Zdravko Čolić je verovatno najveća zvezda bivše Jugoslavije. Podsećamo se zanimljivih detalja iz njegovog života i karijere za koje možda i nismo znali.
Čola se pre muzike bavio sportom, bio je u juniorima “Željezničara” (Sarajevo), a kasnije se bacio i na atletsku stazu gde je bio dosta uspešan pa je jednom prilokom završio na drugom mestu, odmah iza velike atletske legende Nenada Stekića. Muzika mu je tada bila samo hobi.
Uvek je pazio na svoj izgled, a sedamdesetih godina kada se dogodio njegov veliki proboj na regionalnoj muzičkoj sceni odeću je kupovao čak i u Londonu na istom mestu gde i velike svetske zvezde. Tada su tiraži njegovih albuma prelazile 700 000 primjeraka, a snimao ih je takođe u Londonu, zahvaljujući Jugotonu. Bilo je to zlatno doba jugoslovenske diskografije.
U jednom trenutku, kad je njegova karijera bila u najvećem usponu, Čolić je ostavio muziku i bacio se u preduzetničke vode. U Zagrebu je pet godina proizvodio delove za pošte. Krajem osamdesetih ponovo se muzički aktivira zahvaljujući saradnji sa Goranom Bregovićem. Diskografsku pauzu imao je i tokom devedesetih godina, čak sedam godina, a prvi album nakon pauze bio je “Kad bi moja bila” 1997. godine.
Nakon nastupa na Evroviziji 1973. godine Zdravko Čolić je, bez obzira na neuspeh, potpisao ugovor sa jednom od najvećih diskografskih kuća Warner Brothers. Snima za njih dva singla na nemačkom i dva na engleskom jeziku, ali ništa više od toga jer je odbio da se preseli u Nemačku.
Prilikom potpisivanja ugovora za Warner Brothers u Kanu, na istom mestu se održavala i muzička konvencija na kojoj su bili i The Rolling Stonesi. Tamo se Čolić upoznao s Mickom Jaggerom kome je rekao da je njihovu pesmu “Jumpin’ Jack Flash” proslavio u Crnoj Gori pa ju je čak jednom prilikom peevao uz pratnju gitare sa samo dve žice.
Svake večeri su svirali, ali baš su te večeri pukle sve preostale žice, ali bili su toliko glasni da ih je čuo jedan Beograđanin koji se vozio automobilom po susednoj magistrali pa ih pohvalio kako su odlično zvučali. Vozač je bio obožavatelj The Rolling Stonesa. Ova priča je oduševila Jaggera.
Iako godinama živi izvan rodnog Sarajeva, odnosno u Beogradu, zanimljivo je da nikada nije promenio svoj način govora. Kao razlog tome simpatično ističe da je već bio dovoljno star da ne mora da menja naglasak.
Svoj prvi honorar potrošio je u Dubrovniku, a bila je reč o zaradi od drugog mesta na takmičenju talenata u Crnoj Gori gde je pevao pesmu “Lady Madonna” grupe The Beatles. Vozom je sa prijateljima otišao u Dubrovnik, počastili su se kolačima na Stradunu, potom ručali, prošetali se i vratili u Sarajevo i sutradan častili prijatelje iz gimnazije u kojoj je tada pohađao treći razred. Zanimljivo je kako je nekoliko godina kasnije snimao album u Abbey Road studiju u Londonu gde se nalazi klavir na kojem je Paul McCartney skladao “Lady Madonnu”.
Kako su obožavateljke večno vezane uz Čolu, tako su i ženska imena nezaobilazna u njegovim pjesmama. Tokom dugogodišnje karijere opevao je Evu, Jasminu, Juliju, gospu Micu gazdaricu, Kristinu, Esmu, Ivanu, Emili, Helenu, Rušku, Anđelu, a jedino ime koje je povezano sa stvarnim životom je Kristina kojoj je pesmu posvetio otac, veliki Kornelije Kovač.
IZVOR: music-box.hr I FOTO: PRINTSCREEN