Smiljana Nedić je atraktivna, mlada i perspektivna glumica iz Republike Srpske sa trenutnim prebivalištem u Čikagu. Rođena je 1994. godine i njeno teško detinjstvo su obeležile selidbe iz jedne kuće u drugu, čak devet puta sa obzirom na to da je rođena usred rata.
Smiljana je završila Akademiju u klasi Ljiljane Blagojević, za koju kaže da je, osim odličnog edukatora, bila i njen vodič kroz život. Glumačko umeće Smiljane Nedić bilo je primećeno u Srbiji, a ni publika u Americi nije ostala imuna na lepotu i talenat kojim Smiljana zrači. Svojim najvećim iskustvom i uspehom smatra ulogu Zone Zamfirove u Srpskom pozorištu Mira Sremčević u Čikagu.
Kada su se javila prva interesovanja za glumu i kako su izgledali akademski dani? Gledali smo te i na TV ekranima u popularnoj seriji Vojna akademija, kakvo iskustvo nosiš sa tom glumačkom ekipom?
Interesovanja za glumu postoje otkad znam za sebe, oduvijek sam voljela glumu. Još kao mala sam išla u školicu glume i učestvovala u nekoliko predstava. Nakon završetka srednje škole, odlučila sam upisati dramske umjetnosti, jer je to nešto što me ispunjava i čini srećnom. Što se tiče akademskih dana, svako predavanje i lekcije koje smo naučili puno mi znače. Bilo je jako dinamično, zanimljivo i nikad monotono. Iako je zahtijevalo od nas puno truda, vremena i energije, svi smo svojim zadacima olako pristupali. Mislim da, ako težimo ostvariti svoj cilj u poslu koji zaista volimo, ljubav prema tome nas pokreće i sve bude mnogo lakše. U toku snimanja Vojne akademije, moj put za Ameriku je već bio rezervisan, te nisam željela napustiti ni taj svoj san, tako da sam učestvovala u seriji kratak period. Ipak, to je za mene značilo ogromno iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Naši poznati glumci, upoznavanje s njima, dobrodošlica sa njihove strane, savjeti, samo snimanje serije, sve je to jedno nezaboravno iskustvo.
Sa 23 godine si odlučila da spakuješ kofere i kreneš u Ameriku, kako bi ostvarila svoje snove. Kako je izgledalo tvoje adaptiranje u Americi i kada su se javila glumačka angažovanja?
Za Ameriku sam odlučila krenuti još kad sam bila treća godina fakulteta, tada sam prvi put otišla, ali sam se ubrzo vratila nazad. Nakon toga, ponovo sam isplanirala da odem krajem studija, ali ovaj put sam ostala, jer sam se pronašla u ovoj zemlji. Zajedno sa mojim koleginicama sa fakulteta prošla sam svakakve teške periode. Na početku je bilo teško, radila sam u jednom restoranu, ali je vremenom bilo lakše. Glumačka angažovanja u Americi su krenula kada sam upoznala našu režiserku Slavicu Petrović, ona je u meni prepoznala glumački talenat, tako je sve krenulo.
Hrabrost je odlučiti se na korak da karijeru gradiš u Americi, uprkos velikoj konkurenciji.
Što se tiče glumačke karijere, naravno, svi mi imamo snove i ciljeve u životu, i jedan od mojih snova jeste uspjeh u svijetu glume. U Americi jeste konkurencija velika, ali nikad nisam gledala nekog od kolega kao konkurenta, uvijek sam se radovala i tuđem uspehu, trudila se da i ja budem najbolja što mogu. Sama karijera se gradi polako i strpljivo, vrijeme je preda mnom.
Glumila si u predstavi u dobro poznatom klasiku Stevana Sremca Zona Zamfirova i to u Srpskom pozorištu Mira Sremčević u Čikagu. Šta za tebe predstavlja uloga Zone i kako je došlo do toga?
Da, uloga Zone Zamfirove je svakako jedno od najvećih iskustava koje sam imala. Nakon što sam se priključila pozorištu, kad je počela sama priprema i podjela uloga za predstavu, bila sam predložena za glavnu ulogu – Zonu Zamfirovu. I sada kad se sjetim tog trenutka, prorade u meni ista osjećanja, bila sam presrećna i ponosna. Kroz to iskustvo upoznala sam dosta dobrih ljudi, naučila puno toga o glumi i taj predivan osjećaj koji sam imala kada sam igrala tu ulogu poželjela bih da osjeti svaka osoba na ovom svijetu.
Kakvo je interesovanje naših ljudi za predstave u Americi?
Naši ljudi u Americi jesu zainteresovani za naše predstave. Mislim da svi mi koji smo daleko od svojih kuća i porodica, da nas na neki način ispunjava sve što može biti povezano sa našom zemljom, pa tako i ovo. Usred Amerike doći u pozorište i slušati predstavu na našem jeziku, biti okružen ljudima sa Balkana, ipak znači mnogo, povezuje nas i čini srećnima.
Ostvarila si se u najlepšoj i najtežoj životnoj ulozi, nedavno si postala majka jednog dečaka.
Što se tiče uloge majke, slobodno mogu reći da prevazilazi sva osjećanja koja sam do sad doživjela. Presrećna sam! Trenutno sam posvećena porodici i bebi, tako da sam smanjila posvećenost pozorištu. Naravno, planiram se posvetiti ponovo kada beba poraste.
Glumcima uglavnom najveći životni izazov predstavlja pohod na Holivud, sa obzirom na to da Smiljana Nedić ima sve predispozicije za to, njen san je da to i obistini.
Što se tiče planova i pohoda na Holivud, slagala bih kad bih rekla da mi to nije san. Svako ko se bavi ovim poslom mašta o tome. Pustiću da vrijeme pokaže svoje i ako mi je to sudbina, Holivud je naš.
Smiljana Nedić se hrabro odazvala glumačkom pozivu u Americi. Sada kada se ostvarila u najlepšoj životnoj ulozi, uživa u svakom trenutku osećaja majčinstva, tako da je trenutno pauzirala sa karijerom. Harizmatična, talentovana i lepa glumica Smiljana sanja o Holivudu, a mi joj želimo ostvarenje tog sna i da njenu posebnost prepozna upravo svetska scena.
PIŠE: ANDRIJANA ŽIVANOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA I FACEBOOK, INSTAGRAM