Jednim, ali suvog zlata i istorije vrednim golom Nesirija, Lavovi su protiv Portugala uradili ono što nije nijedna fudbalska reprezentacija iz tog dela sveta – 1:0 (1:0).
Kao protiv Španije, tek četvrta reprezentacija sa Crnog kontinenta dospela u mundijalskih Top osam navukla je kožu autsajdera. Ali, samo i jedino zbog značajno manjeg procenta papirnatih šansi za pobedu.
Na terenu se niko od njenih fudbalera nije tako ponašao. Čak ni u trenutku jednog od statističkih preseka, kada je bivši evropski prvak imao 84 odsto vremena loptu u svom posedu i kružio oko mreže Bona.
Pošto su njima svojstvenom čvrstom, organizovanom i fanatično borbenom defanzivom idržali početnih 20-ak minuta pritiska, u kom je golman već u 4. minutu spasavao živu glavu, rastrčali su se ka napred.
Dugo im to nije donosilo prave šanse ni ozbiljno upošljavalo Dioga Kostu, ali su sačekali trenutak za ofanzivni bljesak. Atia Alah fantastično je centrirao, a Jusef en Nesiri nebeskim skok šutem zakucao vođstvo.
Malo je nedostajalo da se favorit digne odmah nakon šoka iz 42. minuta, ali je Bruno Fernandes iz teške situacije, 180 sekundi kasnije, pogodio samo prečku ekstremno motivisanih i koncentrisanih Lavova.
Nije da nisu stvorili dovoljno prilika za to, međutim kada bi malo popustilia fantastično srčana, pametna i disciplinovana defanziva tu je bio Bono da, maestralno, vadi kestenje u sudaru sa rivalskim ofanzivcima.
Nije Portugalcima vredelo ni to što je Fernando Santoš u ranoj fazi drugog dela meča sa klupe povukao legendarnog kapitena Kristijana Ronalda. Prolaska, jednostavno nije bilo. Mreža je ostala „začarana“.
Čak ni kada su Marokanci, zbog crvenog kartona Šedire u nadoknadi vremena, ostali s igračem manje na travi. Slavili su um, znanje i želja momaka od kojim mnogi klupske karijere grade u najjačim ligama Evrope.
Kamerun 1990, Senegal 2002. i Gana 2010. godine stizali su do četvrtfinala Svetskog prvenstva, a sada je Maroko osvetio sve njihove eliminacije i učinio ponosnim celu Afriku.
IZVOR: DANAS I FOTO: PRINTSCREEN