Slađana Sarić je rođena u Novom Sadu, gde je i završila Akademiju umetnosti, odsek flauta. Nakon rođenja prvog deteta, Slađana se iz Amerike vraća u Beograd kako bi ostvarila još jedan svoj san, upisala Fakultet muzičkih umetnosti na odseku solo pevanje. Nakon toga počinje njena pevačka karijera u Narodnom pozorištu gde je pevala čak pet glavnih uloga, a zatim se opet seli u Ameriku.
Slađana Sarić je operska pevačica koja svojim predivnim glasom širokog raspona, profesionalizmom i šarmantnom pojavom pleni srca publike širom Amerike. Nakon konstantnog usavršavanja i mnogobrojnih nastupa, ona je sada član Chicago Symphony Orchestra pod vođstvom italijanskog dirigenta Rikarda Mutija (Riccardo Muti). Pored neverovatnih uspeha u operi, Slađana u Čikagu drži i svoju muzičku školu “Bel Canto Music Academy”, gde se uz muziku deca i odrasli usavršavaju, a kroz učenje Slađana muzikoterapijom leči i dušu.
Kako je došlo do toga da se preselite u Ameriku i tamo započnete Vašu karijeru?
Pre Amerike, moj put je bio ispunjem usavršavanjem i nastupima u Narodnom pozorištu u Beogradu. Zatim sam upisala specijalizaciju kod svetske dive Eve Marton, poznata muzička akademija “Franz Liszt” u Budimpešti. Godinama se usavršavala i učila pevanje od svetski poznate operske dive Mirella Freni u Italiji, a nakon toga se usavršavam sa Krassimira Stoyanova u Beču, a pored nje i sa velikim zvezdama poput Maria Guleghina, Ruth Falcon, Biserka Cvejić i Radmila Bakočević. Pre šest godina dolazim u Ameriku rešena da svoju pevačku karijeru nastavim i u Čikagu. Nakon odlaska na brojne audicije, postajem član Chicago Symphony Orchestra čiji je direktor Riccardo Muti i od tada počinje moja ozbiljna pevačka karijera sa velikim svetskim producentima i pijanistima.
Kada ste otkrili da imate talenat za pevanje?
To je bilo još u vrtiću. U doba Jugoslavije, postojali su “Susreti prijateljstva”, gde su bile razmene dece iz stare Jugoslavije. Razmena podrazumeva gostovanja iz raznih država, Hrvatske, Bosne, Slovenije prilikom kojih su se organizovali različiti programi za decu. Imala sam sreću da je moj talenat prepoznat i među mnogo talentovane dece, ja sam izabrana da predstavljam našu zemlju i tada sam u stvari i počela da pevam. Moji roditelji se nikada nisu bavili muzikom, iako su veoma talentovani i imaju jako dobar glas, pa verujem da je za moj glas zaslužena i genetika.
Slađana, kako se pripremate za nastup? Koliko je vremena potrebno za jednu operu?
Priprema za jednu operu traje mesecima i sve zavisi na kom je jeziku. Uglavnom sam pevala na italijanskom i nemačkom jeziku. Prvo sama pročitam ceo libreto, da znam o čemu se radi. Zatim sa svojim saradnikom počinju probe i upevavanje. Probe su obično svakog dana i traju u zavisnosti od vremena i plana i po nekoliko sati. Zatim sledi saradnja sa korepetitorom dok se sve nauči i savlada uloga, zatim saradnja sa asistentom dirigenta i kada je uloga spremna kreće se u saradnju sa dirigentom. Potom se prebacujemo na scenu, probnu salu koja liči na pozornicu. Tu radimo celokupnu produkciju sa režiserima. Tu se uče pokreti, sa nama nastupaju i baletani i druge kolege i tako se opera polako sastavlja u celinu. Mislim da je potrebno oko šest meseci da uloga stvarno bude spremna.

Pored toga što ste član Chicago Symphony Orchestra, Vi ste otvorili i muzičku školu?
Da, otvorila sam muzičku akademiju “Bel Canto Music Academy” u predgrađu Čikaga. To je akademija za sve instrumente, i kroz nju je prošlo više od 350 studenata i sledeće godine planiramo da se proširimo na još jednu lokaciju. Na našu muzičku akademiju svi su dobrodošli, jer kod nas godine nisu ograničenje. Moj najstariji student pevanja je imao 86 godina, tako da nikada nije kasno, a takođe imamo i program za decu. Na primer, sa mlađom decom, od dve godine pa na više držimo grupne časove gde decu učimo muziku kroz igru i pevanje, a oni takođe slušaju i ozbiljnu muziku, prilagođenu njihovom uzrastu, poput bebi Mocart, bebi Vivaldi i drugo. Sa starijom grupom, deca uzrasta od pet i više godina već radimo ozbiljnije, oni već u tom uzrastu odlučuju koji će instrument svirati. Kao pedagog u školi, dosta radim sa decom sa posebnim potrebama, to je takozvana muzikoterapija. Tu spadaju svi stepeni autizma, Daunov sindrom, sva ostala deca koja imaju posebne potrebe. Takođe, pripremam decu za mjuzikle, a mnogi moji polaznici su postigli odlične rezultate i pevali u najpoznatijim dečijim filmovima, produkcijama poput Šreka, Mali sirene, Meri Popins, Kamila Matilda i mnogi drugi.
Kada je nabolje upisati dete u muzičku školu?
Po meni nikada nije kasno da krenete da se bavite muzikom, bez obzira na uzrast, talenat ili profesiju. Naravno, bolje je dete što ranije upisati u muzičku školu jer se kroz grupne časove sa svojim vršnjacima dete zabavlja, uči i razvija svoje sposobnosti. Deca koja dodatno pohađaju muzičku školu imaju bolje rezultate u svojim školama iz matematike i fizike jer muzika i uopšte sviranje nekog instrumenta pozitivno utiče na razvoj deteta.

Da li možete da izdvojite neki koncert ili saradnju koja je pomogla razvoju Vaše karijere?
Izdvojila bih Rikarda Mutija (Riccardo Muti) , italijanskog dirigenta i velikog profesionalca sa kojim mi je bila čast da sarađujem. Sarađujemo u Chicago Symphony Orchestra i mogu reći da pored toga što je svetski poznati dirigent, ona je jedna šaljiva, zanimljiva osoba i zaista je zadovoljsto raditi sa takvim ljudima. Takođe, osoba koja me je oduševila i jedna predivna saradnje je sa Krasimirom Stoianovom (Krassimira Stoyanova). Ona je pre svega jedna plemenita osoba i osoba koja zrači dobrotom, a kada je u pitanju opera veliki profesionalac. Opera je individualna i među kolegama je izražena kompeticija, zato je takve ljude poput Krassimire teško pronaći, svetski renome a veoma prizemna i divna žena.
Bez obzira na Vaše nastupe, šta volite privatno da pevate?
Najviše volim da pevam cigansku muziku i sevdalinke. Imala sam prilku da pevam sa grupom profesionalnih pevača „Lakeside singers“ iza kojih stoje veliki uspesi ,gde smo pevali i izvodili muziku iz različitih delova sveta. Pokazali su interesovanje za srpsku muziku i naše ritmove. Naučila sam ih mnoge pesme, poput “Vranjanke” i “Ajde Jano kolo da igramo”. Čak smo imali nekoliko nastupa u najstarijoj crkvi u Čikagu, zatim u gradu Evanston i na mnogim drugim mestima gde smo pevali različite pesme. Moja ćerka takođe uči pevanje i veoma je talentovana pa sam i nju podučavala srpskim pesmama. Ona je pevala na koncertu u maju gde je nastupala sa pesmom “Veseli se srpski rode” obučena u srpsku narodnu nošnju, gde sam želela da Amerikancima predstavim deo našeg kulturnog nasleđa.

Kakvi su vam dalji planovi za budućnost sa obzirom na to da živite sada u Americi, da li planirate i neki nastup u Srbiji?
Nastavljam da budem deo Chicago Symphony Orchestra, a pored toga planiram otvranje moje škole “Bel Canto Music Academy” na još jednoj novoj lokaciji. Nadam se da ću pevati i u Srbiji uskoro, da li će od toga išta biti nisam sigurna, ali bih volela. Svi mi pevači se uvek radujemo nastupima u zemlji u kojoj smo rođeni ili što mi volimo da kažemo “da nastupamo kod kuće”.
Slađanu Sarić odlikuje veliki pevački talenat, a u kombinaciji sa najzahtevnijim operskim ulogama ona svakim svojim nastupom prenosi emociju koju njena publika oseća i zbog toga je verno prati. Ukoliko želite bolje da se upoznate sa Slađinim radom, ili ste se zainteresovani za upis na “Bel Canto Music Academy”, možete posetiti njen sajt ili je zapratiti na Instagramu i Facebook-u gde ćete dobiti sve potrebne informacije.
PIŠE: MARINA VUČKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA