Petar Dragnić je rođen i odrastao na Novom Beogradu, gde je i završio osnovnu školu. Nakon završene srednje Pravno poslovne škole bio je svestan da želi nova iskustva, da želi da putuje i živi u inostranstvu, a usput i bolje upozna sebe. Sve njegove želje ukolopile su se sa američkom kulturom uz koju je rastao slušajući muziku i gledajući filmove. Tada Petar počinje da razmišlja o Americi i pravi planove kako da stigne do tamo.
Petar Dragnić je saznao za Work and Travel program i rešio da upiše fakultet da bi se prijavio na program. Odlazak u Ameriku je bio ostvarenje svih njegovih želja i snova. Amerika mu je donela nova iskustva, nova prijateljstva, pa čak i ljubav. Odabrao je posao u Mejnu koji je za njega bio samo polazna tačka kroz putovanje Amerikom.
Zbog čega si odabrao Ameriku i na koji način si uspeo da odeš tamo i ostvariš svoje ciljeve?
Kada sam počeo da razmišljam šta bi me ispunilo u životu, shvatio sam da su to putovanja, a želeo sam da zarađujem novac i da živim u inostranstvu bar neko vreme. Ja sam odrastao na toj kulturi američkih filmova, serija, muzike, pratim njihove sportove i mnogo sam želeo da posetim Ameriku. Privlačilo me to što je drugi kontinent, što je daleko i to je za mene značilo avanturu i priliku da kroz različite poslove učim i radim na sebi. Prednosti programa sam iskoristio dva puta i mogu da kažem da je Amerika za sada jedan od najlepših perioda u mom životu.
Koje uslove treba da ispune studenti da bi dobili vizu i da bi ih prihvatili kao deo Work and Travel programa?
Glavni uslov je da su studenti redovni i da polože što više ispita sa što boljim prosekom. Nažalost, kada sam ja pre nekoliko godina išao na program, tada je bilo mnogo lakše da se dobije viza, jer su na program mogli da idu i apsolventi i studenti koji su pauzirali. U nekom kasnijem periodu dosta ljudi je ostajalo nelegalno u zemlji i onda su počeli da gledaju kakav je prosek na fakultetu, da li je nešto sumnjivo, tako da nema garancija da će neko dobiti vizu. Moj savet je da se potrude da imaju što bolju situaciju pre viziranja. Ja sam pokrenuo i jutub kanal gde sam podelio sva svoja iskustva iz Amerike. Moj savet je da ljudi koji su u srednjoj školi, koji su tek upisali fakultet ili su redovni studenti, da se na vreme pripreme i da na vreme razmišljaju o Work and Travel -u. Starosna granica za učestvovanje u programu je 30 godina, ali u suštini nema pravila. Neko čak ode i kao student doktorskih studija. Svaki slučaj je individualan i uzima se dosta stvari u obzir.
Kako bi opisao svoje iskustvo preko Work and Travel programa?
Reći ću samo da je meni Work and Travel program promenio život i da je to bilo jedno nezaboravno i fantastično iskustvo. Ja sam odabrao posao u saveznoj državi Mejn, to je država na severoistoku Amerike, koja je veličine Srbije. Dobio sam posao kao baser, što je nešto poput pomoćnika konobara u restoranu hotela koji se nalazi u nacionalnom parku Akadija. To je posao koji nikada pre nisam radio, ali bio sam zadovoljan uslovima na poslu i zaradom. Van posla, imao sam dovoljno slobodnog vremena da se družim sa studentima iz drugih krajeva sveta kao i sa Amerikancima koji su tu već bili. Druge godine sam se vratio u isto mesto, i bilo je još bolje jer su me unapredili, više nisam bio pomoćnik konobara nego konobar i samim tim bila je i bolja zarada. Što se tiče samog Mejna, doživeo sam jedno fantastično iskustvo koje je pozitivno uticalo na mene u svakom smislu.
Koji je bio najbolji deo programa, šta je ono što najviše pamtiš iz Amerike?
To su definitivno putovanja. Nakon što 4 meseca radite na lokaciji koju odaberete, imate 30 dana grace perioda da putujete po Americi ukoliko želite. Ja sam želeo da tih 30 dana iskoristim maksimalno i prve i druge godine u toku programa. Prve godine sam krenuo iz Mejna i obilazio istočnu obalu, ovim redom Mejn, Boston, Njujork, Filadelfija, Vašington, Majami i spustio se skroz do Ki Vesta, što je najjužnija tačka. Druge godine sam više obilazio zapadnu obalu, San Francisko, Los Anđeles, Las Vegas. U toku trajanja druge godine programa, negde pred sam kraj programa upoznao sam devojku iz Rumunije i mi smo započeli našu vezu u Americi. Upoznali smo se u Mejnu, u jednom baru, a sada smo u braku već dve godine. Tako da pored putovanja, zahvalan sam Americi i na tome što sam u njoj našao i ljubav, moju suprugu Andreu.
Koliko se razlikuje život u Americi u odnosu na život u Srbiji?
Amerika je za nas sa Balkana nešto sasvim novo i to mora da se doživi. Sama prednost života u Americi je opet individualan slučaj – neko ko živi lepo u Srbiji možda se neće snaći u Americi gde kreće od nule, a sa druge strane ako je u Srbiji u lošoj situaciji, u Americi možda može da napravi velike stvari. Amerika je zemlja u kojoj ima više mogućnosti, veće su zarade ali su veći i troškovi. Prednost je to što vam Amerika nudi više mogućnosti da se pronađete i ostvarite u onome što želite da radite. Mi smo u Srbiji naučeni da je teško, da nema posla, da ne može da se uspe, onda odemo tamo i vrlo često uspemo. Mislim da mladi ljudi ako promene svest i način na koji posmatraju stvari mogu da postignu uspeh bez obzira na to da li žive u Srbiji ili u Americi.
Koji grad je na tebe ostavio najveći utisak?
Najveći utisak na mene je definitivno ostavio Njujork jer je najveći grad i centar sveta. Još pre nego što sam došao u Ameriku meni je najveći san bio da zakoračim na Tajms Skver. Imao sam tu sreću da me u Njujorku dočekala drugarica koja mi je pokazala grad, sve znamenitosti i atrakcije. Njujorkom sam bio fasciniran, ali svideli su mi se i mnogi drugi gradovi. Pored Njujorka istakao bih Majami, jer sam neko ko voli plažu i toplo vreme.
Čime te je Amerika osvojila i da li bi opet živeo tamo?
Definitivno bih živeo ponovo u Americi. Dobro pričam engleski jezik i nije mi bilo teško da se snađem. U Americi sam se osećao kao da sam stanovnik celog sveta i ta dobra energija oko mene je ono što mi je posebno prijalo tokom boravka tamo. Oko vas su ljudi iz najrazličitijih zemalja, svi su oni doneli svoja iskustva i svoje običaje. Prelepo je biti deo takve zajednice, upoznati različite kulture, živeti i sarađivati sa njima. Nakon Work and Travel programa imao sam sreće da učestvujem na još dva programa koji su namenjeni za mlade preduzetnike. Obišli smo Čikago, Detroit, Bojsi u Saveznoj državi Ajdaho i Vašington. Tek onda sam video Ameriku iz nekog drugog ugla i shvatio da bih voleo da obiđem svaku državu u Americi. Voleo bih da se ponovo vratim u Ameriku jer je ona nepresušni izvor ideja, inovacija i novih prilika za razvoji usavršavanje.
Nakon što su te dva puta odbili za vizu i nisi mogao opet otići u Ameriku, ti si odlučio da osnuješ svoj biznis u Beogradu. O čemu je reč?
Amerika ima neposredno veze i sa tom mojojm odlukom. Moja devojka Andrea je dobila vizu i onda sam došao kod nje u Rumuniju da provedem vreme sa njom pre njenog aviona za Ameriku. Tada sam sasvim slučajno otkrio igru Escape Room. To je igra u realnosti gde su ljudi zaključani u prostoriji i moraju da reše sve zagonetke u sobi u roku od 60 minuta. Ja sam probao tu igru po prvi put i mnogo mi se svidela. U tom trenutku sam shvatio da je to nešto što želim da radim u životu. Pokrenuo sam Escape Room u Beogradu sa svojim partnerom Nemanjom koga sam isto upoznao u Americi, na programu Work and Travel. Naša firma se zove Pin Escape Rooms. Radimo 6 godina i svake godine smo napredovali, otvarali nove igre, dolazili do većeg broja igrača i posetilaca i sada je to na mnogo ozbiljnijem nivou. Ja sam u međuvremenu otvorio i Escape Room u Novom Sadu, Viper Escape Room, takođe sa jednim prijateljem sa programa. Tako da eto, od odbijanja za vizu i rušenja snova o ponovnom odlasku u Ameriku, meni se u Rumuniji javila ideja o sopstvenom biznisu.
Koji savet imaš za mlade ljude koji sanjaju da posete Ameriku?
Moj savet je da iskoriste to vreme studiranja da se prijave na program Work and Travel, jer nakon što završe fakultet neće imati tu mogućnost. Poručio bih im da se ne plaše, uglavnom svi lako snađu na poslovima koje odaberu jer imaju pomoć i podršku kolega koji imaju iskustva. Uz posao će se svakako zabaviti i naučiti puno o američkoj kulturi. Meni je taj program potpuno promenio život na bolje, a siguran sam da će i drugima doneti nova lepa iskustva.
Petar Dragnić je mlada, perspektivna osoba koja je sebe pronašla kroz život u Americi. Kako i sam kaže, to nezaboravno iskustvo mu je promenilo život ali i pokrenulo ga na osnivanje sopstvenog biznisa. Sada kao mladi uspešni preduzetnik rado deli svoja iskustva o odlasku i životu u Americi. Za više informacija posetite njegov Instagram ili Facebook nalog.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA