Svaki roditelj kada dođe u situaciju da svoje dete pošalje u vrtić i poveri njegovo vaspitanje drugoj osobi, u ovom slučaju vaspitaču, strahuje od toga da li će se o njegovom detetu dovoljno i na pravi način brinuti. Svima je jako bitno da dete prvenstveno bude prihvaćeno, zbrinuto i da vaspitači posvete dovoljno vremena i pažnje samom detetovom intelektualnom razvitku. Mesto koje upravo sve te uslove ispunjava i trudi se da ih samo unapređuje je ChooChoo Chicago vrtić.
Vlasnik vrtića Mia Čubrilo je Vojvođanka koja je skoro dve decenije u ulozi vaspitača – babysitter-a. Ova žena gaji veliku ljubav prema svom poslu pa je tako rešila da se njeno obdanište uskoro preseli u jedan veći objekat u 2941 N Clark ulicu u srcu Lakeview East naselja u Čikagu, koji će zasigurno još vise doprineti na kvalitetu i lepoti rada ChooChoo Chicago vrtića.
Kako dolazite na ideju da otvorite kućnu predškolsku ustanovu i obdanište ChooChoo Chicago?
Moj prvi posao u Americi, pre skoro 16 godina, bio je rad u vrtiću u okviru koledža koji sam pohađala. Od tada, od Dodge City, KS do NYC ja sam sebe i svoje studije finansirala od rada sa decom, bilo kao Upper East Side nanny, babysiter ili vaspitač. Pri završetku koledža u NYC, i dobijanju “pravog posla” u sferi biznisa sa umetnošću, što mi je bio smer na studijama, shvatila sam da mi rad sa decom nedostaje. Sasvim slučajno, koleginica na koledžu je bila deo jednog biznis projekta gde je prezentovala ideju o kućnom vrtiću, investiciji i celokupnom projektu osnivanja istog. Istovremeno sam povremeno čuvala jednu devojčicu vikendima na Bruklinu, ona je išla u kućni vrtić i njena mama je uvek bila prezadovoljna. Još tada sam dobila ideju za otvaranje kućnog vrtića. Pošto nam je bilo tada već dosta života u Njujorku, muž i ja smo odlučili da se preselimo u Čikago. Tada je nastao ChooChoo Chicago kućno obdanište, prvobitno u dvosobnom stanu u Lakeview East naselju u Čikagu.
Kako ste došli u Ameriku i zbog čega ste izabrali da baš tamo gradite svoje snove?
U Ameriku sam došla davne 2006. godine na odbojkašku školarinu kao student u daleki Dodge City, KS. Imala sam svega devetnaest godina, a tada to još nisu bili konkretni snovi, već želja za avanturom i rekla bih velika hrabrost.
Vrtić je osnovan 2013. godine. Sada posle osam godina ostvarujete cilj i otvarate novi objekat koji će biti dosta veći. Koliko je bilo teško pokrenuti takav posao i steći poverenje roditelja?
To je nešto što se konstantno gradi i nadograđuje i definitivno je proces koji zahteva mnogo žrtve, istrajnosti, odanosti kao i ljubavi prema tome što radite. Ljudi to ovde generalno cene, pogotovo kada su u pitanju njihova deca pa mogu reći da je došlo prirodno.
Recite nam nešto više o samo ChooChoo vrtiću? Koliko ima dece, koliko vaspitača i da li postoje neki uslovi pri upisu dece?
Trenutni ChooChoo Chicago vrtić od kuće je licenciran za dvanaestoro dece i mi smo uglavnom u punom sastavu te grupe. Ovde upisujemo decu od petnaest meseci koja obično ostaju sa nama do svoje pete godine. Sa tom grupom mešovitog uzrasta uglavnom uvek radi dva ili više vaspitača. Novi vrtić na Clark ulici je opremljen sa 4 učionice u 250 kvadrata poslovnog prostora i grupisan po uzrastima od beba tj. jaslica do predškolskog uzrasta. Svaka učionica je opremljena za dvanaestoro dece tako da zadržavamo taj intimni osećaj koji nam dozvoljava prisnost u radu i maksimalnu privrženost deci. U zavisnosti od uzrasta dece, učionice će imati dva ili tri vaspitača u svakoj kao i dodatno pomoćno osoblje po potrebi.
U Vaš kolektiv dolaze deca iz raznih zemalja. Kako izgleda jedan kolektiv gde skoro svako dete priča drugim jezikom? Kako se sama deca nose sa takvom situacijom?
Izgleda sasvim prirodno i opušteno kao i cela Amerika, gde su ljudi iz celog sveta jedni sa drugima svakodnevno. Deca su deca i oni ne mare ko kojim jezikom govori, koja im je boje kože i slično. Nama je engleski univerzalni jezik a deca koja govore isključivo svoj maternji jezik kod kuće, često pronađu neku svoju verziju komunikacije sa vršnjacima i uglavnom progovore engleski u roku od nekoliko nedelja. Igri, radoznalosti i dečijim radostima nema granica bez obzira na kulturološke razlike i to je ono što je najlepše videti.
Sama činjenica da vrtić pohađaju deca različitih nacionalnosti zahteva da sistem rada u njemu samom bude veoma prilagodljiv i drugačiji. Sem toga, šta je to što je u Američkim vrtićima drugačije od vrtića u Srbiji?
Ovdašnji način rada se prilagođava individualnom detetu, neophodno je prihvatiti i kulturu iz koje dete potiče. Naš vrtić se zasniva na igri i građenju kolektiva. Mi prihvatamo sve kulture i trudimo se da ih uključimo u našu svakodnevnicu, kroz muziku, praznike i običaje, čak i hranu. Kako se to razlikuje od Srbije ne znam, pretpostavljam da nema toliko različitih kultura, ali i u Srbiji ima više nacionalnih manjina i njihova deca pohađaju vrtiće. To je naročito izraženo u Vojvodini odakle i sama potičem pa verujem da je slična metodika rada.
Da bi neko postao vaspitač i član kolektiva u Vašem vrtiću, kakve uslove treba da ispunjava?
Samo dobra volja za rad i ljubav prema deci! Volim da zapošljavam naše ljude i da radim sa njima. Za assistant teacher poziciju potrebna je srednja škola i niz treninga koje zahteva DCFS kako bi bilo koji vaspitač zasnovao svoj radni odnos. Za one koji žele da grade karijeru kao vaspitači i da zvanično budu vaspitači u predškolskoj ustanovi traži se minimum viša vaspitačka škola ili slične društvene studije sa minimum od šest koledž kredita vaspitačkih časova, da bi se neko smatrao vaspitačem. Što je veći stepen obrazovanja i stručnosti, dostiže se veća pozicija i naravno više je plaćen posao. Kod nas pozicije variraju od flotera tj pomoćnog osoblja (to je najniža pozicija), preko pomoćnika vaspitača, zatim vaspitača, kvalifikovanog direktora i samog direktora institucije. Za svaki od ovih većih pozicija neophodno je dodatno iskustvo i obrazovanje, koje mi pružamo u okviru zaposlenja.
Kako izgleda jedan dan u ChooChoo vrtiću?
Ovde su deca u vrtiću po 11h dnevno tako da im je vrtić zapravo druga kuća. Rekla bih da im je zabavno, ispunjeno igrom, muzikom, drugarima. Mi se u ChooChoo Chicago generalno držimo striktne dnevne rutine, smatramo da je to neophodna za lepo funkcionisanje grupe. Dan deci svakodnevno ispunjavamo muzikom i plesom, radom u umetnostima kao što je crtanje, kolaž, taktična istraživanja (sensory exploration), čitanju knjiga, dnevnoj poseti lokalnim igralištima, parkovima, mini ekskurzijama kao i slobodnom igrom u kostimima i sa svojim drugarima.
Šta bi promenili u radu predškolskih ustanova u Srbiji i koji su to dalji planovi u Vašem radu?
Ono što znam o srpskim vrtićima jeste da im je prosečna grupa sačinjena i do čak tridesetoro dece i da je toj grupi namenjeno svega dva vaspitača. Meni je to nezamislivo! Ovde u zavisnosti od uzrasta dece, svaka grupa je ograničena brojem. Najveća grupa broji dvadeset deteta i to predškolaca, a bebe su na primer po dvanaest u grupi i zahtevaju tri ili više vaspitača. Da imam moć da menjam to u Srbiji, to bih promenila jer mi nije humano ni za vaspitače, a ni za decu da budu u takvom sastavu ceo dan. Kad bih mogla ovde nešto da menjam, ograničila bih rad vrtića na 6h do 8h dnevno i rad vaspitača na isto toliko. Takođe bih uvela mnogo veće subvencije države kako bi mnoge porodice mogle da priušte vrtić jer to skoro postaje nemoguće za prosečnu američku porodicu. Moji trenutni planovi su da konačno dobijemo dozvolu za rad u novom vrtiću na Clark-u. Da čujem dečiji smeh i vidim njihovu igru u našem novom objektu.
Ako ste u nedoumici kome da poverite Vaše mališane na čuvanje, bez sumnje birajte ChooChoo Chicago vrtić. To je mesto gde vaspitači rade svoj posao sa puno ljubavi, posvećenosti i privrženosti. Vrtić uskoro dobija novi i veći objekat pa se sa tim otvaraju i nova slobodna mesta. Ukažite im poverenje i Vaše dete će napredovati, učiti i rasti sa puno pažnje i ljubavi.
PIŠE: MARIJA POPOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA