Profesor doktor Miroslav Đorđević vodeći je svetski stručnjak kada je reč o operacijama promene pola. U Beogradu je 2007. osnovao Centar za urogenitalnu rekonstruktivnu hirurgiju, koji je i danas prepoznatljivo mesto u svetu.
Tokom svoje dosadašnje međunarodne karijere uradio je preko 2.000 operacija promene pola. U Srbiji je uradio prvu transplantaciju materice. Koji je njegov životni cilj u blistavoj karijeri svetski priznatog hirurga, saznaćete u priči koja sledi.
Kako sve počinje?
Moja rana karijera, nakon završenog Medicinskog fakulteta u Beogradu, vezana je za rad sa mojim mentorom, našim uglednim akademikom i jednim od vodećih svetskih urologa, prof. dr Savom Perovićem. On je obeležio epohu, i pionir je u oblasti genitalnih operacija i operacija promene pola. Ja sam specijalizirao i magistrirao dečiju hirurgiju. Ubrzo nakon fakulteta uvideo sam sklonost ka manuelnom radu, hirurgija je bila moj izbor. Sve se dešava početkom devedesetih, u vreme sankcija kod nas, kada nema ni osnovnog materijala za jednostavne intervencije. Devedesetih sam već osposobljen da budem samostalni genitalni hirurg. Operišem decu, od rođenja do punoletstva, sa urođenim genitalnim anomalijama.
Kako otkrivam operativne tehnike promene pola, polako se tih godina otvara međunarodna saradnja, pre svega sa Harvardom u Bostonu i sa Hajdelbergom u Nemačkoj. Jedan od najznačajnijih koraka je otvaranje Centra za urogenitalnu rekonstruktivnu hirurgiju u Beogradu, 2007. godine, koji je i danas prepoznatljivo mesto na svetskoj mapi, priča prof. dr Miroslav Đorđević.
Ovo je pionirski put koji krčite u oblasti promene pola, koji Vas svakako zauvek upisuje u istoriju medicine?
Ova oblast poslednjih desetak godina doživljava pravi bum u svetu. Mi jesmo pioniri, i u našem Beogradskom centru, obučava se 40 svetskih stručnjaka svake godine. A moja je karijera od početka međunarodna, operisao sam po pozivima u svim velikim svetskim medicinskim centrima u Evropi, Americi, Japanu. Radio sam demonstracione operacije promene pola. Od 2016. godine radim trećinu godine u Mount Sinai bolnici u Njujorku, gde sam osnivač i član Centra za transrodnu medicinu. Takođe sam i profesor urologije na Icahn School of Medicine u Njujorku. Ja sam Srbin po poreklu i po opredeljenju, ali ja sam internacionalni doktor, radim svuda u svetu i sarađujem sa stručnjacima iz svih delova sveta. Do pre petnaestak godina operacije promene pola radile su se samo u par centara u Americi, i u četiri, pet u Evropi, gde je naš Beogradski centar najstariji. Danas ih ima više od stotinu u svetu. Veliki napredak u ovoj oblasti može se pripisati i medijima, koji su podigli popularnost i vidljivost ove oblasti.
Kakva je danas patologija – kome je neophodna promena pola?
Jednostavno, to su ljudi koji se ne osećaju dobro sa genitalijama sa kojima su se rodili, ne osećaju se dobro u polu koji ih obeležava. Uvek ih je bilo, ali se danas sve lakše i više javljaju stručnjacima, kako bi to promenili. Nekada je bilo da se rodi jedna transrodna osoba na 50.000 ljudi, danas je taj odnos jedna transrodna beba od njih 3.000 rođenih. Razlog je i što su se ranije ti ljudi krili, naročito u nerazvijenim društvima. To je razumljivo jer sve njih prati stigma, maltretiranje od najranijeg uzrasta. Danas je u Americi registrovano tri miliona transrodnih osoba. Vrlo je moguće da će neki od narednih predsednika Amerike biti transrodna osoba, kaže profesor dr. Miroslav Đorđević.
Koliko važnu ulogu ovde igra starost pacijenta?
Ne smemo godine pacijenta da gledamo kao prepreku, transrodna osoba je i malo dete, i čovek u zrelom dobu. Svi koji imaju 18 i više godina su kandidati za hiruršku tranziciju genitalija. Moj najstariji pacijent imao je 74 godine, objasnio nam je prof. dr Miroslav Đorđević.
Ko su osobe koje se podvrgavaju operaciji promene pola?
Proces promene pola traje dugo, ne sme da bude kraći od tri godine. Između godinu i po i dve godine pacijent prima hormone pola kojim teži. To su osobe kod kojih je već sa sedam, osam godina dijagnostikovana transrodnost. Ovim se bavim već trideset godina, i uradio sam do sada više od 2.000 operacija promene pola. Svake godine radim promenu pola kod bar stotinu ljudi iz celog sveta. Jednostavnije je da muškarac kao transrodna osoba dobije ženske polne organe. Veći je problem suprotno, mnogo je teža promena pola iz ženskog u muški, doći do željenih dimenzija, kao i erektilne funkcije muškog polnog organa. Lično, nisam u potpunosti zadovoljan rezultatima. Najčešće se muški polni organ kod žene radi od ženskih genitalija, uz pomoć tkiva samog tog pacijenta, podlaktice, butine, leđa. Najčešća ocena, što se estetskog dela tiče, kao i funkcije, i samog zadovoljstva pacijenta koji je postao muškarac, jeste između 5 i 6. Kada dobijamo ženske genitalije, tu je već visoka ocena 9.
Šta je trenutno u ovoj oblasti najaktuelnije, čime se bavite sada?
Ono čime se trenutno bavim je moj veliki životni cilj. Cilj mi je da uradim transplantaciju muškog polnog organa sa živog donora. To su praktično dve operacije, jer se sa donora uklanjaju svi organi, i svi ti delovi se iskoriste za transplantaciju na drugom pacjentu, koji je rođen sa ženskim genitalijama. Tako primalac dobija potpuno zdrav i funkcionalan polni organ. To jeste moguće, jer ja sam uradio i prvu transplantaciju materice u Srbiji, 2017. godine, i mi sada imamo i našeg junaka – bebu koju je rodila žena kojoj je presađena materica, što je izuzetan uspeh. Takođe sam uradio i transplantaciju testisa, 2019. godine, koja je prva transplantacija testisa u istoriji medicine. Sav taj trud vodio je ka ovom sadašnjem cilju – da žena koja menja pol u muški, dobije pravi muški polni organ, i ako sve bude kako sam zamislio, to će se uskoro ostvariti.
Vi time idete korak dalje, ispred svih, Vaš je cilj ono što do sada niko nije uradio? To su onda praktično dve kompleksne operacije, kod dvoje ljudi?
Već šest godina radim na tome, i to bi bilo prvi put u svetu da se izvede takva operacija. Naš projekat je sada baziran na radu na našem Institutu za sudsku medicinu u Beogradu, gde razvijamo moguće hirurške varijante i tehnike na kadaverima. Moj tim je potpuno spreman na ovakav poduhvat, ali mora da se pogodi još mnogo okolnosti, da se donor i primalac organa podudaraju, da ne dođe nikako do odbacivanja organa. To je sada već izvesno, i nadam se da će se dogoditi u narednom periodu, da ću uraditi takvu operaciju, najviše u narednih godinu, dve dana. To će biti prva transplantacija muškog polnog organa sa živog donora na žensko telo ikada, objašnjava prof. dr Miroslav Đorđević.
Ranijih godina mnogima ovakva vrsta operacije nije bila dostupna, i zbog toga što puno košta?
Mora se svakako obratiti pažnja i na finansijski ugao operacije promene pola. Mi u Beogradskom centru intenzivno radimo i borimo se da se prava naših transrodnih osoba u mnogo čemu unaprede. Tako je došlo do promene zakonskih odredbi i od 2011. godine dve trećine troškova tranzicije transrodnih osoba u Srbiji se pokriva od strane našeg nacionalnog Fonda. Cilj nam je da i ostatak bude priznat i podržan od strane našeg Ministarstva zdravlja, čime jasno popravljamo našu sliku u svetu i svrstavamo se u zemlje koje vode računa o svakom čoveku i ljudskim pravima. Ovakve operacije su jako skupe za medicinske sisteme, i za primer, prosečne cene u Evropi ili Americi se kreću od 50.000 pa do 150.000 evra. Kod nas je to mnogo manje, košta od 300.000 do 400.000 dinara.
Za kraj nam otkrijte, kako se opuštate nakon napornog rada?
Za mene je odmor uvek aktivan, i uvek kada mi to vreme dopusti uživam u putovanjima, intenzivno pratim sportove, umetnička dešavanja, koncerte…
Očigledno, prof. dr Miroslav Đorđević je stručnjak za kojeg ne postoje granice, a mi ga svakako pratimo, u još većim uspesima, koji mu neminovno predstoje, i koje zaslužuje. Za kraj ističemo samo delić iz njegove biografije, koji govori o fantastičnom putu koji sopstvenim trudom i talentom prelazi. Možda najveće priznanje za dosadašnji naučno-stručni rad je svakako specijalni O1 status Sjedinjenih Američkih Država, koji je profesoru dr Miroslavu Đorđeviću dodeljen kao osobi sa izuzetnim naučnim dostignućima u svetu, koja je u rangu Nobelove nagrade. Time je američka medicina potvrdila njegov položaj vodećeg hirurga za oblast kojom se bavi, a priznanjem njegovih diploma potvrdila i kvalitet edukacije koju je sticao na matičnom Medicinskom fakultetu u Beogradu.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA