Matt Damon je krajem devedesetih delovao kao glumac čija karijera može samo da ide uzlaznom putanjom. Posle uspeha filma „Good Will Hunting“, za koji je sa Ben Affleck-om osvojio Oscar za scenario, brzo je stigao do velikih projekata kao što su „The Rainmaker“, „Saving Private Ryan“ i „The Talented Mr. Ripley“.
Ipak, niz uspeha ubrzo je zamenjen serijom komercijalnih razočaranja. „Titan A.E.“, „The Legend of Bagger Vance“ i „All the Pretty Horses“ pojavili su se u kratkom periodu i nisu opravdali očekivanja studija. Posebno bolan bio je debakl animiranog filma „Titan A.E.“, koji nije uspeo da povrati ni polovinu budžeta od oko $80 miliona.
Damon je kasnije otvoreno govorio da je tada osetio koliko brzo Hollywood može da promeni mišljenje o glumcu. Telefon je, kako je opisao, gotovo prestao da zvoni, a činilo se da je njegova reputacija ozbiljno poljuljana.
U tom periodu važnu podršku pružio mu je Steven Soderbergh, koji mu je ponudio ulogu u filmu „The Informant!“. Iako je taj projekat snimljen tek godinama kasnije, saradnja sa Soderbergh-om nastavila se kroz „Ocean’s Eleven“ i druge filmove.
Pravi preokret, međutim, stigao je sa „The Bourne Identity“. Akcioni triler iz 2002. pretvorio je Damona u globalnu akcionu zvezdu i otvorio put jednoj od najuspešnijih franšiza tog perioda.
Uspeh Jason Bourne-a potpuno je promenio njegov položaj u Hollywoodu. Od glumca čija je tržišna vrednost bila dovedena u pitanje, Damon se ponovo vratio među najtraženija imena industrije i dokazao da prethodni neuspesi nisu označili kraj njegove karijere.
Njegova priča danas pokazuje koliko se filmska karijera može promeniti za svega nekoliko meseci – i koliko jedna prava uloga može da izbriše čitav niz prethodnih promašaja.
IZVOR: B92, FOTO: PRINTSCREEN

















































































