Božić je najradosniji hrišćanski praznik, a njegovo glavno obeležje su običaji koji ga prate.
Polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvockanje i pljuckanje, kao i mešenje česnice su samo neke od njih.
Naravno, ovo nisu jedini običaji.
Mnogi od njih su vezani i za trpezu.
Božiću prethodni Banje veče (6. januar), a njegov važan smisao, kao praznika koji je posvećen porodici, jeste okupljanje sve čeljadi na posnoj trpezi, najčešće na podu.
Takođe, interesantno je da je za večeru pripreman neparan broj posnih jela, što, kako se verovalo, ima veze sa kultom predaka. Trpeza se spuštala na pod jer se smatralo da će tako biti najbliža dušama pokojnika. Zato je večera proticala u miru i tišini, a ako je ko i bio zavađen, Badnjeg dana se morao obavezno izmiriti.
Neki običaji su se u međuvremenu prilagodili vremenu i mestu u kojem živimo, te se danas ne praktikuje večera na podu, već sa stola ispod kojeg je prostrta slama.
Nećemo se baviti svim običajima, već time šta obavezno treba da se nađe na badnjoj trpezi i kakva je simbolika te hrane.
Jelovnik za Badnje veče ponavlja se iz godine u godinu i gotovo nikada se ne menja. Dakle, dok je domaćin u šumi i seče Badnjak, domaćica mesi badnjački kolač, odnosno badnjačku pogaču bez kvasca, česnicu, koja se za vreme večere lomi, a ne seče.
Od jela, na stolu, pored hleba i soli, treba da se nađe i riba pržena na ulju, presan kiseo kupus preliven uljem, rezanci sa orasima, turšija, med, vino i pasulj (obično prebranac).
Sa trpeze za Badnje veče ne sme da izostane ni med, koji se jede sa orasima, a posle Badnje večeri se u kući čuva kao lek.
Svaki deo ove praznične posne trpeze ima svoju simboliku.
Badnjačka pogača simboliše samog Gospoda Isusa Hrista („Ja sam hleb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hleba živeće va vijek; i hleb koji ću ja dati za život svijeta“ – Jovan 6,51).
Riba, kao i hleb, simboliše Gospoda Isusa Hrista, jer na grčkom jeziku, preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTHIS, a to je skup inicijala Isusa Hrista.
So simboliše silu božansku, koja čuva delo božje, kao što so čuva hleb i ribu od plesni i truleži.
Vino predstavlja krv Spasiteljevu kojom je on na Golgoti dao otkup Bogu za grehe ljudske, dok med simboliše sladost večnog života.
Pored toga, na sto se postavlja božićna sveća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to simbolično predstavlja želju za berićetom i dobrim životom u kući.
Pred ovakvom badnjačkom večerom, domaćin se prekrsti, zapali sveću, okadi trpezu, pročita molitvu Gospodnju, razlomi kolač i svu čeljad ponudi večerom, pri čemu se uz čaše vina dižu zdravice.
IZVOR: 24SEDAM I FOTO: PRINTSCREEN