Naš sagovornik, Branislav Vidaković, je pravi primer onoga ,,wisdom comes with age“. Dar, genetika, nasleđe – nazovite to kako želite. Jedno je sigurno jasno. Onaj ko nema mudrosti u sebi, neće je ni pronaći, ma koliko godina pokazala lična karta. Ambiciozan, vredan, odgovoran, principijalan – jednako sam subjektivna i objektivna. Vi koji ste ga upoznali, znate da sam u pravu. Vi koji niste, izvolite, upoznajte Branislava.
Branislav Vidaković, rođen je u Zvorniku. Srednju i osnovnu školu završio je u rodnim Šekovićima, a Pravni fakuktet Univerziteta u Beogradu završio je 2014. godine. Skoro dve godine proveo je u Bjeljini u prestižnoj advokatskoj kancelariji, ali je sticajem okolnosti završio u Americi, gde već dve godine radi u jednoj našoj transportnoj kompaniji.
Poštovani Branislave, možete li nam za početak ovog intervjua reći kada se dogodila ljubav prema advokaturi? Da li se neko u Vašoj porodici, bližoj ili daljoj bavio tim poslom?
Ljubav prema advokaturi se nije rodila, ona je neizostavni dio mene. Budući da su mi članovi uže i šire familije sa očeve strane pravnici i advokati, vjerujem da smo genetski predodređeni za ovaj poziv tako da sam još od osnovne škole znao da ću da se bavim tim poslom. Nažalost, nisam znao da će sticajem okolnosti ta ljubav kratko trajati i da ću se baviti nečim što nije advokatura.
Skoro dve godine ste radili u prestižnoj advokatskoj kancelariji u Bjeljini kao advokat. Kakva sećanja nosite iz tog perioda?
Čovjek je biće koje događaje iz prošlosti vrlo često predstavlja boljim nego što zaista jesu, jer uglavnom zanemari sve ono loše što se dešavalo i pamti samo lijepe stvari. Iako je tada bilo mnogo stresnih situacija zbog obima i složenosti posla, moglo bi se reći da je to jedan divan period mog života u kom sam maštao o velikoj advokatskoj karijeri, zamišljajući često sebe kao jednog od glavnih junaka iz serije ,,Bostonski advokati” jer je advokatska kancelarija u kojoj sam radio bila tako i koncipirana. Ni slutio nisam da ću par godina kasnije imati priliku da budem u Bostonu, ali ne kao advokat. Upoznao sam mnogo ljudi sa kojima sam i dan danas u kontaktu i bio sam prijatno iznenađen kada su me bivše kolege iz advokatske kancelarije dočekale posle toliko godina kada sam bio na odmoru prošle godine.
Posle advokature, odlučili ste da promenite stalno stanište i da otputujete za Ameriku. Koji je bio prelomni trenutak za tu odluku?
Najviše je prelomio moj avanturistički duh i želja da bar jednom posjetim tu ,,obećanu zemlju”, ali tada nisam ni slutio da ću ovdje i ostati jer ja sebe nigdje drugo nisam vidio osim na Balkanu za koji sam jako vezan. Budući da imam rodbinu u Americi, svake godine sam imao pozive da dođem turistički, ali sam ih nekako uvijek odlagao misleći da ima vremena i da uvijek nešto bitnije imam da završim. S obzirom da sam te 2017. godine napustio advokatsku kancelariju, mislio sam da je idealan trenutak da posjetim Ameriku prije nego što započnem nešto novo i eto…
Iz današnje perspektive, da li ste ponosni na sebe i na svoju tadašnju odluku? Mislite li da ste ispravno postupili sa ove tačke gledišta?
To pitanje postavi većina ljudi ovde u prvim mjesecima i godinama nakon dolaska. Međutim, kako vrijeme odmiče, vi često i nesvjesno shvatite koliko upadate u kolotečinu ovog sistema i da vas on malo po malo vezuje. Počinje polako da se gubi nit sa onim ,,starim životom” pozivi postanu ređi, neki kontakti počnu da se gube, vaša percepcija postane drugačija i malo po malo vi se nađete u onoj zoni da ni sami više ne znate gdje pripadate. Oni koji tada ne prelome da se vrate, trajno ostanu ovde.
Svima nam je poznato da su mentaliteti ljudi potpuno drugačiji na različitim geografskim položajima. Koliko se američki mentalitet razlikuje u odnosu na naš balkanski?
Američki mentalitet je jako različit u odnosu na naš, ali Ameriku krasi mogućnost izbora i ono što mi se posebno sviđa je upravo ta mogućnost da kreirate svoj mali svijet onako kako vi to želite. Ako volite Sunce i plaže, možete da živite u Kaliforniji ili na Floridi. Ako volite planine i živopisnu prirodu, onda možete da živite u Koloradu. Ako volite ogroman i dinamičan grad koji nikad ne spava onda je Njujork idealan za vas, ali ukoliko imate izraženu ljubav prema domovini, našim ljudima i rodnom kraju onda je Čikago vaš izbor. Ovde zaista nemate osjećaj da živite u Americi ako tako želite. Imate osjećaj kao da ste u nekom velikom, domaćem gradu. Veliki je broj naših ljudi, crkava, prodavnica i restorana. Gotovo je nemoguće da ne čujete nas jezik u bilo kojoj prostoriji sa više od 20 ljudi. Sve iole kvalitetnije proizvode iz našeg kraja možete naći ne samo u našim, već i u bugarskim, pa čak i poljskim prodavnicama. Prošle jeseni imali smo i veliki broj filmskih premijera kao i veliki broj koncerata naših muzičkih zvijezda. Zanimljivo je da bi nekada bila i po tri različita gostovanja iste večeri pa se, slično kao i dole, javljala dilema gdje ići, što ranije i nije bio slučaj, jer gostovanja nisu bila baš u toj mjeri zastupljena.
Danas živite i radite u Čikagu u jednoj našoj transportnoj kompaniji na poziciji safety managera? Kako izgleda Vaš poslovan dan? Možete li nam detaljnije opisati Vaša dnevna zaduženja?
Poslovni dan počinje završava se telefonskim pozivima kojih ponekad zna biti i po 70 – 80 dnevno. Moj posao se sastoji u tome da se staram da se sve odvija po FMCSA (Federal Motor Carrier Safety Administration) – federalna uprava zaduzena za bezbednost u oblasti autoprevoza I DOT (Department of Transportation) odsek za prevoz robe pravilima. U tumačenju i implementaciji tih pravila mi naravno pomaže iskustvo iz prethodnog posla. Budući da ogroman broj ljudi sa naših prostora ovde zarađuje vozeći kamion, što je jako unosan posao, odlučio sam da iskoristim svoje znanje i iskustvo i oprobam se u ovom poslu – tako da bi se moglo reći da na neki način radim u struci.
Koje su kompetencije potrebne za konkurs za rad na poziciji safety managera u Americi?
Potrebna je čelična volja i strpljenje, ali i razumijevanje jer je posao vozača jako stresan i opasan i vrlo često se desi da je potrebno izaći im u susret i nakon isteka radnog vremena ili riješiti neki problem koji je u međuvremenu iskrsao. Zatim, potrebna je velika preciznost i posvećenost ka detaljima jer i najsitnija greška može mnogo da košta. Naravno, potrebno je da ste dobro organizovani i sposobni da obavljate više stvari odjednom, jer se često desi da imate veliki broj poziva i stvari koje treba neodložno obaviti, pa je mogućnost da nešto propustite mnogo veća.
S obzirom na to da ste imali priliku da živite na dva kontinenta, kako biste posavetovali osobe koje bi želele da se presele u Ameriku?
Najprije bih im predočio da dobro razmisle prije nego što donesu odluku i budu spremni da će njihov život nakon te odluke radikalno da se promijeni, pa onda ako je to ono što zaista žele, da budu spremni da pređu trnovit put do ostvarenja američkog sna i nikad da ne zaborave ko su, odakle dolaze i kome pripradaju.
Kako izgleda jedan Vaš slobodan dan? Na koji način provodite slobodno vreme?
Budući da je grad Čikago i okrug Cook pravilo obaveznih covid propusnica od 3. januara, slobodno vrijeme uglavnom provodim u kućnoj atmosferi sa društvom ili čitajući neku literaturu. U poslednje vrijeme mi posebnu paznju privlači izučavanje drevnih civilizacija.
S obzirom na to da je iza nas kako ga mnogi nazivaju – najduži mesec u godini – da li biste podelili sa nama neke od Vaših želja i planova nastalih početkom ove godine?
S obzirom da živimo u jednom turbulentnom i nepredvidivom vremenu i da se nalazimo na tranzitnoj vjetrometini iz starog u novi sistem, nemam nekih dugoročnih planova. Što se želja tiče, volio bih da ljudi sačuvaju živote i zdravlje sebe i svojih bližnjih i da nikada ne izgubimo slobodu koja nam je data rođenjem i kao takva predstavlja neotuđivo pravo.
Naš sagovornik, uverio nas je da se sa velikom željom i voljom mogu postići zavidni rezultati, kao i da nema tog cilja koji će izostati ukoliko ga prati disciplinovan rad i upornost bilo kog pojedinca na planeti.
PIŠE: SUZANA GAJIĆ RADIVOJEVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA