Njen život u Čikagu izgleda glamurozno, veselo, atraktivno – ipak, stići do toga nije lako. Ova lepa Novosađanka koja obožava Beograd i Crvenu zvezdu govori nam otvoreno o prednostima i manama života u Americi. Sve stiže – da se bavi novinarstvom i sportom, prikuplja knjige i uči strane jezike – od nedavno o svemu tome možemo da saznamo i na njenom Jutub kanalu. Ona je Mina Pavlović.
Koliko si dugo u Americi, kako si se odlučila na taj korak da ti Čikago postane nova adresa?
Prvi put sam u Ameriku došla početkom 2017, zbog posla. Tada sam radila intervjue sa našim proslavljenim košarkašima Bobanom Marjanovićem i Nikolom Jokićem. U to vreme sam još uvek imala ugovor sa Košarkaškim klubom Crvena zvezda. Vratila sam se u Srbiju, i kada se završila košarkaška sezona, odlučila sam da moj naredni korak bude preseljenje u Ameriku. U Čikago dolazim avgusta 2017, nisam menjala gradove, odmah sam znala da mi Čikago odgovara zbog načina života i potencijala koje pruža. Ovde ima mnogo naših ljudi, i to je jako bitno u početku, zbog poznanstava i kontakata. To naravno ima i lošiju stranu, jer nije dobro zatvoriti se samo u okvire svoje zajednice, jer onda se gubi poenta življenja u Americi. Treba pronaći zlatnu sredinu, s jedne strane, dobro je kada imate neke svoje ljude, koji ti u početku mogu pružiti podršku, ali i vremenom upoznavati nove ljude i širiti krug poznanika i prijatelja.
Došla si u Ameriku kao novinar?
U Ameriku nisam došla zato što sam morala, već zato što mi se dopao način života ovde. U Srbiji sam već radila kao novinar, i logično je bilo da, između ostalog, ovde nastavim da se bavim i poslom koji već poznajem, u kojem se dobro snalazim. Ovde radim kao dopisnik naših medija. Pre svega dopisnik sam lista „Blic“, sa njima imam ugovor. Na mesečnom nivou za „Blic“ objavljujem određeni broj videa i tekstova. Ne radim samo to, zaposlena sam i u jednoj našoj kompaniji u Americi, tako da često imam dva ili više poslova, stalno sam aktivna, i to me ispunjava. Tako ostvarujem više kontakata sa raznim ljudima. Novinarska karijera mi je jako pomogla u komunikaciji sa ljudima, to je jako važan segment u svakom poslu sa ljudima – ostvariti dobru komunikaciju, a to sam naučila baveći se novinarstvom.
Od nedavno imaš i svoj Jutub kanal?
Da, ponosna sam na to, ali sve je tek u začetku. Dugo sam podsvesno to pripremala, dugo se to kuvalo, a onda su mi i najbliži, ljudi oko mene, dali podršku da to i ostvarim. Prva je ideja bila da bude nešto poput Mininog kutka, odnosno, moja zapažanja u formi video-zapisa o mom životu ovde, o onome što vidim, primećujem, o ljudima oko mene, koje svakodnevno srećem. Ima mnogo stvari koje su meni ovde zanimljive, o našim ljudima, ali i o Amerikancima. Ponekad su to i saveti, na primer posvećeni nekoj devojci poput mene, koja je prvi put u Čikagu, šta bi trebalo da vidi, da poseti, na šta da obrati pažnju. Najvažnije mi je da to o čemu govorim bude zanimljivo pre svega meni, da se ja zabavim, ne opterećujem se pratiocima i brojkama, pregledima.
To je sada za tebe novi nivo predstavljanja?
Mnogo mi je pomogao posao na televiziji, ali u radu na televiziji, svako ima svoj deo posla, snimatelj, montaža, produkcija. Sada ja stojim iza svega, kompletan sam autor. Naravno tu su i ljudi koji mi pomažu, ali je sada mnogo veća odgovornost, veća mi je frka, naročito u početku, to je sada moj odraz. Stalo mi je mnogo više do toga da dobijem dobar fidbek – osetljiva sam na kritiku, jako me interesuje šta će ljudi reći. Bitno je kako će ljudi da reaguju, da što većem broju bude zanimljivo ono što prezentujem. Dugo sam u medijima, ali je ovo sada potpuno drugačije. Na primer, u razgovoru sa mamom, ona me je pitala, hoće li biti iznošenja privatnog. Mnogo je više privatnog u zapisima koje sada snimam i objavljujem, i na to članovi moje porodice tek treba da se naviknu. Trudim se da ne idem u ekstreme, i da ne uradim nešto zbog čega bi mojima bilo nelagodno.
Koje su najčešće teme koje obrađuješ?
Sve ono što se meni dešava u životu, ono što mi privuče pažnju, snimala sam na primer kako ja proslavljam slavu u Čikagu, to je dosta drugačije u odnosu kako je to bilo u Srbiji, sada je sa mnogo manje ljudi, sve spremam sama. Snimam dosta o svojim putovanjima, o važnim događajima u gradu, o koncertima, želim da podelim svoja iskustva. Želim da pokažem sa čime se sve susreće jedna devojka, šta proživljava, a da to bude interesantno ljudima. Nemam za sada mnogo pratilaca, tek sam prešla hiljadu. Malo sam usporila zbog situacije sa koronom, ali nastavljam, to je sada deo mog života. Prema reakcijama pratilaca vidim da ih uvek više zanima ono što je lično, poput toga kako sam došla u Ameriku, kako ovde živim. To je i razumljivo, svi ponekad vole da zavire u tuđe živote, objašnjava Mina Pavlović.
Kada si shvatila da je u Americi tvoj život, da ovde pripadaš?
Tek nakon treće godine života ovde postala sam svesna toga, tada sam počela i da razmišljam na engleskom, da se lakše prilagođavam različitostima. Sve što mi je do tada bilo strano, nakon prvobitnog šoka, bilo je neophodno da prođe taj period od dve, tri godine, da prihvatim činjenicu da je ovde moj život. Nikada neću postati u potpunosti Amerikanka, čak ni kada dobijem američki pasoš, ali sada sam definitivno ovde pronašla sebe. Kada ovde stekneš prijatelje, kada pronađeš posao koji te ispunjava, kada tu vidiš budućnost, onda se bolje osećaš. A ja se definitivno sada dobro osećam, uz osmeh nam priča Mina Pavlović.
Stalno si u pokretu, imaš mnogo interesovanja?
Cilj mi je da stalno učim, da ne prestajem da gradim sebe. Idem na kurs italijanskog jezika, dva puta nedeljno. Takođe, učim i španski, onlajn. Idem na treninge, najmanje četiri puta nedeljno – teretana, krosfit. Nalazim vremena da fizički budem aktivna, često odradim treninge i rano ujutru, pre posla. Kupujem knjige, i na srpskom i na engleskom, želim da ovde steknem svoju biblioteku, to je nešto što stvarno obožavam. Ono što sam ovde otkrila, to su male, privatne ergele, često ih obilazim, posećujem konjske trke. U okolini Čikaga ima dosta Meksikanaca koji imaju farme, gde drže konje, volim da vikendom posećujem takva mesta.
Atraktivan izgled, nešto je što niko ne može da ti ospori?
Moj je cilj da budem zdrava, da vodim zdrav život. To nam je i ovaj period koji je obeležila korona pokazao, da je zdravlje najbitnije. Sportom se bavim pre svega zbog zdravlja, i fizičkog, i mentalnog. I sama šetnja je dovoljna, i mnogo znači za naše telo. Treniram kako bih bila u formi, izgled je na drugom mestu, i to oscilira. Ali ja se pre svega dobro osećam kada treniram, kada imam previše energije, ja to sve ispraznim kroz treninge, kaže Mina Pavlović. Izgled jeste bitan, ali zavisi ko se na šta fokusira, i šta hoće da vidi kod čoveka. Dobar izgled može da bude i prednost, ali i mana, jer mnogi ljudi imaju predrasude prema devojkama koje atraktivno izgledaju, ako ne žele da ih upoznaju, već sude samo na osnovu izgleda, iskrena je Mina Pavlović.
Tvoja velika ljubav je Crvena zvezda?
Crvena zvezda jeste moja večna ljubav, ja mogu da odem iz Beograda, iz Srbije, ali će Zvezda uvek biti deo mene. Meni se pružila velika šansa, da na najbolji način spojim novinarstvo i ljubav prema klubu, jer sam radila za klub koji obožavam. To je bila privilegija za mene, kao što bi bilo za svakog ko se bavi sportskim novinarstvom. I dalje pratim utakmice Zvezdinih košarkaša, i dalje se čujem sa ljudima iz kluba. Sigurna sam da je povratak Radonjića odličan potez i da će KK Crvena zvezda biti sve bolja i bolja, a ja sam uvek uz njih, imaju moju apsolutnu podršku. I ovde sam radila za Fudbalski klub Čikago Fajer, dve sezone, dok im je bio trener Veljko Paunović. Sada je sve to malo stalo, zbog korone, ne ide se više na stadion, ali verujem da ćemo uskoro da nastavimo saradnju. Za njih igraju i naši igrači iz Srbije i to je uvek zanimljivo za srpsku zajednicu u Čikagu, jer naši ljudi vole i prate fudbal, to nam je u genima.
Šta bi bio tvoj savet za mlade koji dolaze u Ameriku, ili tek razmišljaju o tome?
Dati nekom pravi i konkretan savet, to je velika stvar, to nije lako. Svako je u različitoj situaciji. Život u Americi je jedno veliko odricanje, ali to je i veliko osamostaljivanje. To nije naivno, i teško je onima koji ovde dolaze potpuno sami. Malo je lakše ako dolazite sa partnerom, sa porodicom. Ako se podrazumeva da u Americi imate život bolji nego u Srbiji, onda sve ima smisla, ako se ovde mučite, ako imate privremene poslove bez garancije, onda se taj smisao boljeg života gubi. Neophodno je da u perspektivi vidite da ćete ovde imati kvalitetniji život.
Ti svojim primerom pokazuješ da se do kvalitetnijeg života dolazi korak po korak, a jedan od važnih koraka za tebe jesu putovanja?
Obožavam da putujem, koristim svaki slobodan trenutak da obilazim nove destinacije. Najviše volim Floridu, da dođem u Majami, sviđa mi se atmosfera, klima, ponuda, sve. Volim takođe i Kaliforniju, Arizonu. Volela bih da obiđem Teksas i Nju Meksiko. Las Vegas preporučujem svakom, tu ima mnogo zanimljivih stvari koje ne treba propustiti. Za avanturiste i ljubitelje prirode ima dosta predela poput Vajominga, Kolorada i Montane, koje ja još nisam posetila, ali planiram. Ja lično Njujorkom nisam oduševljena, taj grad mene ne fascinira. Nastavljam da obilazim Ameriku, što ćete videti i u mojim novim klipovima na Jutubu, obećava nam Mina Pavlović.
Dok čekamo njene nove izveštaje sa putovanja, kao i njena zapažanja, sigurni smo da će ova devojka tek ponuditi još mnogo novog – uporna je, vredna, puna ideja, a mediji jesu teren gde se ona najbolje snalazi.
PIŠE: SNEŽANA LAZIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA