Poznato je da su devojke sa naših prostora uvek važile za jedne od najlepših žena. Ona je bila kandidatkinja za Miss Srbije, fotomodel, zaštitno lice brendova i sada je uspešna slikarka sa trenutnim prebivalištem u Majamiju. Gordana je poreklom iz Vršca, harizmatična devojka atraktivnog izgleda sa stavom da sreća nije u materijalnim stvarima, već u emotivnoj ispunjenosti.
Vrednost njenih slikarskih dela su prepoznali mnogi. Osvajanje američkog tržišta razvija se brže nego što je zamišljala i svoje zadovoljstvo i sreću zbog toga ne krije, sa obzirom na to da su upravo ta dela rezultat njene ljubavi prema slikarstvu.
Sa 22 godine si se opredelila za život u Americi. Odlazak u nepoznato, napuštanje porodice i prijatelja zna biti teško i neizvesno. Kako su izgledali tvoji počeci i zašto baš Amerika?
Spontano sam donela odluku da želim da odem u Ameriku, sa obzirom na to da su je svi okarakterisali kao zemlju budućnosti. Pre odlaska u Ameriku, imala sam svoju agenciju za hostese i promoterke u Beogradu, a paralelno sa poslom sam i studirala. To je bio moj glavni razlog za preseljenje, želela sam da taj svoj posao razradim tamo. Kada sam otišla, dočekala me je realnost i činjenica da moram krenuti od početka. Radila sam kao bartender u Majamiju, promoterka i tako sam upoznala lepe devojke koje se, takođe, bave modelingom. Počela sam da upoznajem uspešne poslovne ljude koji imaju svoj biznis i žele da ga promovišu. Tada sam došla na ideju da bih opet mogla otvoriti svoju Promo Modeling Agency sa nazivom Perfect Step USA. Počela sam sa organizacijom raznih događaja, zbog čega sam došla u Ameriku. U međuvremenu sam završila New York Film Academy Acting for Film and TV i poželela da se bavim glumom. To je bila moja neostvarena želja iz detinjstva i tako su krenula moja snimanja, kraći filmovi, muzički spotovi i reklame.

Posao foto-modela sa sobom nosi puno ulaganja u sebe, ali i odricanja. Možeš li napraviti paralelu bavljenja modelingom u Srbiji i Americi?
Moj početak u modelingu je bilo takmičenje za Miss Srbije 2010. godine i tada sam ponela titulu Miss Fotogeničnosti, dok sam 2013. godine bila izabrana za Miss Međunarodnog Sajma Automobila u Beogradu. Nakon toga su krenula snimanja, fotografisanja, kao i promovisanja raznih brendova. U Americi se poslu modelinga pristupa profesionalnije i organizovanije naspram Srbije. Imam utisak da Srbija nema jasan fokus kako na modeling, tako i na umetnost, kao što ima Amerika. Međutim, moram naglasiti da je i u Americi shvatanje tog posla individualno od grada do grada. Svoju karijeru modela započela sam u Majamiju i to mi je otvorilo vrata da se povežem i razradim svoju Promo Modeling Agenciju.
Kako je došlo do preusmerenja sa modelinga na slikarstvo?
Posle glume i modelinga u Majamiju, otišla sam u Las Vegas – mogu reći da je to centar svih dešavanja i sajmova. Nakon što sam tamo upoznala dobru i lošu stranu svog posla, zahvalna sam Bogu što tada nisam krenula pogrešnim putem. Upravo tamo je došlo do mog poslovnog prezasićenja. Nisam sebe više videla u tom svetu. Nakon tri meseca sam otišla u Čikago i tada je krenula moja nostalgija za Srbijom. Poželela sam da se vratim. Shvatila sam da nije sreća u materijalnim stvarima. Moju sreću predstavljaju Bog, vera, Crkva i porodica. Pošto sam bila neispunjena i tužna, krenula sam da slikam za sebe i za svoju dušu, kako bih sebi olakšala taj period. Sve je krenulo kao hobi, a svoje radove sam objavljivala na društvenim mrežama i tako su krenula prva interesovanja. Moja ljubav prema slikarstvu počinje još od detinjstva, odnosno ljubav prema stvaranju, kreativnosti koju mi je preneo moj otac. Ponosno mogu reći da sam ja samouki umetnik, nisam završila akademiju ni školu, već sam sve sama naučila. Iz ljubavi sam radila i svoju energiju sam prenosila na platno. Nakon toga sam se prijavila na Chicago Art Show, veliko umetničko takmičenje. Tako je sve i krenulo.

Kažu da je inspiracija kada dobijete ideju i razvijate je do nekog ishoda. Gde najčešće pronalaziš inspiraciju za slikanje i šta možeš izdvojiti kao karakteristično za tvoj stil?
Inspiracija zavisi od mog emotivnog stanja i faze u kojoj se nalazim. Nekada sam ponesena prijatnim i lepim događajima, inspirišu me prijatelji, ljubav, udaljenost od porodice, seta, nostalgija. Uvek iznosim na platno ono što je u meni, svoje stanje. Sebe doživljavam kao ekspresivnog umetnika, dok tu svoju ekspresiju u umetnosti izražavam apstraktno.
Svedoci smo modernog vremena, brzog načina života i svakodnevne primene interneta. Kakav je uticaj ekspanzije novih medija na slikarstvo?
Moja prodaja slika je krenula zahvaljujući društvenim mrežama. Tako da se to kod mene pozitivno odrazilo. Za prodaju, marketing i promovisanje smatram da je upravo digitalni marketing budućnost. Ljudi moraju izvući najbolje iz društvenih mreža, ja koristim instagram platformu kako bih promovisala svoj brend BRAVE. ART. PASSION. Moj savet je da pametno bavljenje digitalnim marketingom može dovesti do unapređenja biznisa. Napravila sam i svoj sajt, gde su izloženi moji radovi. Takođe, tu se mogu kupiti moje slike, naručiti Wood Burning unikatni radovi na drvetu i Art over Photography. Najveće interesovanje za kupovinu mojih slika je među našim ljudima iz Čikaga i zahvalna sam im na tome. Upravo od njih sam dobila najveću podršku.

Koliko si imala svojih izložbi do sada i koji su dalji planovi?
Imala sam šest izložbi, od čega četiri u Čikagu i dve u Majamiju. Majami je grad koji smatram za budućnost umetnosti, tako da ostajem ovde. Omiljena mi je bila Solo Art Izložba u Čikagu, jer su tu bili dragi ljudi, čak je i moja mama došla iz Srbije. Izložba je protekla uspešno i bila sam jako srećna. U budućnosti želim da slikam i otvorim svoju galeriju. Volela bih da ljudi mogu doći da gledaju kako slikam i da uživaju. Zamišljam tu svoju galeriju kao neku radionicu, gde bi ljudi videli proces nastajanja umetničkih dela uživo. Planiram izložbu i u Srbiji, tako da prva bude u mom rodnom gradu – Vršcu.
Kao jedna uspešna slikarka, čija je karijera u usponu, koju poruku bi uputila mladim umetnicima koji još uvek nisu pronašli svoj put?
U Americi mi je pružena prilika da ostvarim sebe. Moj rad je tekao spontano, dok sam marljivo radila. Ne sa krajnjim ciljem, nego iz ljubavi. Meni je pomogla vera. Uvek sam imala osećaj da je Bog uz mene. Moramo verovati u Božiju volju i Božiju promisao. I svesno da svoju slobodnu volju usmerimo na dobre, pozitivne stvari i molitvu. Nemojte se razočarati, ukoliko nešto ne ide. Ne odustajte, nego učite iz tih situacija i budite zahvalni na svemu. Sve je moguće.
Gordana je dokaz da lepota, uspeh i poslovna ispunjenost mogu ići zajedno, ukoliko za to postoji dobar motiv i vera. Njen pokretač uspeha je ljubav. Ova hrabra i talentovana Srpkinja sada živi život kakav je zamišljala kao uspešna slikarka. Dok u Majamiju uz palme i more stvara svoja nova umetnička dela, Gordana je nostalgičnost za rodnim gradom, prijateljima i porodicom je sakrila iza platna dok strpljivo čeka svoju izložbu u Srbiji.
PIŠE: ANDRIJANA ŽIVANOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA