Milica Vrzić krupnim koracima sigurno korača kroz svet glume. Mlada je i ambiciozna, želja joj je da se oproba u neobičnim žanrovima, a najponosnija je na ulogu u seriji „The Outpost“.
Osmeh koji osvaja, i prodoran pogled koji se ne zaboravlja, vode je od Beograda do Los Anđelesa.
U Ameriku si došla kao tinejdžerka, i veliki deo školovanja završila si u Americi?
Već šest godina sam u Americi. Došla sam preko programa učeničke razmene, tako sam četvrtu godinu srednje škole završila ovde. Boravila sam u jednoj američkoj porodici, u Okrugu Orindž (Orange County). Već sam tada aplicirala za upis na fakultet, na Univerzitetu u San Dijegu (“San Diego State University”), koji sam pohađala dve godine, nakon čega sam se prebacila na Lojola Univerzitet (“Loyola Marymount University”), koji sam završila prošlog maja, objašnjava nam svoj put Milica Vrzić.
Ti u stvari od početka znaš šta hoćeš – krčiš svoj put glume, od Beograda, do Los Anđelesa?
Nemam osećaj da je Amerika za mene strana zemlja, iz godine u godinu, meni sve više stvari ovde prirastaju za srce, i deo su mene. Kada sam upisala fakultet, smer pozorišta i glume, ostvarila mi se još jedna velika želja. Glumom se bavim od svoje devete godine, dok sam živela u Beogradu. Moj dolazak u Ameriku je samo moj nastavak davno započetog puta. Četvrti razred srednje škole je bio probni test, mogu li ja to? Bio je to veliki ispit – mogu li uopšte da studiram na engleskom, jer je moj osnovni instrument jezik, i ako bih ijednog trenutka osetila da to meni nije prirodno, to ne bih radila na silu. Svakako, kada sam osetila da to stvarno mogu, kada sam prošla audicije za fakultete, otvorio se novi svet za mene, kaže Milica Vrzić.
Šta ti je donelo studiranje u Americi?
Ovde je sasvim drugačiji način studiranja u odnosu na Srbiju. Nekako mi se ovde sve više dopalo, ima mnogo više slobode. Ovde nismo strogo vezani za svoju klasu. Imala sam celokupno iskustvo fakulteta, a ne samo glume. Planiram da se bavim glumom bukvalno do kraja života, i srećna sam što imam porodicu koja podržava moj izbor. Nakon fakulteta, sada u praksi je sve potpuno drugačije. Završila sam fakultet maja 2020. i cela naša generacija je pod znakom pitanja, jer su svi planovi zbog pandemije pali u vodu.
Ipak, može se reći da je tebi i ovo vreme korone donelo nešto sasvim neočekivano?
Da, neki su planovi propali, ali su se otvorile nove mogućnosti, o kojima nisam ni sanjala. Baš zbog pandemije, zbog zatvaranja granica, ostala sam zaglavljena u Srbiji, duže nego što sam to imala u planu. I tada mi se dogodila serija „The Outpost“, što je najzanimljivije, to je američka serija, koja se snimala u Beogradu. Sve se to nekako namestilo, i još jednom se pokazalo da se ništa ne dešava slučajno. Jer, ko zna, da sam ostala u Los Anđelesu, da li bih imala priliku da snimim takvu seriju.
Šta sada radiš u Los Anđelesu?
Sve audicije su sada online. Možda je to i bolje trenutno, jer se ne troši vreme na putovanja, zato imam više vremena da radim na sebi. Šaljem snimljene audicije, stalno. Onda, pripremam materijale – fotografije, video-klipove, sve to mora da bude spremno, kako bih olakšala sebi posao, kada se sve otvori, da ne bih bila zatečena. Pratim šta rade druge kolege, stičem nove kontakte, uzimam časove. Stvari se menjaju munjevitom brzinom, tako se i mi glumci prilagođavamo trenutnoj situaciji. Srbija i Amerika se jako razlikuju i u modelu audicija. U Srbiji su u većini slučajeva audicije zatvorenog tipa. U Americi je sve otvoreno, i sve dostupno svakom. Trenutno ima hiljade audicija koje su otvorene, i tu treba biti pažljiv, jer ih onda sortiraš, biraš uži izbor, ne odgovara svakome sve. Ja imam i agenta i menadžera, koji me predstavljaju, i to mnogo olakšava put do audicije ili nekog snimanja, jer to olakšava neke tehničke stvari kojima ja ne moram da se bavim.
Koliko je teško doći do željene uloge?
Mnogo ljudi zamišlja da te tako vide na ulici, i izaberu te za neki veliki filmski hit. Ali, to u stvarnosti nije baš tako! Baviti se glumom, to je jako slojeviti rad, pogotovo za one koji to žele i rade iz strasti, a ne zbog popularnosti. Talenat je mnogo bitan, bitan je i izgled, naravno, ali u Americi definitivno morate da budete biznismen, koji mora u svakom trenutku da zna kako vodi svoj biznis. Moraju da se jasno znaju naredni koraci, da se gradi put, kako bi se došlo do onoga što želite. Pošto nisam više na fakultetu, sada o glumi moram da razmišljam na malo praktičniji način, i da prihvatim da je to i industrija pre svega. Ne možete da očekujete da se stvari same dese. Ovde je stvarno puno glumaca, i svi rade na sebi, bore se, svi se baš mnogo trude. Ja taj svet tek upoznajem i svakoga dana naučim nešto novo.
Šta ti je vodilja, inspiracija, ono što te vuče napred?
Možda će ovo da zvuči suviše poetično, ili kao neki kliše, ali meni je najvažniji taj osećaj dok glumim, osećaj da kada si na sceni, ili ispred kamere, da sam 101 % živa! To je nešto što mnogo volim, i koliko god da postoji logistika pre nego što počneš samo da glumiš, sve je vredno toga, kada počne prvi kadar, ili prva scena. Volim i osećam ljude, koliko god nekad bili naporni, volim da čujem šta neko kaže, kakav pogled ima, sve je to meni jako interesantno. I divno je što sve to mogu da prođem kroz likove koje gradim. Tako uvek saznajem i o sebi nešto novo, i to je neprocenjiv osećaj, kaže Milica Vrzić. Inspirišu me uvek drugačiji ljudi, ljudi na koje nailazim, osećam ih intenzivno i to kanališem kroz glumu.
Kakvi su ti planovi?
Generalno, volela bih da na najbolji način iskoristim poziciju u kojoj jesam i projekte koji mi nadolaze. Jako bi mi bilo interesantno da se oprobam u naučnoj fantastici, jer tog žanra skoro da nema na našim prostorima. Volela bih da glumim u nekom sitkomu, to je baš tipično za američke prostore.
Šta bi bilo ostvarenje tvog sna u glumi?
Volela bih da uspem da se bavim glumom i u Americi, i kod nas. Gde god me bude put naveo. Da nastavim da istražujem. Amerika nudi mnogo više i različite vrste projekata, jako je popularna naučna fantastika na primer, što je meni jako interesantno. Sa druge strane, kada su u pitanju suptilnije, realnije priče, to jeste karakteristično za Srbiju, i tu bih volela da se oprobam na svom jeziku. Naši filmovi uspevaju da dočaraju čistu emociju. Takođe smo jako dobri u komediji, gde bih se takođe rado oprobala, ističe Milica Vrzić.
Koliko je sada tu jezik važan, u dobijanju uloga?
Definitivno, ja već razmišljam na engleskom, i nemam nikakvu jezičku barijeru. Tu mi je jako pomoglo školovanje i studiranje na engleskom. Ljudima iz Srbije zvučim kao da mi jeste engleski maternji, dok Amerikanci čuju moj akcenat, prepoznaju da sam iz Evrope. Ipak, poslednjih godina se situacija menja i u Americi su mnogo otvoreniji, pre svega zbog inkluzije, za različitu vrstu izgovora, tako da to odavno nije problem. Svakako, u dugoročnim planovima imam i taj korak, da unajmim lektora, kako bih potpuno ovladala jezikom.
Imaš li vremena za hobi, pronalaziš li slobodne trenutke između audicija, snimanja, pripremanja za uloge?
Obožavam jezike, i kada bih imala vremena, naučila bih još sedam stranih jezika. Za sada to ne postižem, ali u perspektivi to jeste jedna od mojih želja. Mnogo vremena provodim na otvorenom, pošto živim u Kaliforniji, vozim bicikl, obožavam grupne časove zumbe, joge, pokušavam da sam što aktivnija preko celog dana. Volim da gledam filmove, to jeste opet vezano za moju profesiju, ali volim da gledam kako to drugi rade, da i na taj način učim.
Pratićemo ovu mladu ambicioznu glumicu dok širi svoja krila i leti u glumačke visine. Očekujemo je uskoro u nekom velikom filmskom hitu, bilo to u Americi ili u Srbiji. Zato, upamtite ime Milica Vrzić, jer ćemo ga uskoro često viđati na odjavnim špicama poznatih ostvarenja za koja će se tražiti karta više.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA