Miša Ćirić, osnivač i generalni menadžer Diaspora Group, već tri decenije pakuje nostalgiju i plasira je našim ljudima širom sveta. Ideja nastala upravo u Čikagu pre trideset godina do danas je prerasla u pravu misiju koja u preko 60 zemalja predstavlja izvorne srpske proizvode.
Želja mu je da na pravi način pokaže snagu Srbije i da je danas Srbija zemlja znanja i kreativnosti.

Kako nastaje ideja za osnivanje Diaspora Grupe?
Ideja je bila da se Srbi slože, gde god bili, pre svega u Americi, što niko nije verovao, to je bila nemoguća misija da mi tamo budemo jedni drugima od koristi, po uzoru na Jevreje, Jermene, Italijane, Grke, Poljake, Irce, Induse, Kineze, Ruse, Francuze, Nemce, Turke i mnoge druge koji daju, kad god mogu, primere snage zajedništva i saradnje van otadžbine. Evo na primer kineska dijaspora broji sto miliona ljudi. Ideja nam je bila da advokat, lekar, trgovac, pomažu jedni drugima, pruže ruku u nevolji. „Upakovana nostalgija“ je pre svega ideja, da nudimo nostalgiju za ukusima, mirisima, zvukovima rodnog kraja, i to bukvalno i pakujemo. Kao na primer, šest flaša vina iz Srbije koje brodom stižu u Kanadu. „Upakovana nostalgija“ je ono naše što šaljemo u svet. Jer, Italijani u Njujorku piju italijanska vina, Nemci u Čikagu voze nemačke automobile, svako ima nešto svoje. To je svojevrsni poziv da naši ljudi u rasejanju potroše najmanje $1.000 i za taj novac kupe nešto što je baš Made in Srbija. Da slušaju našu muziku, da piju, na primer vodu Knjaz Miloš, objašnjava Miša Ćirić.
Kako se razvijala Diaspora Grupa od prvih koraka do danas?
Diaspora Group je počela u Americi i Kanadi, a danas ima svoju mrežu u šezdeset zemalja širom sveta. Najnovija nam je veza sa Dubaijem, jer u Dubaiju ima 15.000 naših ljudi, ono što se malo zna je da ima puno naših ljudi u Vijetnamu, i želimo da dopremo do svih njih. Takođe nam je i jedan od ciljeva da pokažemo da je moguće da se ljudi vrate u Srbiju i da tu žive, jer im je želja da deca rođena u inostranstvu sada nauče srpski. Prošlo je skoro trideset godina od osnivanja Diaspora Group.
Cilj nam je da stavimo sve u funkciju brendinga, da se Srbija prikaže kao zemlja znanja. Ranije je Srbija bila poznata kao zemlja rakije i vina. Novak Đoković i Nikola Jokić su danas dodatni brending za sve nas, ističe Miša Ćirić.

Kako da se što više ljudi uključi u mrežu Diaspora Grupe?
Sve može da se uradi udruženim snagama. Ponavljam, Srbija je danas zemlja znanja i kreativnosti. Cilj nam je i podmlađivanje, uvođenje novih snaga u ceo taj proces brendiranja Srbije. Da svi oni koji su u svetu, da ne zaborave ko su, šta su, odakle su, da se ne izgube mlade generacije, da ne postanu stranci. Ostaje nam jedan od glavnih zadataka, afirmacija izvoza iz Srbije u svet, proizvoda i usluga, voća i povrća. Tu se onda uklapa i moja uloga kao Viteza vina, jer volim razne priče iz svih naših krajeva, Srbija je bogata prirodnim resursima ali i zanimljivim ljudima, i ja se sa njima družim, na tom putu predstavljanja naše najbolje slike svetu.

Menja se naša slika poslednjih godina?
Sada je aktuelna afirmacija Srbije kao zemlje digitalnog znanja, jer i mnogo naših mladih ljudi dolazi u Srbiju iz Amerike i Kanade. Svakako je možda najpoznatiji grad u Srbiji iz kog se komunicira širom sveta Niš. Zahvaljujući tehničkim fakultetima, kao i vodećim IT kompanijama, mnogo je digitalnih nomada baš u Nišu. Drugi je grad Novi Sad. Jeftiniji je život u ovim gradovima za život, a sve rade isto, ono što bi na bilo kom mestu na planeti. Da podsetimo, obeležava se 140 godina diplomatskih odnosa SAD i Srbije. Kada je kralj Milan Obrenović doživeo da postane kralj od kneza, Srbija je tada već osnovala prvi konzulat u Americi. Znate da je prvi posao koji je Srbija tada ostvarila da je izvezla suvu šljivu, i od tog je novca Kralj Milan obnovio i modernizovao vojsku, zemlja Srbija je i tada imala ekonomsku diplomatiju. Na svemu tome treba da se naš plasman zasniva i danas, imamo dobru klimu, bezbedna smo zemlja, kao da ne umemo da dovoljno iskoristimo te adute. Zato smo meka za digitalne nomade, Induse, Engleze, oni kod nas žive bez stresa, relaksirano, to treba iskoristiti što više, jasan je Miša Ćirić.

Koji su vam aktuelni koraci, šta su vam prioriteti poslednjih godina?
U novom dobu bavimo se i afirmacijom Srbije, pre svega u domenu verskog i medicinskog turizma, jer su naše medicinske ustanove i banjski centri postali prave oaze zdravlja, rehabilitacije i wellness i spa usluga, pogotovo za naše ljude iz dijaspore, Među njima je svakako i nadaleko priznata i Niška Banja. Takođe, Diaspora group daje svu podršku svim investicionim projektima ka Srbiji, a posebno sve vezano za veliki događaj koji našoj republici predstoji, a to je Expo Belgrade 2027, jer će u našu Srbiju tim povodom doći stotine hiljada ljudi iz celog sveta, objašnjava Miša Ćirić. Ovoga leta dali smo podrušku Ministarstvu bez portfelja za diJasporu, u realizaciji velikog projekta, organizaciji letnjih tematskih kampova za decu iz dijaspore u dvadeset dve lokalne samouprave, opštine i grada u Srbiji, sa ciljem zbližavanja naših mladih iz rasejanja i matice, sa temama: sport, folklor, muzika i igra, srpski jezik i kultura, istorija, ekologija, turizam, očuvanje etno tradicije. Između ostalog, u blizini Niša, deca iz dijaspore i regiona provela su nezaboravne dane tokom letnjeg kampa, u opštini Gadžin Han, Ističe Miša Ćirić, generalni menadžer Diaspora Group.
Miša Ćirić kaže da mu je misija da pakuje nostalgiju u kesu, u kutiju, u paletu, u kontejner, i da tako upakovana stiže u Čikago, u Toronto, u svako mesto gde ima naših ljudi širom sveta. I da onda ona tamo daleko bude raspakovana, te da se osete jedinstveni mirisi, ukusi, zvuci, sve ono što podseća na pravu vrednost iz rodnog kraja. I to mu uspeva, evo već tri decenije, a mi mu želimo da tako bude bar još toliko, i podržavamo ga na svaki način na ovom plemenitom putu. Sve detalje o njegovom radu možete videti i putem sajta.
Miša Ćirić kaže da mu je jako značajno sećanje na prvu epizodu tv emisije Upakovana nostalgija, emitovanu uživo 2005. godine na tadašnjoj BK televiziji:
Pogledajte Mišu Ćirića u ulozi Viteza vina:
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA