Pri prvom susretu osvojiće vas osmehom. Korača odlučno i smelo, kao svaki tipičan jarac u horoskopu, odgovara na pitanja impulsivno i iskreno, u svemu što radi daje celu sebe, pa nam je i u ovom intervjuu otvorila dušu. Ona je devojka magičnog glasa – Ivana Lola Šalipur.
Aktuelnosti: Otkud ti u Čikagu, kakav je tvoj životni put?
Ivana: Uh…(veliki uzdah). Životni put – mogu o tome ceo dan, ali, ukratko: došli smo iz Sarajeva pre 24 godine. U Čikago sam došla kao izbeglica, sa familijom. Iz Sarajeva, prvo u Rim. Iz Rima, u Čikago. Od prošle godine, živim u Denveru.
Aktuelnosti: Šta je za tebe muzika?
Ivana: Muzikom se bavi cela moja porodica. Oduvek sam znala da je muzika moj život. Na muziku nikada nisam gledala kao na hobi. Pišem muziku za svoju dušu, pišem muziku i za druge. Muzika je za mene sve.
Aktuelnosti: Kakve su pesme koje pevaš?
Ivana: Imam pesmu koju je napisao Bane Opačić, i mogu samo reći da je čovek genije. Pesma se zove „Besmrtni“. Pre nje sam snimila i pesmu koju je napisao Sergej Ćetković. To su uglavnom balade, koje pomalo vuku i na narodnjake. Tačnije, ima tu malo i etno zvuka koji se provlači. To je nešto poput pesama koje pevaju Jelena Tomašević i Marija Šerifović. Ali bavim se i stranom muzikom, i to je neki world music, pop i RnB.
Aktuelnosti: To su raznovrsni žanrovi, a šta je tvoja „šolja čaja“, šta ti intimno najviše voliš da izvodiš i da pišeš?
Ivana: (Glasno se smeje i konstatuje da je to za nju teško pitanje. Ali odgovara odmah): Zavisi od toga kako se trenutno osećam. Kada sam ljuta i besna, tada je to nešto moćno i glasno, najviše rok. Kada sam tužna, to su ljubavne pesme. Kada sam sretna, to je uvek dens muzika.
Nastupala sam dugo, godinama imala bend u Čikagu, radili smo kao jedan od najboljih kaver bendova u jednom poznatom čikaškom daun taun klubu, zove se The Joynt. Stalna postavka u bendu bili su Bojan Vasilić i Miloš Djordjević, a ostali članovi benda bili su amerikanci. U većini nas je slušala američka publika, izvodili smo i našu i stranu muziku. Nastupala sam i u klubovima gde izlaze naši ljudi. Često sam gostovala i u Srbiji. Gostovala sam kod Ivana Ivanovića, i to mi je posebno iskustvo, Ivan je baš cool i to mi se sve mnogo dopalo. A inače moj brat je bubnjar i nastupa kod Ivana Ivanovića.
Nakon tog burnog perioda u Čikagu, prošle godine preselila sam se u Denver. Ostala sam trudna i pre devet meseci rodila sam preslatkog dečaka Aleksandra. U Denveru živim sa mužem i sinom. Priznajem, prijala mi je pauza, da malo promenim okolinu. U Denveru i celom Koloradu mnogo je prirode, šume, i to mi baš godi. Ipak, sada mi već nedostaju muzika, scena, energija, ljudi, publika.
Aktuelnosti: A kakva si na sceni?
Ivana: Baš to mi nedostaje sada, da skačem na bini! To mi najviše fali i najviše znači. Ta razmena energije sa publikom me ispunjava – to je moja sreća!
Kada zatvorim oči i dajem sve od sebe, i kad mi ljudi vrate energiju – sve me to ispunjava.
Aktuelnosti: Kakvi su ti sada planovi?
Ivana: Imam mini studio u kući i planiram da se ozbiljno posvetim stvaranju muzike. A vraćam se uskoro i nastupima. Želim da se bavim pisanjem muzike i tekstova, i za sebe i za druge.
Aktuelnosti: Kada najbolje pišeš, šta te inspiriše?
Ivana: Svi koji pišu muziku i tekstove, reći će vam isto – najbolje pesme nastaju kada ste tužni. Možeš da pišeš i kad si sretan. Ali su, kada si tužan, dublja osećanja, mnogo moćnije pesme. Dok stvaram dajem sto posto sebe, perfekcionista sam, i slušam pesmu po sto puta, pa onda menjam, pa onda ne mogu sebe da slušam…Sama sam sebi najbolji kritičar! A onda, kad je pesma gotova, tek tad mogu da udahnem, i tek tad mogu da spavam. Tada se osećam ispunjeno.
Aktuelnosti: Šta je tvoj san?
Ivana: Moj se san nastavlja – nikada neću prestati da se bavim muzikom!
A jednoga dana želim, osim toga da uvek budem okružena muzikom, želim da spasavam životinje. To je još jedna moja pasija. Da brinem o životinjama koje su ugrožene. Uvek sam bila veliki ljubitelj životinja, i volela bih da se time bavim u budućnosti, pored muzike, Da spasavam životinje – to bi bilo jako lepo.
Aktuelnosti: Sanjaš na maternjem ili na engleskom?
Ivana: To je dobro pitanje! Većinom sanjam na engleskom. Ali, ako sanjam neke posebne osobe, one u snu meni pričaju na srpskom. Ali engleski je preuzeo moj mozak, i da, kada sanjam, najviše sanjam na engleskom.
Aktuelnosti: Kakva si kada padneš? Kada naidju loši dani?
Ivana: Sama sebe dižem odmah! Nema vremena za plakanje! To je trošenje vremena. Naravno da trenuci pesimizma dodju, ali to prodje brzo. Život je kratak, ustanem i idem dalje.
Aktuelnosti: Imaš uvek spremne kofere?
Ivana: Daaa, moji su koferi uvek spakovani i spremni za neku drugu, novu avanturu! U njima je uvek mikrofon, sve ostalo je nebitno. Nisam opterećena materijalnim. Kao što primećujete, sva sam istetovirana, starke i džins, to je meni dovoljno. Na sceni, kada nastupam, volim da nosim i štikle, i haljine, da se baš sredim. Ali više volim opuštenu varijantu. Lako se spakujem, odem, i promenim sve. Ima u tim koferima i puno uspomena. Da, potrebna su dva kofera, jedan za stvari, a drugi za uspomene, koje čovek uvek nosi sa sobom.
Aktuelnosti: Koji su ti sledeći koraci?
Ivana: Sada sam u Denveru, ali često idem i u Čikago, jer je tamo cela moja familija, a i u narednom periodu ću često tamo i zbog nastupa. Dolazim ja i u Beograd, i u Sarajevo, i uskoro krećem u nova osvajanja.
Želimo joj da ostvari sve svoje snove, da osvoji svetsko muzičko nebo, jer neko ko ima takav talenat, i tako poseban vokal, to svakako i zaslužuje.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA