Ankara insistira da svi novi kandidati za članstvo u NATO-u prepoznaju njenu zabrinutost zbog kurdskih milicija, kako unutar Turske, tako i preko njenih granica u Siriji i Iraku. To je bio glavni izvor napetosti unutar alijanse, jer dok sve članice NATO-a priznaju Kurdistansku radničku partiju, ili PKK, kao terorističku organizaciju unutar Turske, mnogi su podržali, pa čak i naoružali njen sirijski ogranak, IPG. Turska zahteva od Švedske i Finske da javno osude ne samo PKK, već i njene podružnice pre nego što im bude dozvoljeno da se pridruže bloku. Turski zvaničnici su rekli da označavanje PKK terorističkom organizacijom nije dovoljno: nordijski kandidati moraju učiniti više da suzbiju simpatizere PKK za koje kaže da su aktivni u njihovim zemljama.
Turska takođe želi da Švedska i Finska stave tačku na ograničenja izvoza oružja koja su nametnula Turskoj, zajedno sa nekoliko drugih članica Evropske unije, nakon njenog upada u Siriju 2019. godine kako bi odgurnuli IPG sa granice, rekli su zvaničnici. Iako je trgovina oružjem Turske sa dve zemlje zanemarljiva i ne traži nikakve veće nabavke odbrane sa njima, zvaničnici su rekli da u principu Ankara neće prihvatiti proširenje vojnog saveza na zemlje koje blokiraju sporazume o oružju. Ministar inostranih poslova Mevlut Cavusoglu je to javno izneo, rekavši da su ograničenja naoružanja „protiv duha“ alijanse.
Prošle greške
Turska je prihvatila povratak Grčke u NATO 1980-ih, nakon što su dve zemlje vodile rat 1974. godine oko Kipra, i želi da ne ponovi ono što zvaničnici kažu da se sada u Ankari smatra greškom. Atina i njeni kiparski saveznici kasnije su se pojavili kao ključne prepreke koje blokiraju kandidaturu Turske za članstvo u EU, odbacili su glasanje u UN o planu ujedinjenja Kipra i bili su uključeni u stalne teritorijalne sporove sa Turskom oko delova Egejskog i Sredozemnog mora. Zvaničnici su rekli da ne bi bilo mudro očekivati da Turska promeni kurs i pristupi švedskom i finskom članstvu u NATO-u, osim ako se prvo ne reše sporovi i ako se nordijske zemlje javno ne obavežu na solidarnost sa Turskom protiv kurdskih grupa.
Turska želi da bude ponovo uključena u program naprednih aviona F-35, u koji joj je zabranjen pristup nakon što je od Rusije kupila protivraketne odbrambene sisteme S-400. Takođe ima izuzetan zahtev prema SAD da kupi desetine ratnih aviona F-16 i komplete za nadogradnju za svoju postojeću flotu. Štaviše, Turska želi da SAD ukinu sankcije zbog posedovanja raketa S-400.
Korišćenje svoje poluge nad širenjem NATO-a za postizanje bilo kog od tih ciljeva biće izazovno. Ali Turska je pokazala da je spremna da duboko kopa, pa čak i da pretrpi štetu po svoju ekonomiju, u nedavnim geopolitičkim sporovima oko pritvorenog američkog pastora, ruskog sporazuma o raketama ili njenih vojnih kampanja protiv Kurda.
Zvaničnici su odbacili ideju da protivljenje Turske ulasku Švedske i Finske u NATO ima bilo kakve veze sa njenim vezama sa Rusijom, ili sa prijateljstvom predsednika Recep Tayyip Erdogan-a sa ruskim predsednikom Vladimir Putin-om. Turska vodi spoljnu politiku u skladu sa sopstvenim nacionalnim interesima i pristala bi na proširenje NATO-a ako bi zabrinutost koju je istakla u vezi sa nordijskim nacijama bila ispunjena, rekli su zvaničnici.
IZVOR: BLOOMBERG | FOTO: BLOOMBERG