Medovina je drevno alkoholno piće napravljeno fermentacijom meda i vode i staro je koliko i ljudska civilizacija.
Medovina, poznata i kao medovo vino inspirisala je stvaranje sličnih pića poput vina „Braggot“ koje je nastalo kao mešavina meda i piva.
Medovina se pravi milenijumima
Ljudi piju medovinu veoma dugo. Napitak je možda rezultat slučajne nesreće u kojoj je kap kiše kapnula u lonac meda. Neki rani zapisi daju naznake da se u Indiji pre 4.000 godina uživalo u napitku od fermentisang meda, a postoje i dokazi o napitku od meda, voća i pirinča koji potiče iz Kine u 7. milenijumu pre nove ere.
Zabava sa medovinom ovekovečena je u staroengleskoj epskoj pesmi
Epska herojska pesma „Beovulf“ od 3.000 stihova napisana negde pre normanskog osvajanja Engleske priča priču o skandinavskom princu koji se bori protiv čudovišta Grendela koje je napalo veliku dvoranu medovine zvanu Heorot koja pripada danskom kralju Hrotgaru. Beovulf ubija Grendela u močvari blizu Heorota, a Hrotgar je natoljenom medovinom proslavio prinčevu pobedu. Tada Grendelova majka dolazi da osveti smrt svog sina, a Beovulf mora ponovo da igra heroja.
Ispijanje medovine bilo je centralni deo vikiške kulture
Vikinzi su pili medovinu na sezonskim gozbama i drugim ceremonijama koje su obeležavale životne prekretnice. To je bio ritual. Prvo bi se služio kralj, a za njim i drugi po društvenom rangu. Nordijci ponekad imaju burnu reputaciju, ali ako bi se ubrzo napili medovinom to je možda delimično zbog posude za posluživanje – rog za piće koji se nije mogao lako spustiti pa stoga podstiče bržu konzumaciju.
Srednjevekovni monasi su se istakli u pravljenju medovine
Za neke manastire u Engleskoj i Velsu medovina je bila proizvod pčelarstva – od pčelinjeg voska su pravili i sveće. Raspuštanje ovih manastira koji su posedovali četvrtinu obrađene zemlje u Engleskoj između 1536. и 1540. bila je glavni pokretač reformacije pod Tudorovim monarhom Henrijem VIII. Ali na ostrvu Lindisfan u Severnom moru nastavlja se tradicija pravljenja medovine koju su monasi započeli kada su osnovali manastir na ostrvu 643. godine. I posetioci ovog ostrva danas mogu da prodaju medovinu napravljenu od lokalnog meda i vode.
Kraljevske porodice i njihovi podanici pili su medovinu u srednjevekovnoj Engleskoj
Kraljica Elizabeta je imala sopstveni recept za medovinu koja bi modernim domaćicama bila previše slatka. Ali medovina nije bila samo za uživanjeu kraljevskom domaćinstvu što i pokazuje čuvena zbirka priča iz 15. veka Džefrija Čosera „Kenterberijske priče“. Tu se medovina predstavlja kao sredstvo za udvaranje , a Čoser opisuje mladu ženu sa sa ustima koja su slatka kao medovina.
Neki smatraju da je medovina lekovita
Stari Grci su medovinu nazivali „sok Bogova“. Pošto med ima antioksidativna i antimikrobna svojstva, neki smatraju da je ovo piće nije samo ukusno, već i dobro za zdravlje. 2015. godine mikrobiolozi Tobijas Olofson i Alexandra Vaskuez sa Univerziteta Lund u Švedskoj napravili su eksperimentalnu medovinu koja je iskoristila kvalitet antibiotika meda da pomogne u borbi protiv infekcija otpornih na lekove.
Med je podstakao običaj „medenog meseca“
Naziv ovog običaja ima drevne korene i nije se uvek odnosilo na bračno putovanje. Pošto se smatralo da je med afrodizijak i da povećava plodnost, mladenci su dobijali mesečnu zalihu medovine. Ova tradicija je možda nastala još u 5. veku nove ere ali je današnje značenje stekla kao bekstvo sa venčanja u 19. veku.
Medovina se vraća
Daleko od toga da je zastarelo piće prošlosti, medovina ima svetlu budućnost zahvaljujući pokretu zanatskih pića. Tokom poslednjih 20 godina, broj komercijalnih medija u Americi je skočio sa 60 na 450. I dok alkoholna pića napravljena od meda mogu izgledati previše slatko medovine su suve a neke imaju kvalitet poput vina zbog starenja u bačvi.
IZVOR: NOVA I FOTO: PRINTSCREEN