Iva Pažin Zihva je svoj samostalan, veliki iskorak na domaćoj sceni napravila objavljivanjem debi albuma „Preterujem“, za Glitch Records. Album čini devet autorskih pesama i postavljen je kao mozaik žanrova.
Nedavno je masterirala na odseku Primenjena istraživanja muzike Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, a upravo je stvaranje njenog debi albuma bila tema master rada. Prethodno je, nakon školovanja u Muzičkoh školi „Josip Slavenski” (teoretski i vokalno-instrumentalni odsek za klavir) i MSuzičkoj školi „Kornelije Stanković” (džez klavir), završila Osnovne akademske studije na Fakultetu muzičke umetnosti na odseku za Muzikologiju.
Neposredno pred objavljivanje debi albuma, ZHIVA je imala prvu balkansku turneju, koja je uključivala nastupe u Skoplju, Sarajevu, Nišu, Sofiji i na kraju Beogradu, u kojem je održana promocija albuma.
Na albumu „Preterujem“ se pojavljuju reper bljuzga, ujedno bubnjar benda i Ivin mlađi brat, sa kojim je objavila prvi singl „Dobar osećaj“. Među najbližim saradnicima na debi albumu su i pevačica Katarina Vukoman i saksofonista Mirza Sijerčić. Sve pesme, kao i muziku, potpisuje ZHIVA, u saradnji sa Toshijem Domaćinom, producentom i aranžerom albuma. Sve ovo je povod za razgovor sa Ivom.
Kako je došlo do odluke da tvoj prvi album posvetiš mentalnom zdravlju i da otvoreno pričaš i pevaš o temama kao što su nemir, umor, sagorevanje, nesigurnost?
Nije to zapravo bila svesna odluka, pre je album nastao kao rezultat mojih borbi i traženja načina da se izborim sa tim emocijama kako jedino znam – a to je pisanjem i stvaranjem muzike. Tako sam vrlo brzo shvatila da postoji mogućnost da se putem ovog albuma u javnom prostoru otvoreno priča o tim temama.
Kako je došlo odluke da „Preterujem“ bude prvi i noseći singl tvog albuma?
Osim toga što je ta pesma nastala među prvima sa albuma, nekako inkapsulira sve ostale teme i emocije o kojima sam pisala u ostalim pesmama. Uvidela sam da je preterivanje najčešći pokretač svih tih negativnih emocija o kojima pevam.
Kako samo kažeš uverena si da je moguće pronaći idealan balans između pop i alternativne muzike, u kojem će publika uživati. Koji je put za to?
Ne bih rekla da znam idealan balans između popa i alternative, ali smatram da pop žanr može itekako da ima odlike nekih drugih, alternativnijih žanrova, i da se na taj način izbegne stereotip popa kao bezličnog, dosadnog, „plastičnog“ žanra. Jedini recept koji sama pratim jeste da se ne zadržavam u okvirima i pravilima jednog određenog žanra, već da dozvolim sebi da isprobam različita rešenja. Upravo iz tog razloga je važan uticaj mojih dragih prijatelja, saradnika muzičara koji mi često pomognu da izađem iz svoje komfor zone.
IZVOR: BEFOREAFTER.RS I FOTO: PRINTSCREEN