Kada upoznamo mladu i perspektivnu osobu, a pritom veoma uspešnu, neretko pomislimo da su svi ti uspesi zasluga drugih ljudi, a ne njih samih. Zanemarimo njihove neprospavane noći, promenu sredine, životnih navika i svega što jedan uspeh nosi sa sobom. Zaboravimo i to da svaki trud i kvalitet ispliva na površinu kad-tad i da to nisu zasluge koje su se desile preko noći, niti ih je neko drugi zaslužio. Takvih primera u svakodnevnom životu ima puno, ali jedan od njih je svakako naš sagovornik, Vladimir Dinić.
Vladimir Dinić rođen je 1994. godine u Nišu. Potiče iz muzičke porodice, od roditelja koji su takođe profesori muzike. Prve kontakte sa klarinetom imao je tokom najranijeg detinjstva zahvaljujući dedi koji takođe svira klarinet. Svoje školovanje nastavlja u nižoj i srednjoj muzičkoj školi ,,Mokranjac” u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Nišu 2018. godine, a godinu dana kasnije odlazi u SAD gde upisuje master studije iz Pedagogije na Northeastern Illinois University u Čikagu. Trenutno je student čuvenog američkog klarinetiste i člana Chicago Symphony Orchestra John Bruice Yeh-a na CCPA (Chicago College of Performing Arts) pri Roosevelt University na kome dobija punu stipendiju u iznosu od 40.000$ za godinu dana.
Poštovani Vladimire, na početku ovog intervjua, voleli bismo da nas malo bolje upoznate sa Vašim prvim kontaktima sa muzikom. Kako je izgledalo odrastanje u jednoj muzičkoj porodici?
Potičem iz tradicionalne porodice u kojoj je umetnost, kultura, ali pre svega muzika, oduvek zauzimala važno mesto u svakodnevnom životu.
Odrastao sam na probama, koncertima, nastupima i takmičenjima. Dugi niz godina, pevao sam kod majke u horu, nastupao kao solista na klarinetu, takmičio se, svirao u orkestru, operi, bendu, dirigovao, radio sa DJ-em i mogu slobodno da kažem da sam oduvek bio izložen različitim muzičkim žanrovima i stilovima i da sam osećao i živeo tu različitost.
Na Vašu veliku sreću, Vaš rođeni deda je pored roditelja neko ko Vam je svih ovih godina bio veliki uzor i podrška. Da li je on bio zaslužan za Vaš izbor instrumenta?
Deda je još uvek moja velika podrška kako u muzici, tako i u životu. On je najzaslužniji za to što sam još u ranom detinjstvu spoznao klarinet, prvo kao igračku, a potom kao ljubav i nešto što će biti deo mog života. Svojevremeno je bio jedan od najpoznatijih klarinetista u Makedoniji, a ja sam, kad god sam bio u prilici slušao njegove probe i nastupe.
Master akademske studije iz Muzičke pedagogije na Northeastern Illinois Unversity u Čikagu upisujete 2019. godine. Kako ste se odlučili za inostrane studije i iz kog razloga ste odabrali SAD?
U SAD dolazim 2018. godine i polažem prijemni ispit za master studije iz Pedagogije klarineta na Northeastern Illinois University u Čikagu. U aprilu 2021. godine završavam master studije kod profesorke Rose Sperrazza-e koja mi je preporučila da se prijavim na audiciju za Chicago College of Performing Arts (CCPA) na kome je školarina vrtoglavih 40.000$. Iste godine sam položio audiciju i trenutno sam student čuvenog američkog klarinetiste i člana Chicago Symphony Orchestra, John Bruice Yeh-a Roosevelt University (Univerzitet na kome se nalazi CCPA). On mi je na osnovu prikazanog na audiciji dodelio punu stipendiju i oslobodio me svih troškova fakulteta. Jako sam zahvalan i srećan što imam priliku da sarađujem sa njim, jer učim od jednog veoma kvalitetnog muzičara i čoveka koji u ovom trenutku veoma pozitivno utiče na moj napredak. Postoji nešto u njegovoj pojavi što odiše umetnošću. Njegova kreativnost je velika, a on je neskromno deli sa mnom. Podstiče me da budem izuzetno aktivan i beležim nastupe kao solista i kao član orkestra.
Da li je još neko od profesora u toku Vašeg školovanja uticao na Vaš napredak?
Kada je u pitanju spremanje za prijemni ispit u SAD, moram da spomenem profesora Veljka Klenkovskog, klarinetistu Beogradske filharmonije i profesora na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu sa kojim sam radio i koji je veoma zaslužan za moje uspehe, a izmedju ostalog i za pripremu audicije za fakultet na kom sam sada. U tom periodu smo skoro svakodnevno imali časove preko aplikacije zoom, a neretko i posle njegovih koncerta, kako bi nekako uskladili vremensku razliku.
Možemo slobodno reći da je 2020. godina bila Vaša godina. Bili ste pobednik Talent Show-a univerziteta, finalista Luminarts The Classical Music Fellowship Competation i pobednik koncertnog takmičenja NEIU. Kako ste se osećali nakon svih ovih uspeha? Smatrate li da su SAD zemlja u kojoj se rad i talenat cene više nego kod nas?
Neretko fakulteti imaju razna takmičenja i audicije u okviru univerziteta, a ja sam se trudio da učestvujem i iskoristim sve prilike koje su mi se pružile. Veliki je uspeh što sam bio finalista Luminarts takmičenja koji se održava na nivou cele države Illinois. U finalu za duvačke instrumente u konkurenciji od 10 kandidata bio sam jedini klarinetista koji je došao do finala. Živim i radim u zemlji gde se izuzetno ceni rad i talenat mladih ljudi. Školovanje jeste skupo, ali su uslovi za rad izuzetni, kao i odnos profesora koji vas svakodnevno motivišu i inspirišu da budete svakim danom sve bolji. Izuzetno mi je žao što uslovi kod nas nisu na istom nivou, jer smatram da smo veoma talentovana nacija.
Vaša ljubav prema umetnosti nije usmerena samo na jednu granu umetnosti. Član ste srpskog pozorišta ,,Mira Sremčević” u Čikagu. U korak sa prethodnim uspesima, 2020. godine imali ste premijeru u predstavi ,,Gospođa ministarka“ u kojoj ste debitovali sa ulogom gospodina Ninkovića. Možete li nam reći kako je biti ponosni član srpskog pozorišta u SAD? Da li je taj posao izazovan za Vas?
Priča sa pozorištem i glumom počela je sasvim slučajno i na to još uvek gledam kao na hobi i jedan vid zabave. Iskustvo u pozorištu bilo je veoma izazovno za mene, a trenutak kada sam prvi put izašao na pozorišnu scenu, kao gospodin Ninković, nikada neću zaboraviti.
Ono što je u ovom periodu veoma aktuelno je novi film Dragana Bjelogrlića ,,Toma“. Imali ste priliku da učestvujete kao statista na filmu. Kakva iskustva nosite sa snimanja i kako je došlo do tog glumačkog angažmana?
Sa snimanja nosim prelepe uspomene, iskustvo i brojna prijateljstva. Bilo mi je čudno što sam te glumce do juče gledao na televiziji, a sada stojim pored njih i učestvujem u scenama jednog tako velikog filma. Gledam, posmatram i nekako osećam da se nestvarnost pretvara u stvarnost, živim jedan svoj dečački san. Nakon filma ,,Toma” počeo sam više da se interesujem za film i televiziju i mogu sa ponosom da kazem da sam se za ovaj kratak period našao na setu sa glumcima kao što su Curtissa Cook, Joseph Sikore, Don Benjamin, Patrick Flueger, producent Deon Taylor, u serijama: ,,Powerbook: Force“, ,,The Chi“, ,,Chicago PD“, ,,Chicago Fire“, ,,Lightyears“, ,,Ripple Effects“, ,,61st Street“, ,,South Side 2“, ,,4400“, kao i filmovima ,,North of the 10“ i ,,Journey to the End“.
Trenutno ste u najužem izboru za film ,,Butterfly“ režisera Orion Monroa. Kako izgleda jedan američki kasting za film i na koji način se pripremate za njega?
Ovo je za sada najneverovatnija stvar koja mi se desila u poslednje vreme. Pre finalne audicije na kojoj sam bio u Cincinnati, Ohio imao sam nekoliko etapa koje sam uspešno prošao. Kako mi je sam Orion rekao, u prvom krugu bilo je ukupno 10.000 kandidata, da bi se sada svelo na nas 30 i mogu slobodno da kažem da sam iz moje grupe u finalu jedini koji se ne bavi glumom ,,full time”. Kandidat sam za glavnu mušku ulogu mladog momka, sportiste, tako da pripreme i dalje traju i trajaće sve dok ne dobijem konačan odgovor. Počeo sam redovno da treniram, dosta sam smršao, morao sam da počnem redovno da se brijam i pustim kosu (što mi je i najteže palo).
Kako biste posavetovali mlade ljude koji bi želeli da započnu život u SAD?
Svaki mlad čovek ne bi trebalo da se obazire na mišljenje okoline, već da teži ka tome da ostvari svoje ciljeve. Promena sredine nije nešto što se podnosi lako. Ja sam u SAD za sada proživeo razne situacije, a sve to utiče na sazrevanje i ojačavanje. Život u Čikagu bi mi bio znatno teži da nemam prijatelje koji mi svakodnevno pomažu i kojima ću biti doživotno zahvalan.
I za kraj ovog intervjua, da li bi mogli da nam kažete šta u bližoj budućnosti planirate na muzičkom i glumačkom planu?
Trenutno spremam svoj prvi solistički koncert u SAD koji će se odrzati 16. novembra u Rudolf Ganz Memorial Hall-u, 430 S Michigan Avenue, i sada mi je glavni fokus na tome. Očekujem snimanje druge sezone serije ,,Powerbook: Force” koje se očekuje početkom 2022. godine. Planova na duže staze nemam. Radim na sebi, posvećen sam muzici, glumi i čekam priliku koja će se desiti pre ili kasnije.
Vladmiru Diniću želimo puno uspeha na prvom solističkom koncertu 16. novembra i da ovo bude samo jedan početak, koji će pokrenuti niz narednih koncerata vrtoglavom brzinom. Takođe, želimo mu da dobije glavnu mušku ulogu u filmu za koji se trenutno priprema i da zasija u punom svetlu.
PIŠE: SUZANA GAJIĆ RADIVOJEVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA