Biti umetnik znači nositi u sebi posebnu energiju i emociju i umeti da je preneseš publici na iskren i kreativan način. Naš sagovornik, Vasilije Kovačev je upravo jedan takav višestruko talentovani umetnik rođen u Zrenjaninu, koji je srednju umetničku školu završio u Novom Sadu. Školovanje nastavlja na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, kao diplomirani modni dizajner. Nekoliko godina predavao je u srednjoj umetničkoj školi u Novom Sadu, a zatim i na Tehničkom fakultetu „Mihajlo Pupin“ u Zrenjaninu.
Od 2006 godine Vasilije se bavi autorskom modom, a sa obzirom na brojne izložbe možemo reći da je u svetu mode imao vrlo uspešnu karijeru. Izlagao je na svim srpskim modnim manifestacijama, Beograd Fashion Week, Fashion selection i Serbia Fashion Week ali je svoje revije imao i po inostranstvu od Crne Gore, Rumunije, Pariza pa sve do Njujorka gde je imao dve izložbe na NewYork Fashion Week-u. Sada, Vasilije Kovačev živi u Americi gde se pronašao u likovnoj umetnosti iskazujući svoja najdublja osećanja kroz slike koje su ekspresionističke i apstraktne.
Vasilije, kako ste odlučili da se preselite u Ameriku pored bogate karijere modnog dizajnera koju ste uspešno gradili i na Balkanu?
Oduvek sam želeo da odem u Ameriku i zbog toga sam dodatno ulagao u svoju karijeru, da imam dve revije na NewYork Fashion Week-u što je kruna u mojoj karijeri koja mi je dala krila da vidim da li je život u Americi za mene. Kada sam se vratio u Srbiju, nakon prekida radnog odnosa na fakultetu, shvatio sam da nemam više prostora za kalkulacije i da je vreme da se preselim u Njujork u koji sam se zaljubio na prvi pogled. Dobio sam informacije od svojih prijatelja kakve su mi mogućnosti da dođem u Ameriku i na koji način mogu da ostvarim svoja prava. Celokupna moja karijera je stavljena na papir i ja sam aplicirao za Green card Extraordinary Ability, to je zelena karta koju Amerika daje za ljude iz sveta umetnosti i sporta, a koji su ostvarili visoke rezultate u svojoj profesiji. Ja sam u Njujork stigao u februaru 2020 godine, odnosno mesec ipo dana pre lockdown-a. Ta prva godina u Njujorku, sa obzirom na pandemiju za mene je bila vrlo turbulentna jer sam morao da se bavim dokumentacijom dok sam zvanično u zemlji, a zbog pandemije je sve stalo. Sama situacija je od mene zahtevala da budem strpljiv i pristanem na različite vrste poslova, poput keteringa kako bih obezbedio finansije za početni period boravka u Njujorku jer je sa pandemijom skoro sve bilo zatvoreno. U svom tom ludilu centrifuge života, na unutrašnjem i na spoljašnjem planu, bio sam prisiljen da se suočim sa samim sobom i u jednom momentu mi se dogodila „eksplozija“ emocija i kreativnosti koja me je navela da krenem ponovo da crtam i slikam. Nakon tri godine života u Njujorku, odlučio sam da se preselim u Majami i tamo nastavim svoju karijeru.
Koliko dugo se bavite slikanjem, da li je to hobi ili je sada slikanje Vaša glavna profesija?
Kako sam završio srednju umetničku školu, ja se zapravo bavim slikanjem ceo svoj život. Čak smo i na fakultetu imali predmete vezane za crtanje i slikanje. Iako sam to voleo, više sam slikao na primer nekome za poklon. Kroz ovaj težak period pod pandemijom korona virusa u meni se dogodio taj neki povratak samom sebi. Duboko suočavanje sa samim sobom i razmišljanje šta ja to imam da dam svetu na način kako sam to činio kroz modu, zato što sam ja kroz svaku svoju kolekciju pričao neku svoju emotivnu i kreativnu priču, dovelo me je do želje da ponovo slikam i iskažem sebe kroz likovnu umetnost. Provodeći dane u stanu u Njujorku za vreme lockdown-a krenuo sam opet da slikam i da emocije koje sam doživljavao upoznavanjem grada prenesem na platno i odlučim se za profesiju umetnika, odnosno slikara.
Da li je sada slikanje Vaš poziv koji isključuje karijeru modnog dizajnera ili pronalazite način da ove dve umetnosti spojite ?
Ja ne mogu da kažem da se mode potpuno odričem, ali sada sebe u tom svetu ne vidim. Trenutno ja sam više modni analitičar nego dizajner jer se u poslednje tri godine aktivno bavim slikarstvom. Na modu se gleda kao na biznis i modom se danas možete baviti ukoliko imate finansije koje to podržavaju dok je kreativnost diskutabilna. Ono čime sada želim da se bavim i gde zapravo vidim sebe jeste slikarstvo. U slikarstvu sam našao neki svoj smisao, a u Njujorku sam imao i svoju prvu izložbu slika. Konzulat Srbije u Njujorku mi je ustupio prostor i pomogao da prošle godine realizujem svoju prvu izložbu slika pod nazivom „Čuvari svetova“.
Recite nam nešto više o Vašoj izložbi slika „Čuvari svetova“. Kakvu poruku nose Vaše slike?
Skup slika koje čine moju izložbu „Čuvari svetova“ predstavljen je sa tom jednom vodećom slikom „Pet čuvara“ koji u stvari čuvaju sve nas. Sve slike vezane su za elemente zemlja, voda, vazduh, sunce i sve je u vezi sa pričom koju svakodnevno živimo da je dobro pobedilo i da će uvek pobediti zlo, apropo cele situacije sa pandemijom korona virusa koju smo svi preživeli. Dalje se nastavlja prvom slikom koja simbolizuje konekciju svih nas sa samim sobom, a zatim sa slikama gde svaka pojedinačno predstavlja jedan svet. Na primer, svet duša, svet jezera, svet ptica i sve one negde u sebi imaju taj svoj krug koji zapravo postoji u svakom pojedincu i koji svaki pojedinac opaža na svoj način. Zamislio sam izložbu tako da su sve slike objedinjene u jednu celinu „Čuvari svetova“.
Sa obzirom da je u modi taj finansijski momenat jako bitan, da li možete da napravite paralelu sa slikarstvom?
Mislim da iskonski umetnik nikada neće sebi dozvoliti da posustane i ode u komercijalno bez obzira na to kojim se vidom umetnosti bavi. Prihvatam da pravi umetnik može da koketira, ali on se neće predati zahtevima drugih već se možda na neki način malo prilagoditi tržištu ali opet ostati svoj. Kada na red dođe novac ukloiko kreativno niste jaki sa samim sobom, nećete moći da vladate situacijom jer ste povučeni finansijama i mišljenjima drugih. Na taj način gubite tu iskonsku kreativnost u sebi i predajete se tržištu koje je često surovo u svetu umetnosti. Slikanje je za mene umetnost koja čini da budem u skladu sa sobom i da dam najbolje od sebe ovom svetu. Moda kao da je prosto nestala i kao da je otišla sa egom. Biti u modi to je primamljivo, tu su reflektori i ceo taj sjaj modne scene, ali opet sve to nije moda. Svi sebe žele da vide na kraju piste i da se poklone publici, to je ta površnost današnjeg sveta. Da bi ste do toga stigli vi morate biti ozbiljan radnik dok ne stvorite tu svoju kolekciju. Najlepši deo je da crtate vašu kolekciju, zatim drugi i teži deo je traženje materijala, pa zatim ide saradnja sa krojačima i konstruktorima, a tek zatim prezentacija. Na kraju vodite i borbu sa medijima i naravno finansijama jer treba sve to izgurati. Danas, mladi ljudi nisu svesni procesa stvaranja jedne modne kolekcije, oni vide sebe kao velike kreatore koje će mediji obožavati. Svi žele da budu poznati, a malo je njih koji za umetnost žele da iskonski daju sebe.
Da li ste možda upravo kroz slikarstvo pronašli bolju konekciju sa samim sobom sa obzirom na to da moda sa sobom nosi skroz drugačiju energiju?
Da, upravo tako. Za mene je slikarstvo konekcija sa mirom, blagostanjem i mislim da je slikanje čista ljubav dok bi svoj umetnički iskraz kroz modu opisao kao strast. A poznato nam je da u svemu što radimo strast koliko god da je privlačna i jaka izjeda čoveka, u bilo kojoj životnoj aktivnosti dok je ljubav ta emocija gde kroz davanje vi možete da očekujete i pozitivan feedback.
Sa obzirom da ste se opredelili za slikarstvo kao svoj poziv kakvi su Vam dalji planovi za budućnost?
Ovde je zaista sve moguće, ako je čovek fokusiran na cilj i radi na svojim planovima možete da živite svoj američki san. Sada radim na novih 25 slika koje će predstavljati nastavak prethodne izložbe. Cilj mi je da nastavim da sebe i svoje emocije iskazujem najbolje što mogu kroz likovnu umetnost, da posmatraču pružim drugačiji uvid u suštinu i svet koji nas okružuje. Kroz svoje slike trudim se da pokažem da smo u suštini svi mi povezani nekim nevidljim nitima kroz život pun iskušenja koja nam pomažu da sazremo. Takva i mnogo dublja razmišljanja o suštini života i ono šta smo moguće je da iskažem kroz svoje slike pre nego kroz modu gde je ipak forma bila dominantna. U kom pravcu će se dalje razvijati moje slikanje, sada ne bih mogao da kažem jer sam došao do te svoje samospoznaje da sam zapravo umetnik, a na koji način ću se izražavati mislim da to nisam potpuno definisao i da je slikanje samo jedan od načina na koji želim da izrazim sebe. Kada je čovek kreativan on samo treba da prati svoj kreativan implus i mislim da nikada niste sigurni u kom pravcu će vas taj kreativni naboj odvesti da sebe prikažete u najboljem svetlu.
Vasilije Kovačev, multitalntovani umetnik iz Majamija nam je kroz svoju životnu priču zapravo dao uvid u jedan svet umetnosti i tržište koje je vrlo često surovo i utiče na samog umetnika. Kroz razgovor sa Vasilijem upoznali smo se sa njegovim radom u svetu mode ali i njegovom likovnom crtom, gde ovaj umetnik nimalo ne zaostaje po ostvarenom uspehu. Ukoliko je i vas privukla izložba slika „Čuvari svetova“ i poželeli ste bolje da se upoznate sa radom ovog umetnika, možete posetiti njegov sajt ili ga zapratiti putem njegovog Instagram i Facebook profila.
PIŠE: MARINA RANČIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA