Snežana Gađanski: Od Zrenjanina do Čikaga, priča o iseljenju, adaptaciji i očuvanju srpskih korena
Upoznajte 51-godišnju Snežanu Ninu Gađanski koja pola svog života živi i radi u Americi. Njena inspirativna priča naglašava hrabrost, upornost i važnost očuvanja vlastitih korena i vrednosti, bez obzira na udaljenost i promene koje donosi život u inostranstvu.
Izlazak iz rata i putovanje ka SAD
Snežana Nina Gađanski, psihoterapeut specijalizovana za tretman trauma i zavisnosti, joga instruktorka iz Zrenjanina, podelila je svoju inspirativnu priču o selidbi u Ameriku. Prateći potragu za boljim životom tokom raspada bivše Jugoslavije, Snežana, njen suprug Aleksandar i sin Viktor su se privremeno našli u Izraelu pre nego što su aplicirali za Zelenu kartu putem lutrije. Snežana ističe da bi njihova odluka o napuštanju zemlje bila drugačija da nije bilo rata, ekonomske nestabilnosti i nemogućnosti za napredak.
Kako je Snežana objasnila: „Dok smo čekali papire za Ameriku, NATO je pretio bombardovanjem, i mi smo napustili zemlju s tugom u srcima i otišli na Maltu. To je bio težak period u našem životu, jer smo se brinuli za svoje najmilije u domovini. Par meseci nismo znali hoćemo li moći da završimo proceduru za američku vizu, i nismo mogli ostati na Malti. Nakon što su rešeni naši dokumenti 1999. godine, brzo posle bombardovanja Srbije smo napustili smo Maltu i započeli novi život u Americi. Svetli period tog neizvesnog perioda jeste taj što se godinu dana ranije 1998. godine, dok smo još bili u Srbiji, naša porodica uvećala za još jednog člana – dobili smo ćerku Gloriu. To nas je dodatno motivisalo da idemo napred.“
Razlike između Srbije i Amerike
Snežana ističe da život u Americi donosi mnoge promene u svakodnevici u odnosu na ono što su bili navikli u Srbiji. “Tempo je mnogo brži, a manje vremena ostaje za porodično druženje i odmor. Život u Srbiji bio je ispunjen s više slobodnog vremena i većim fokusom na porodične i društvene aspekte”, ističe naša sagovornica. Dodaje da često sluša Balaševića čije pesme je vrate u neka davna vremena i nostalgično podsete na život u Srbiji.
“Život u Čikagu mogu opisati stihovima mog omiljenog pevača u pesmi o Vasi Ladačkom koja ilustruje duboku emocionalnu poruku koja se odnosi na vrednost i značaj porodice, prijateljstva i domovine. „Sve je im’o – nista im’o nije“ sugeriše da možemo posedovati materijalna bogatstva ili uspehe, ali da nam ta dobra ne donose pravu sreću i ispunjenost. U suštini, poruka je da su emocionalna povezanost, podrška od strane voljenih i koreni u domovini mnogo vredniji i dublji od materijalnog bogatstva ili uspeha.”

Prilagođavanje američkom načinu života
Prilagođavanje načinu života u Americi, kaže Snežana, nikada ne prestaje. Ova dugogodišnja borba za uspeh obuhvatala je ne samo prilagođavanje radnom okruženju i novom životu u Sjedinjenim Američkim Državama, već i izgradnju njihove porodične budućnosti. Za njenu porodicu je to bilo posebno izazovno jer je sa suprugom morala da gradi svoju budućnost bez pomoći rodbine, budući da nisu imali “nikog svog” u SAD-u.
“Mislim da prilagođavanje nikad ne prestaje i ono još traje, čak i posle dvadeset i četiri godine života i rada u Americi. To je čitav jedan proces ispunjen strahom, strepnjom, iščekivanjem, borbom, ali i srećom uspehom, radostima, verom i nadom u Boga, sebe, nas, i bolje sutra. Bog nas je usmeravao ka pravim ljudima i situacijama. Iza svega toga, svakako, stoji težak rad, upornost i to što smo stremili ka uspehu i svaki put posle pada ili neuspeha bili još jači”, kaže uzbuđeno Snežana Gađanski otkrivajući nam i kako je u zemlji preko okeana uspela da se bavi onim za čim je oduvek žudila.
Psihoterapija kao poziv: Širenje horizonta u Americi
Snežana, koja se oduvek želela baviti psihoterapijom, ostvarila je taj san nakon selidbe u Ameriku. Po povratku u školu 2010. godine, Snežana je postepeno ostvarivala svoj plan za obrazovanje. Završila je master studije 2018. godine i postala terapeut sa fokusom na tretman trauma i zavisnosti. Njen rad obuhvata individualnu i grupnu terapiju, a Snežana takođe poseduje sertifikate za rad s traumama, bolestima zavisnosti i jogom.
“Nije bilo lako vratiti se u školu u trideset i osmoj godini života, raditi puno radno vreme i brinuti o porodici. Ali, upravo ta unutrašnja snaga, vera i neizmerna podrška porodice su mi pomogle do ostvarim svoj cilj. Svoje profesinalno iskustvo sam gradila kroz posao u bolnici za bolesti zavisnosti, u neprofitnoj organizaciji za pomoć žrtvama seksualnog zlostavljanja, grupnoj praksi i konačno od ove godine imam svoju privatnu praksu “Heart to Heart Counseling”. Moja profesija je u stvari našla put do mene i odabrala me, i taj osećaj potpune ispunjenosti kada pomažete drugima i vidite njihov napredak je od neprocenjive vrednosti”, naglašava Snežana.

Prednosti obrazovanja i zdravstva u Americi
Snežana primećuje značajne razlike u obrazovanju i zdravstvu između Amerike i Srbije. “Američki sistem obrazovanja omogućava ljudima da se vrate u školu i steknu nova znanja bez obzira na godine. Nekako mi se čini da u Srbiji postoje očekivanja, predrasude, osuđivanja, kao i granice u kojima treba da završite sa školovanjem, a to je u suštini pogrešno jer smatram da svi učimo ceo život. Neprekidan rad na sebi je velika prednost u Americi”, objašnjava Gađanski.
Dodaje da su prevencija i redovni zdravstveni pregledi u Americi češća praksa, dok je odlazak kod psihoterapeuta posmatran kao briga o mentalnom zdravlju, što je, kako kaže, posebno raduje jer joj je briga o zdravom i zadovoljnom životu životni poziv.
Očuvanje srpske tradicije u američkoj svakodnevici
Očuvanje srpske tradicije je za Snežanu i njenu porodicu od suštinskog značaja. Kroz jezik, hranu, verske običaje, praznike i muziku, održavaju veze s rodnom Srbijom. Snežana i njen suprug redovno priređuju srpske obroke, a posebno za krsnu slavu Sv. Ignjatija Bogonosca. Pored toga, Snežana pravi tradicionalne specijalitete poput pite, kiflica i vanilica.
“Veoma mi je važno da ne izgubim ustaljene vrednosti u ovom čudnom vremenu u kome se, na žalost, mnogo pogrešnih stvari vrednuje. Zato želim da moja deca i generacije posle nas nastave ono sto je vekovima građeno. Tokom pravoslavnih praznika, naročito za Božić i Uskrs poštujemo srpske običaje.”

Porodica Gađanski neguje pravoslavne običaje u Čikagu; Foto: Privatna arhiva
Snežana objašnjava da je u Čikagu to moguće jer uspeva da u nekoliko američkih prodavnica pronađe srpske namirnice.
“Moj suprug je iz Zrenjanina i odlično kuva za našu krsnu slavu, a ja sam zadužena za slavski kolač, žito i kolače. Naša trpeza je uvek bogata domaćim jelima kao što su mirisni domaći hleb, ukusni pasulj, aromatične sarme, ruska salata, vazdušaste kiflice, sočne pite, slatke vanilice i drugi srpski specijaliteti. Ovi mirisi i ukusi ispunjavaju naša čula, bude uspomene na domovinu i porodične trenutke, i donose toplinu u naš dom. Osećamo se povezano sa svojim korenima i srpskim identitetom kroz ovu tradiciju.”
“Negujemo srpski jezik u komunikaciji sa našom decom, pa čak i sa našim ljubimcima razgovaramo na srpskom jeziku. Takođe, pretplatili smo se na Net-Tv Plus i svakodnevno pratimo naše omiljene programe, filmove i slušamo muziku preko srpskih radio stanica. Sve ovo ima izuzetno veliki značaj za nas i predstavlja još jedan način održavanja veze sa Srbijom i očuvanja našeg kulturnog nasleđa.”
Angažman u srpskoj zajednici u Čikagu
Snežana i njena porodica su aktivni u srpskoj zajednici u Čikagu. Jedno vreme su bili članovi u crkvi Sv. Stefana Dečanskog, a sada su posvećeni članovi crkve Sv. Vasilija Ostroškog u Lake Forest, blizu svog novog doma. Snežana je članica Kola srpskih sestara i volontira kad god je to moguće. Druženje s rođacima i zajednicom putem crkve pomaže joj da ostane povezana sa srpskom tradicijom i kulturom.
“Naša mala pravoslavna zajednica i druženje sa našim ljudima pri crkvi nam pomaže da nastavimo i negujemo srpsku tradiciju i kulturu i da nikada ne zaboravimo odakle smo došli. Osećaj pripadnosti većoj zajednici, kao što postoji u Čikagu, je od velike važnosti za naš duhovni zivot i opstanak. Na tome smo beskrajno zahvalni. Često posećujemo koncerte zvezda sa Balkana, festivale i događaje kao i nezaobilazni srpski filmski festival koji ove godine slavi jubilarni deseti rođendan. Radujemo se odlasku na festival na kojem uvek možemo da vidimo naše talentovane glumce i reditelje”, ističe Snežana Gađanski.

Povratak u Srbiju i planovi za budućnost
Snežana i njen suprug planiraju povratak u Srbiju nakon penzije, a možda i ranije. Njihov san je izgraditi novi život u rodnoj zemlji, uživati u domaćoj hrani i obilaziti prelepu Srbiju.
“Osećam snažnu vezu sa svojom zemljom i želim se vratiti svojim korenima.”
Da je Snežana istinski vezana za pravoslavne običaje svedoči i njena priča iz vremena kada je njena porodica živela u Izraelu. Tada su, kako kaže, krstili svog sina Viktora, kada su se ona i suprug venčali u maloj Grčkoj pravoslavnoj crkvi u Jerusalimu. Naime, za krštenje sina i venčanje su angažovali Arhimandrita Makariusa koji je ceremoniju obavio na srpskom jeziku.
“To nam je bilo posebno drago jer je sveštenik studirao bogosloviju u Srbiji”, kaže sa setom Snežana Gađanski.
Saveti za one koji razmišljaju o selidbi u daleke zemlje
Na kraju, Snežana savetuje ljude koji razmišljaju o selidbi u inostranstvo da slede svoje snove s verom i nadom. Bez obzira na prepreke koje se nađu na putu, istrajanost, vera u Boga i podrška porodice mogu pomoći ostvarenju cilja.
“Prava vrednost leži u iskustvima i učenju iz svakog izazova koji se pojavi na putu”, zaključuje Snežana Gađanski.
PIŠE: ANA VELJKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA