Nikola Kent je rođen u Beogradu, ali već tri decenije živi u Americi gde je i završio srednju školu, a zatim je bio stipendista za informatiku na Harvardu, koji je završio kao jedan od studenata generacije. Nakon završenog fakulteta zaposlio se u Los Anđelesu gde je izgradio sjajnu karijeru u IT industriji, bavio se Start up projektima i čak pokrenuo sopstveni biznis.
Pored talenta vezanog za IT industriju, Nikola Kent je od malena pokazivao ljubav prema glumi. Kako je u IT sektoru dostigao brojne ciljeve i ostvario skoro sve što je želeo da uradi, Nikola je rešio da se posveti svom hobiju iz detinjstva – glumi. To je razlog što smo ovog šarmantnog glumca mogli videti u mnogim serijama i filmovima poput “Rej Donovan” i rimejka kultnog “Leptira”, a od sledeće godine i u domaćem filmu „Heroji Halijarda”.
Nikola, ostvarili ste veliki uspeh u Vašoj struci, u IT sektoru. Kako je jedan informatičar poput Vas počeo da se bavi glumom?
Gluma me interesovala još od detinjstva, ali sam se tada kao i mnogi drugi glumci plašio nastupa pred mnogo ljudi. Međutim kada sam iz oblasti informatike postigao sve što sam želeo, gluma je bila nešto što me izazivalo na ličnom nivou. Informatika mi je oduvek išla, jer tu radite individualno imate zadatke koje možete da predvidite dok je gluma je umetnost kroz koju možete da iskažete sebe u različitim svetlima. Nakon 15 godina bavljenja informatikom, shvatio da mi treba neki novi izazov u životu i odlučio sam da to bude gluma. U početku sam išao na časove glume da bih radio na sebi, naučio više o interakciji među ljudima i da se još bolje izražavam. Gluma se brzo pokazala kao moja velika strast, lepo mi je išlo, počele su da pristižu prve ponude za posao i tada sam rešio da nastavim da se bavim glumom. Informatikom se i dalje privatno bavim kao konsultant jer mi je to u vek interesantno, ali gluma je definitivno osvojila moje srce.
Glumili ste u različitim projektima, filmovima i serijama ali jedna od Vaših najviše zapaženih uloga je u seriji „Rej Donovan“ gde ste imali prilike da sarađujete sa mnogim zvezdama. Koliko Vam je značilo to iskustvo i da li bi ste izdvojili još neku ulogu koja je bitno uticala na razvoj Vaše karijere?
Da, ta uloga je bila moje prvo veliko iskustvo i mislim da u tom momentu kada sam glumio u seriji „Rej Donovan“ nisam bio ni svestan koliko će mi pomoći za dalji razvoj karijere. Imao sam tu sreću da sam u toku serije snimao sa velikom zvezdom Džon Vojtom koji mi je svojim savetima pomogao da se opustim i odigram ulogu najbolje što sam mogao. Džon Vojt je glumac koji ima veliku, uspešnu karijeru iza sebe i njegovi saveti i prijateljski nastup zaista su mi pomogli i u daljem radu. Svaka moja uloga, čak i one najmanje značile su mi puno jer sam uvek imao prilike da upoznam nove ljude, sjajne glumce i da naučim nešto novo ili usavršim glumu.
Pored glume, bavite se i producentskim radom. Da li postoji neki režiser sa kojim biste voleli da sarađujete u budućnosti?
Naravno, ima ih dosta ali izdvojio bih grčkog režisera koji se zove Jorgos Lantimos (Yorgos Lanthimos) koji je režirao dosta zanimljivih filmova, zatim farancuski režiser Žak Odijar (Jacques Audiard) čija su mi ostvarenja privukla pažnju. Pored toga tu su i velikani poput Ang Lee i americki režiser Dejvid Finčer (David Fincher) koji ima mračne teme u svojim filmovima ali mi se čini vrlo interesantnim. Trenutno sarađujem i sa domaćim glumcem i režiserom Radošem Bajićem i to mi je velika čast jer je on zaista profesionalac u svom poslu.
Trenutno ste u Srbiji, radite na snimanju novog filma „Heroji Halijarda“ koji prati i mini serija „Vazdušni most“. Recite nam nešto više o Vašoj ulozi u ovim projektima?
Serija na kojoj radim sa Radošem Bajićem mi je posebno interesantna jer prvi put imam mogućnost da glumim jednu istorijsku ličnost. Moj lik Džordž Musulin i ja imamo čak i sličnosti jer je on Amerikanac srpskog porekla, tako da je moja uloga i na engleskom i na srpskom jeziku. Za mene je izazov upoznati deo istorije i predstaviti kroz ulogu jednu osobu koja je zaista postojala što realnije je moguće. U ovom filmu i mini seriji, Radoš Bajić mi je dosta pomogao da pokažem dualnosat svog lika, koji je iz SAD došao u Pranjane da pomogne operaciju spasavanja američkih pilota tokom Drugog svetskog rata. Iako je rođen u Americi, on ima srpsko poreklo i to je za njega bila prilika da se približi svojim precima i da ih upozna zbog čega je čak i pustio bradu da bi se bolje uklopio među Srbima.
Nikola, kako je došlo do saradnje sa Radošem Bajićem?
Radio sam na jednom američkom filmu u Srbiji koji se zove „Extinction“ i bio je to veliki projekat prilikom koga sam upoznao ljude koji se bave kastingom u Srbiji. Nisam tada ni pomišljao da bih mogao biti deo jedne srpske serije i filma poput „Heroji Halijarda“, ali oni su me pozvali i rekli da imaju savršenu ulogu za mene. Rekli su mi da bi Radoš Bajić želeo da me upozna i kada sam došao na sastanak sa njim ja sam bio oduševljen njegovom vizijom i idejom, lepo smo se razumeli i dogovorili saradnju na obostrano zadovoljstvo. Pre ovog projekta radio sam na jednom filmu koji se zove „Mrak“, gde sam takođe glumio Amerikanca, ali ovo mi je prva velika produkcija u Srbiji. Ima dosta zahtevnih scena, a za potrebe mog lika morao da sam naučim i jahanje. Sve je odrađeno jako profesionalno i na nivou, bukvalno svaki kadar. Vrlo sam ponosan na produkciju i što sam deo ovog projekta.
Da li se i koliko razlikuje produkcija i snimanje filma u Srbiji od produkcije u Americi?
Najveća razlika u snimanju tiče se finansija i odnosi se na budžete za snimanje filmova i serija, koji su u Srbiji mnogo manji. To znači da morate da snimate bržim tempom, glumci mogu da budu iscrpljeni dok u Američkim produkcijama imaju mnogo veće budžete, pa snimanje ide sporije, samim time sve je opuštenije. Kada imate više vremena za uvežbavanje, gluma je znatno bolja i režiser može više vremena provesti sa glumcima pa je kvalitet filma bolji. Što se tiče same organizacije, slično je i u Americi i u Srbiji. Razlika je u tome što u Americi postoji sindikat glumaca koji reguliše određena pravila tako da glumci ne budu iskorišćeni, manje plaćeni, regulišu da glumca ne možete držati na setu više od 12 sati, zatim koliko pauza i odmora glumcu treba nakon seta itd. U skladu sa tim se i planiraju snimanja i eto to je možda bolje u Americi u odnosu na Srbiju, a to je rezultat toga što su budžeti u Americi mnogo veći.
Koliko je teško doći do izražaja kao glumac u Americi, odnosno u Los Anđelesu? Da li mislite da je glumcima u Srbiji lakše da se dokažu jer je tržište manje?
Kada sam u Americi počeo da bavim glumom, rekli su mi da je 90% uspeha u glumi sreća, u smislu da se nađete u pravo vreme na pravom mestu. Naravno, kada dobijete mogućnost da se iskažete, morate da bude pripremljeni, uvežbani i date sve od sebe. Ali dobiti priliku da se pokažete, dobiti tu prvu ulogu je zaista stvar sreće. Los Anđeles je grad u koji dolaze ljudi iz cele Amerike sa tom idejom da budu glumci, ali samo mali broj njih uspeva. Mislim da je taj problem sa probijanjem na tržište, pogotovu novim glumcima sličan svuda pa i u Srbiji. Bez obzira na tržište, novim glumcima je jako teško da dobiju ulogu jer je režiserima lakše da zaposle glumce koji su provereni, sa kojima su već ranije sarađivali iako su možda neki mladi glumci i više talentovani.
Vratili ste se u Srbiju povodom snimanja filma i serije „Heroji Halijarda“. Da li možete da uporedite Los Anđeles i Beograd i koje bi bile prednosti života u Americi, a šta vam se to dopalo u Srbiji?
Jedan moj prijatelj prilikom dolaska u Los Anđeles je rekao: „Život je mnogo lakši kada si okružen palmama.“ Život u Los Anđelesu je malo opušteniji, ljudi više zarađuju, a svi problemi koje imate kada je svaki dan sunčano vama se čine manjim. Los Anđeles je je ogroman grad pa dosta vremena provodite u prevozu, samim tim interakcija sa vašim bliskim ljudima i prijateljima je ograničena. Svako druženje se mora isplanirati dosta unapred, jer je potrebno mnogo vremena provesti u putu. U Srbiji je to druženje dosta opuštenije i manje se planira. Ljudi više uživaju jer češće viđaju svoje prijatelje i porodicu i nisu toliko vremenski ograničeni kao u Americi. Primetio sam i velike promene u Beogradu u poslednjih 10 godina. Ima dosta više mesta za izlaske, dosta odličnih restorana a skoro sam čuo i da je Beograd na listi top 10 gradova za digitalne nomade i sada kada provodim vreme ovde, zaista me ne čudi što je tako.
Kakvi su Vam dalji planovi za budućnost sa obzirom na to da se pored glume bavite i produkcijom?
Da, ja sam sa prijateljem napisao scenario za film koji treba da se snima na Malti, ali nas je situacija sa pandemijom sprečila u tome. Svakako planiram da radim na svojim projektima, u smislu produciranja i snimanja. Kada se završi snimanje serije i filma „Heroji Halijarda“, razmišljao sam o tome da se više bavim glumom u Evropi jer dosta Američkih produkcija dolazi u Evropu da bi snimali zbog povoljnijih uslova, pa samim tim i u Srbiju.
Nikola Kent za svoj dosadašnji uspeh može da zahvali svom talentu i ljubavi prema glumi koja ga nikada nije napustila. Ostvario je velike uspehe u IT industriji, u kojoj i danas radi povremeno, a isto toliko i još više uspeha mu želimo i u glumi. Nikolu možete pratiti putem njegovog Instagram profila i saznati u kojim novim serijama i filmovima će raditi u budućnosti.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA