarni film pripala je filmu “Tragovima Đure Jakšića” reditelja Miodraga Jakšića, za najbolji kratki film proglašen je “Ice cream-sladoled” reditelja Stiva Sprema i nagradu za najbolju izvedbu u kratkom filmu “Ice cream-sladoled” dobio je Igor Obradović.
Nakon dodele nagrada prikazan je film Miloša Pušića “Heroji radničke klase” posle čega je i svečano zatvoren 9. Festival srpskog filma u Čikagu.
Direktor ovog festivala Slavica Petrović se nada da je publika uživala u projekcijama i da je ova filmska magija ispunila očekivanja, te se raduje sledećoj 10. jubilarnoj proslavi srpskog filma u Čikagu.
PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV