Od Sarajeva do Čikaga i nazad na scenu – muzičarka i seksološkinja koja pokazuje da snovi ne zastarevaju
MUZIKA I PORODIČNO NASLEĐE
U porodici Šalipur muzika nije bila samo umetnost — bila je način života. Ivana je odrasla okružena tonovima, emocijama i scenskim šarmom. Njena baka bila je operska pevačica, majka članica legendarne grupe COD, a brat deo benda Marije Šerifović.
„Kod nas se pjevalo spontano — dok se kuhalo, čistilo ili samo družilo“, priseća se Ivana. „Muzika je uvijek bila prirodni dio svakodnevnog života, a ne nešto što se vježba. Od bake sam naslijedila tehniku, od mame emociju, a od braće slobodu u muzici.“
Prvi nastup imala je sa svega devet godina — u Italiji, gde je s porodicom boravila kao izbeglica. „To je bio trenutak koji mi je promijenio život. Osjetila sam taj spoj emocije i publike. Tada sam znala — to je moj put.“
Ivana danas ne voli da se stavlja u žanrovske okvire: „Džez me uči slobodi, pop melodiji, soul dubini, a narodna muzika istini i iskrenosti. Sve te boje zajedno čine moj izraz — iskren, emotivan i pun kontrasta, baš kao život.“
Iako priznaje da je ta širina nekada bila prepreka za tržište koje voli etikete, veruje da se iskrenost uvek prepozna: „Ako publika osjeti emociju, sve ostalo postaje sporedno.“

ŽIVOT I RAD U ČIKAGU
Ivana već godinama živi i stvara već dve decenije u Čikagu — gradu koji, kako kaže, „diše kroz umjetnost“.
„Muzička scena tamo je nevjerovatno raznolika — u jednoj večeri možete čuti blues, latino, soul, jazz i balkanske ritmove. Američka scena ceni profesionalnost i kontinuitet, dok Balkan vodi emocija i srce. Ja volim spoj ta dva svijeta — američku disciplinu i balkansku strast.“
Na njenim nastupima u elitnim klubovima, publika svih nacionalnosti reaguje podjednako snažno.
„Ljudi često ne razumiju tekst, ali osjete svaku emociju. Muzika je univerzalni jezik. Kada otpjevam neku našu pjesmu i vidim suze u očima publike — znam da sam dotakla nešto istinsko.“
Tokom godina, nastupala je rame uz rame sa brojnim muzičkim zvezdama, među kojima su Lepa Brena, Saša Matić, Alen Islamović, Nedeljko Bajić Baja, Saša Matić i mnogi drugi, što je dodatno oblikovalo njen scenski izraz i iskustvo.
Iako je Amerika njen dom, priznaje da joj nedostaje „osjećaj bliskosti i topline“ koji imaju balkanski prostori.
„U Americi sam zavoljela red i profesionalnost, ali Balkan je moj korijen. Volim oba svijeta — i to me čini potpunom.“

TAKMIČENJE „NIKAD NIJE KASNO“
Ove godine, Ivana se vratila pred domaću publiku u popularnom muzičkom takmičenju Nikad nije kasno. Zanimljivo je da se za učešće prijavila gotovo slučajno.
„Otvarala sam koncert Enesa Begovića u Čikagu. Posle nastupa mi je rekao da se moram prijaviti za Nikad nije kasno. Kada sam kasnije dobila poziv od producenata, shvatila sam da se šalim više nema — i da to jednostavno moram da uradim. Danas sam mu beskrajno zahvalna na tom podstreku.“
Povratak na scenu u Beogradu za nju je bio emotivan i isceljujući: „Kada sam stala na tu scenu, osjetila sam da nije važno koliko si daleko otišao od svog sna — uvijek možeš da se vratiš. Publika me je dočekala s toliko topline da sam se osjećala kao kod kuće.“
Posebno ističe saradnju s orkestrom emisije: „Joca Savić i cijeli orkestar su fenomenalni. Joca je pravi muzički genije!“
Nakon prvog nastupa, priznaje, doživela je veliko olakšanje: „Prvi put sam upoznala dio sebe koji dugo nisam vidjela — onu Ivanu koja se prepušta.“

PROFESIONALNI RAD – SEKSOLOGIJA
Pored muzike, Ivana se bavi i seksologijom — profesijom kojom, kako kaže, „pomaže ljudima da pronađu emocionalnu ravnotežu i povezanost“.
„Oduvijek me zanimala psihologija čovjeka. Seksualnost je važan dio naše ličnosti, ali o njoj se često ćuti. Moj zadatak je da pomognem ljudima da razumiju sebe i svoje potrebe bez stida i osude.“
Objašnjava da se seksolog zapravo bavi mnogo dubljim temama od samog seksa: „Većina problema ima korijen u emocijama, stresu i komunikaciji. Seksologija nije tabu — to je alat za bolje razumijevanje sebe i drugih.“
Zanimljivo je što Ivana pronalazi vezu između svoje muzičke i terapeutske strane: „I muzika i seksologija traže empatiju i prisutnost. Na sceni učiš kako da budeš ranjiv i iskren — a to isto prenosim u rad s ljudima.“
PLANOVI I PORUKE
Posle takmičenja planira da objavi novu autorsku pesmu koju potpisuje Bane Opačić.
„Već imam pjesmu ‘Besmrtni’ i ‘Srećan par’ koju mi je napisao Sergej Ćetković. Ova nova numera mi je poseban izazov jer osjećam novu inspiraciju da rastem i stvaram iz srca.“
Za kraj, Ivana šalje snažnu poruku svim ženama i podseća ih na unutrašnju snagu koja im omogućava da vole, stvaraju i iznova ustaju.
„Ne odustajte od nijednog dijela sebe. Žena ne mora da bira između karijere, porodice, umjetnosti ili strasti. Sve to može da postoji zajedno — ako postoji vjera u sebe. I što je najvažnije — nikad nije kasno da ponovo postaneš ono što jesi.“
PIŠE: ANA VELJKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA
 
			 
                                



























































 
			



 
                                









 
							








