Danijela Sremac, Beograđanka koja živi u Americi je ekspert za Balkan i američku spoljnu politiku i vodeći glas u Americi u odbrani srpskih nacionalnih i ljudskih prava. Iza vrlo uspešne poslovne žene krije se supruga i majka troje dece koja nije zaboravila svoje korene i sa ponosom ih predstavlja u Americi.
Iako je u Americi odrasla i završila školu čežnja prema domovini je bila jača, a to je jedan od razloga za osnivanje Srpskog instituta, jedine takve organizacije koja predstavlja Srbe u Americi. Danijela Sremac je prva žena iz dijaspore koja se 2017. godine kandidovala za predsednika Republike Srbije. Da ima puno toga da ponudi javnosti je postalo jasno još pre više decenija kada je stala pred kamere čuvenog CNN-a i prva digla glas protiv medijske tiranije koja se uveliko vodila protiv nas.
Danijela, rođena ste Beograđanka ali već decenijama živite u Americi. Kako je došlo do toga da se sa porodicom preselite u Ameriku?
Moj otac je u bivšoj Jugoslaviji bio kompjuterski inženjer i veliki ekspert u svom poslu. Često je išao na različite specijalizacije van zemlje. On je postavljao i neke od prvih kompjutera u bivšoj Jugoslaviji. Čak je dolazio i u Ameriku još kada sam ja bila dete. U nekom momentu je odlučio da se preseli u Ameriku, a mi smo mu se pridružili kada sam ja imala osam godina. Smatrao je da u Americi može još više da se usavršava i razvija pa smo se svi porodično preselili.
Vodili ste svoj „rat“ u odbrani Srba i opšte slike Balkana u Americi. Od kada počinje Vaše interesovanje za aktivnosti te vrste?
Još od tinejdžerskog doba imala sam želju da budem uključena u aktivnosti koje se tiču čuvanja srpskog identititeta. U gradu gde sam odrasla, Klivlendu organizovala sam grupu „Mladi Srbi“, a posle toga sam ceo život posvetila borbi protiv nepravde i propagande prema srpskom narodu u Vašingtonu. Kada sam upoznala Helen Bentli, članicu američkog Kongresa koja je inače srpskog porekla, objasnila mi je kako Albanci šire propagandu protiv srpskog naroda u Vašingtonu u vezi Kosova. Ta nepravda me pokrenula da se kao student obratim CNN-u i pozvali su me na moj prvi nastup u odbrani srpskih prava na Kosovu ispred miliona gledalaca. Studirala sam filozofiju i političke nauke u Klivlendu, a zatim sam se odlučila da za master studije upišem Diplomatiju i međunarodne odnose u Vašingtonu. Baš tada sam i upoznala Majkla Đorđevića, predsednika „Srpskog kongresa ujedinjenja“ i on me je zamolio da vodim kancelariju u Vašingtonu.
Diplomirali ste filozofiju na univerzitetu „Džon Kerol“ i magistar ste diplomatije na Američkom univerzitetu u Vašingtonu. Pored toga studirali ste i klavir i flautu na muzičkom univerzitetu u Klivlendu. U kom pravcu je išla Vaša karijera dalje?
U periodu dok sam studirala i vodila srpsku kancelariju u Vašingtonu počeo je raspad Jugoslavije, a zatim veliko antisrpsko lobiranje i propaganda od strane susednih država, ratnih konkurenata. Tada sam videla da je potrebno, posebno u medijima, da se kaže nešto u ime našeg naroda i objasni istorija koja je vrlo kompleksna. U tom periodu sam nastupala na preko 260 glavnih televizijskih i radio programa, vodila demonstracije, obraćala se Kongresu i drugima u želji da se prizna Republika Srpska i teritorijalna i ljudska prava srpskog naroda. Kada su devedesetih godina bombardovali Kosovo i druge delove Srbije, opet sam često gostovala na mnogim glavnim televizijskim političkim debatskim programima. Vodila sam demonstracije ispred Bele kuće, letela sa jednog kraja Amerike na drugi da bih udružila i motivisala srpsku dijasporu da podrže moju borbu u Vašingtonu. Na kraju moje dugogodišnje borbe za istinu rešila sam da osnujem Srpski institut marta 2013. godine uz veliku podršku Aleksa Maćeskija i drugih naših ljudi. Smatram da je i dalje veoma važno da postoji neka institucija u Vašingtonu koja predstavlja Srbe u Americi. Mi smo trenutno jedina takava srpsko-politička organizacija.
Da li je teško osnovati jednu takvu organizaciju koja je usmerna na dijasporu i šta je zapravo cilj Srpskog instituta?
Nije bilo teško jer je u pitanju neprofitna organizacija. U Vašingtonu postoji više od 3000 raznih etničkih organizacija koje predstavljaju svoje zemlje i obaveštavaju javnost o tome, i zato mi je bilo važno da i mi imamo tako nešto. Cilj Srpskog instituta je na neki način edukativan, da se čuje glas srpskog naroda u Vašingtonu ali i da Amerika razume naša prava i istoriju. Takođe, želimo da održavamo dobre odnose sa Amerikom i da kroz rad instituta delimo relevantne informacije u vezi bitnih tema sa Balkana.
Koliko je naša dijaspora u Americi povezana i da li sarađujete sa još nekim udruženjem Srba?
Amerika je ogromna zemlja ali u zavisnosti od mesta u kome živimo svakako jesmo povezani. Svi mi koji smo aktivni po tim nekim srpskim pitanjima znamo jedno drugo i uvek kada se organizuju neke humanitarne akcije međusobno se podržavamo. Nije bitno da li je u pitanju finansijska podrška ili podrška u smislu prisutnosti, svejedno se svi uvek odazovu pozivu.
Koliko je naš narod svesan pomoći i podrške koju dobija od američke dijaspore?
Mislim da naš narod nije svestan konkretnih cifara i projekata koje mi iz dijaspore radimo. Ponešto se provuče kroz medije i to je sve što dopre do većine ljudi. Recimo, nije dovoljno medijski propraćeno da postoji organizacija „Srpsko-američka medicinska asocijacija“ SAMA u Vašingtonu koju je osnovao Ivan Aksentijević i koja veoma aktivno podržava naše bolnice. Do sada je organizacija sakupila i odnela više od milion USD u opremi i medicinskoj pomoći bolnicama širom Srbije sve do Kosova, a mi često podržavamo njihove akcije. Osim toga, mnoge porodice u Srbiji imaju po nekog člana koji živi i radi u inostranstvu i tako pomaže svojima. Prema zvaničnim podacima Svetske Banke, srpska dijaspora unosi 5 milijardi USD godišnje u Srbiju pa možemo reći da podržava ekonomski život i opstanak naroda u Srbiji.
Pokušli ste na sve načine da u što boljem svetlu predstavite zemlju u kojoj ste rođeni, pa ste objavili i knjige na tu temu. Autor ste dve vrlo uspešne knjige, „Rat rečima“ i „Srce Srbije“.
Da, veoma mi je drago da su obe knjige zaista uspešne. Moram reći da sam ponosna na činjenicu da je moju prvu knjigu „Rat Rečima – Vašington i Jugoslovenski sukob“ izdao najbolji izdavač u tom polju i koristi se na američkim fakultetima. To je jedina knjiga u Americi koja predstavlja kontra argumente sa srpske perspektive i opisuje propagandni rat i uticaj na američku politiku prema Balkanu. Mnogi naši ljudi iz dijaspore tu knjigu poklanjaju kongresmenima ili uz nju upoznaju svoju decu sa našom istorijom. Knjiga „Srce Srbije“ se već štampa u drugom izdanju jer je imala veliki uspeh. Sadržaj u njoj je pisan na engleskom i srpskom jeziku. Knjiga sadrži 356 slika i prikazuje sve o srpskoj kulturi, turističke destinacije, tradicije, kuhinju, sport, istoriju, i srpske proizvode. To je jedan od načina da predstavimo našu kulturu u najpozitivnijem svetlu.
Sa obzirom na to da se zalažete za srpski narod i predstavljate ga u Americi, da li stižete da posetite Srbiju?
Kada sam radila kao direktor kompanije „Zepter“ za Ameriku često sam putovala u Srbiju. Takođe, kada sam se kandidovala za predsednika Srbije, vrlo često sam bila tamo. Inače dolazim redovno, bar nekoliko puta godišnje. Ja radim u američkoj vladi na poziciji konsultanta za strategijske komunikacije i multimedije pa zbog dosta obaveza ove godine nisam imala priliku da dođem u Srbiju. Moram priznati da mi već nedostaje. Nadam se da će mi poslovne obaveze dozvoliti da uskoro opet dođem u posetu.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Velika mi je želja da mi u dijaspori pomognemo i promenimo put Srbije u pravcu ekonomski uspešne zemlje, gde se zakoni poštuju i gde mladi ljudi ne moraju da odlaze iz zemlje jer nema posla. Upravo u jednom velikom projektu koji nameravam da pokrenem, mi ćemo pokušati da tako nešto i donesemo. Cilj tog projekta je da se putem dijaspore ustanove još bolji odnosi između Srbije i Amerike i nadam se da ćemo to i postići.
Danijelu Sremac sa razlogom nazivaju srpskim lobistom u Vašingtonu. Žena brilijantnog uma i sposobnosti, čak i u trenucima kada je Srbiji bilo najteže, potrudila se da situaciju predstavi u realnom svetlu i pruži svoju podršku. Danijela Sremac je hrabra žena koja u Americi zastupa svoju domovinu, a mi smo srećni što imamo takvog predstavnika.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA