Jelena Ivanjac deli svoju inspirativnu priču o karijernom putovanju koje je započelo studijama ekonomije i bavljenjem sportom u Srbiji, zatim je prešlo u oblast marketinga kako bi kulminiralo vođenjem vlastite marketing agencije u Sjedinjenim Američkim Državama.
IZ EKONOMIJE I SPORTA DO USPŠENE KARIJERE U MARKETINGU
Jelena Ivanjac, rodom iz Niša, sa zavidnim akademskim uspehom na Ekonomskom fakultetu i magistraturom na Fakultetu zaštite na radu, bila je više od studenta. Iako je 14 godina posvetila odbojci, igrajući u prvoj saveznoj ligi SFRJ u niškom klubu „Student“ i nadajući se da će karijeru nastaviti negde u Evropi, životni put odveo ju je preko okeana.
Na prvo putovanje na američki kontinent, otisnula se još kao student 1991. godine. „Putovanja u Ameriku su bila retkost u tom periodu i tu zemlju smo doživljavali kroz filmove i literaturu. Ja sam bila u poseti rođacima u Kanadi i odatle sam autobusom otišla u Njujork. U vreme pre interneta, mobilnih telefona, navigacionih sistema, to je bila prava avantura. Sećam se da me je na tom putu iznenadilo da gotovo svaka kuća ima istaknutu američku zastavu. To u filmovima nismo mogli da primetimo.“
Jelena Ivanjac još ističe kontraste koje su joj se urezali u sećanje: glamurozni gradovi sa bogatom srednjom klasom i siromašna naselja sa kamp-kućicama, letnja vrelina i do 40 stepeni Celzijusovih i klima uređaji koji drže temperaturu na 18 stepni, arhitektonska bezličnost i rigidnost na jednoj i glamur do granica kiča na drugoj strani. Iako je kulturna scena bila dobro razvijena, naročito u Njujorku, prvi utisak je bio da materijalno dominira nad duhovnim i kulturnim.
„Mnoge stvari su me impresionirale, ali tada nisam sebe mogla da zamislim u tom okruženju, pa sam se vratila u Jugoslaviju, iako je bilo prilika za ostanak i u Americi i Kanadi.“.
U Kanadi se obrela još jednom u periodu između 2002. i 2003. godine kada je provela nekoliko meseci prikupljajući građu za magistarsku tezu o ekološkom marketingu. Kako nije imala dovoljno informacija o mogućim stipendijama u oblasti marketinga, sama je finansirala svoj put.
Tokom tog boravka u Kanadi, događaji u Jugoslaviji, a pre svega ubistvo premijera Zorana Đinđića, ukazivali su joj da, kako kaže, do radikalnih promena, nakon teških devedesetih godina, neće doći. U trenutku prekida televizijskog programa i obaveštenja o atentatu na tadašnjeg premijera, gospođa Ivanjac odlučuje da sledeće putovanje u Kanadu bude „zauvek“.
Godinu dana nakon donošenja te odluke, bila je na putu za Kanadu sa imigrantskim dokumentima u torbi, gde je svojim radom nastavila graditi život u novom okruženju.
Jedna od želja joj je bila da završi MBA studije (Master of Business Administration) i kada je primljena na studije Državnog univerziteta u Ajdahu, iz Kanade se seli u Ameriku. Nakon završetka MBA, Jelena Ivanjac je ostala da predaje marketing na univerzitetu i ujedno registrovala svoju marketinšku agenciju.
Svojim iskustvom, drugačijim načinom razmišljanja i kreativnošću, nametnula se na novom terenu, dodajući svoj pečat u profesionalnom svetu. “Sama suština marketinga vam omogućava da idete u bilo kojem pravcu, da radite u profitnom ili neprofitnom sektoru, ili se bavite kreativnim ili analitičkim aspektima ovog posla. Pored toga, razvoj tehnologije je doprineo totalnoj transformaciji marketinga do mere da je postao pravi izazov pratiti sve promene. Za radoznale ljude, zainteresovane da stalno uče, ovo je prava oblast i nikada nije dosadno“, ističe Ivanjac.
Selidba u Ričmond, blizu Vašingtona, predstavljao je za nju još jedan početak, ali i priliku za gradnju novih veza i poslovnih kontakata. Iako su izazovi bili prisutni, Ivanjac naglašava važnost samopouzdanja i odlučnosti.
„Bitno je ne klonuti duhom kada stvari ne idu najbolje, niti izgubiti balans kada mogućnosti počnu da se otvaraju na sve strane. Život nosi i jedno i drugo“, kaže Ivanjac.
MARKETING I UMETNOST KAO MOST IZMEĐU SRPSKE I AMERIČKE KULTURE
Uz svoj redovni posao, Jelena je aktivno angažovana na povezivanju srpskih i američkih kulturnih institucija i radnika, verujući da umetnost ima važnu ulogu u razbijanju predrasuda i gradnji mostova među narodima. Njena posvećenost tom cilju nije samo retorička, već se manifestuje kroz konkretne projekte, a najnoviji primer je saradnja između Nišvil džez festivala i Muzeja džeza u Nju Orleansu.
“Imam divne prijatelje među Amerikancima, kao što ih imam i među Srbima i ostalim narodima. Svi oni dele slične frustracije i zato me pogađa kada vidim generalno iskazivanje mržnje prema narodima i uopšte bilo kakav tip generalizacije i verovanje u stereotipe.“
Jelena ističe da politika ne sme zaseniti moć civilizovane komunikacije. Naglašava važnu ulogu koju u tome ima pozitivna komunikacije i upoznavanje među ljudima. U njenoj viziji, umetnost igra ključnu ulogu, za bolje razumevanje razlika i pronalaženje sličnosti između različitih kultura.
„Umetnost je fantastično diplomatsko sredstvo i most koji povezuje ljude, prevazilazi granice i gradi veze koje traju. Lako je razumljiva, ali ima dubinu i može da dotakne mnogo čula. Sa druge strane, nema taj takmičarski element koji postoji u sportu, iako je meni sport blizak srcu. Veoma sam motivisana da povežem srpske i američke kulturne organizacije i manifestacije bez političkih uplitanja, kako bismo prevazišli predrasude, afirmisali srpske stvaraoce i otvorili put našim kompanijama i proizvodima u Americi. Koristim svoje znanje, poslovne komunikacije i strateško planiranje kako bih uverila Amerikance u vrednosti srpskih stvaraoca i našeg kulturnog nasleđa, a onda i uvideli značaj saradnje sa našim institucijama.”
MLADI KLJUČNI U PROMOCIJI SRBIJE U SAD-u
Jelena rasvetljava ključnu ulogu dobrog marketinga u promociji zemalja, ističući nedostatak napora u promovisanju Srbije. Sa značajnim internacionalnim iskustvom, od predsednce žirija za najbolje marketing strategije u turizmu u Americi, preko koordinatora Atlantskih ogranaka američke marketing organizacije, do kreatora strategije brendiranja američke države Virdžinije, Ivanjac naglašava potrebu za dugoročnom strategijom promocije jedne zemlje umesto ad-hoc marketinških poteza.
Ona prenosi bogato iskustvo stečeno radom na tim projektima i izražava želju i entuzijazam za vođenjem sličnih projekata za Srbiju.
“Svi se zaljube u Srbiju kada o njoj pričam u Americi, ali to nije dovoljno. Po mom mišljenju, jako malo se radi na organizovanoj promociji zemlje. Svi žive u trenutku. Nema istrajnosti, strpljenja, a saradnja podrazumeva građenje odnosa i razvijanje poverenja. U tome veliku ulogu mogu da odigraju naši ljudi koji žive u Americi i na njih bi trebalo gledati kao na resurs“, ocenjuje jelena Ivanjac.
AKTIVNOSTI SRPSKE ZAJEDNICE U RIČMONDU
Govoreći o srpskoj zajednici u Ričmondu, Jelena Ivanjac naglašava da njen krug prijatelja ima kosmopolitski karakter, ali da postoje aktivnosti i udruženja koja okupljaju Srbe u tom području i koja rade na očuvanju srpskog jezika i običaja.
“U samom Ričmondu koji je glavni grad Virdžinije i nekadašnja prestonica Amerike, kao i u prečniku od nekih 100 milja koji uključuje i Vašington, ima dosta Srba iz Srbije i drugih krajeva bivše Jugoslavije, kao i svih ostalih narodnosti koje su na tom tlu živele. Puno je zanimljivih susreta i poznanstava sa ljudima različitih nacionalnosti iz nekadašnje SFRJ u Americi. Potpuno neverovatnim sticajem okolnosti, od pre par godina moje prve komšije su Bošnjaci, dok je ćerka drugih komšija, Amerikanaca, od nedavno udata za jednog Hrvata. Verovatnoća da se tako nešto desi u naselju gde smo čitavu deceniju bili jedina porodica stranog porekla je minimalna, čak i da ste planirali takav nacionalni ili religijski raspored. Tako se dinamika naselja u kojem živim potpuno promenila. Druženja su postala spontanija, uglavnom zahvaljujući našem uticaju na komšije preko neposredne interakcije na koju smo navikli u bivšoj Jugoslaviji. Ne znam baš puno Amerikanaca koji vam preko dvorišta samo banu na kafu. Ali eto i to smo uspeli da na neki način nametnemo,” kaže kroz osmeh Jelena Ivanjac.
Jelena posebno naglašava svoje lično iskustvo u očuvanju srpskog identiteta kod svoje dece, istakvaši važnost godišnjih poseta Srbiji kao značajan faktor u očuvanju jezika i korena. Njena deca Mila i Luka ne samo da tečno govore srpski, već aktivno dele svoje znanje i ljubav prema Srbiji sa svojim vršnjacima u Americi.
“U Ričmondu imamo skromnu crkvu koja je izgrađena u prethodnih desetak godina, isključivo od donacija lokalnih Srba. Nema tu velikih donatora, ljudi bukvalno izdvajaju godišnje od svoje plate, napišu ček. Daju koliko kad mogu. Lepo je da možemo da se okupimo i posebno značajno da deca rođena u Americi mogu da vide naše običaje i da se sretnu sa drugom decom srpskog porekla. Taj osećaj pripadnosti i identiteta ima potpuno drugu dimenziju kada ste u stranoj zemlji.”
KREIRANJE USPEŠNE KARIJERE U MARKETINGU I POSLOVANJE SA SRBIJOM
Kao iskusna stručnjakinja iz oblasti marketinga koja je proputovala više od 40 zemalja, Jelena deli svoje stavove i savete mladim profesionalcima koji teže uspehu i usavršavanju u Americi.
„Srpski mladi profesionalci su fantastični i pravo je zadovoljstvo gledati kako se brzo povezuju, uklapaju i napreduju u jednom uređenom sistemu kakav je američki, gde se znanje, trud i kreativnost vrednuju“, ističe ona.
Međutim, važno je, po njenom mišljenju, skrenuti pažnju i na izazove s kojima se suočava dijaspora u pokušajima da uspostavi poslovnu saradnju sa Srbijom.
„Naši ljudi koji žive i rade u Americi su njeni najbolji ambasadori. Zato ni država ne bi smela da ih zaboravi, već da na njih gleda kao na resurs. Moramo biti međusobno povezaniji i otvoreniji za razmenu iskustava jer to doprinosi napretku naše matice i njenoj afirmaciju globalnom nivou. Sve susedne zemlje su nas davno pretekle i mnogo su organizovanije u tom smislu – od plasiranih proizvoda po američkim radnjama, naziva i brendiranja jela po balkanskim restoranima, pa sve do učešća u političkom životu matice”, nastavlja Jelena, dodajući da je bilo mnogo pokušaja naših uspešnih ljudi u Americi da pomognu i državi i kompanijama da nađu svoj put do američkog tržišta.
„Ako neko učini sve i otvori vam neka vrata, a vi ne napravite ni taj jedan korak da uđete, onda tu nema pomoći. Mnoge inicijative, iako dobronamerne, ne ostvaruju željene rezultate zbog nezainteresovanosti i inercije institucija u Srbiji, od onih na državnom nivou do privatnih preduzeća, koja možda nemaju kapacitet ni dovoljno znanja za saradnju sa „Zapadom”, naglašava Ivanjac.
“Nedostatak istrajnosti i strategije su ključni faktori”, objašnjava Ivanjac. “Neophodno je prevazići ad hoc pristup i usmeriti se ka razvoju i implementaciji dugoročnih strategija. Srbija bi morala iskoristiti ogroman ljudski kapital u Americi i usvojiti savremene poslovne koncepte i principe komunikacije. Verujem u mlade generacije da bolje razumeju i da će da primene ove koncepte, nudeći nadu u stvaranje mostova između srpskog i američkog poslovnog sveta”, zaključuje naša sagovornica.
PIŠE: ANA VELJKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA