Od 23 takmičara koliko je plivalo na niškom Čairu na dan Bogojavljanja, prvi do Časnog krsta stigao je 29-godišnji Strahinja Stanković.
Svoju pobedu posvetio je humanitarnom radu i novčanu nagradu od 50.000 dinara donirao SBB fondaciji preko programa Jezgro, koji je osmišljen da pomaže 70 porodica sa 285 dece obezbeđujući im mesečni novac za stanovanje i besplatne SBB usluge, sve dok ne završe školovanje.
ČASNI KRST I VELIKO SRCE: STRAHINJA DONIRA NAGRADU DECI IZ UGROŽENIH PORODICA
„Dugo sam želeo da plivam za Časni krst, i ove godine sam to učinio iz pravih razloga. S obzirom na to da sam profesionalni plivač, imao sam velike šanse za pobedu, zbog čega sam odlučio da, ako pobedim, novac preusmerim u humanitarne svrhe. Upravo, pre ovog intervjua, novac sam prosledio porodicama sa decom koja su deo programa Jezgro“, izjavio je Strahinja Stanković.
Iako se nije posebno pripremao za takmičenje, jer je, kako kaže pauzirao pet meseci zbog rođenja ćerke, Strahinja je bio uzbuđen zbog pobede. „Cela moja porodica i prijatelji su me bodrili da ove godine plivam za Časni krst, i bilo mi je drago da učestvujem na takvoj tradicionalnoj manifestaciji u Nišu. Medijska pažnja je bila velika, što nije uobičajeno za plivačka takmičenja, zbog čega sam naoričito bio uzbuđen. Osim poklona i novčanog čeka, dobio sam posebno priznanje od Kola srpskih sestara, što mi je naročito drago“, istakao je Stanković.
AMERIČKA STIPENDIJA KOJA JE PROMENILA ŽIVOT HUMANOG NIŠLIJE
Strahinja Stanković je član niškog Plivačkog kluba “Sveti Nikola” i, iako skroman, njegov klub ga je proglasio za najbržeg plivača. Na Zimskom državnom prvenstvu 2022. osvojio je čak tri zlatne medalje i jednu bronzu i na taj način ostvario istorijski uspeh za niško plivanje. Titule državnog prvaka osvojio je u disciplinama 50m delfin (23.68), 50 leđno (25.42) i 100m mešovito (55.75), dok je u disciplini 50m slobodno osvojio bronzanu medalju sa vremenom 22.64. Ceo tim ovog plivačkog kluba je tada u Niš doneo ukupno 13 medalja.
„Ljubav prema plivanju se javila u mojoj petoj godini kada su me roditelji upisali u školu plivanja. Ozbiljnija takmičenja su počela kada sam imao osam godina, kada sam postao i aktivan član kluba. Do 18. godine sam trenirao plivanje u Srbiji, a potom sam nastavio sportsku karijeru u Americi“, objašnjava Strahinja.
Zahvaljujući uspesima u plivanju, dobio je sportsku stipendiju na koledžu u Americi. „Konkursao sam na mnogo koledža, a nekoliko njih mi je ponudilo stipendiju, da budem njihov student i takmičim se u plivanju.“ Izabrao je La Salle University u Filadelfiji koji se nalazi sat i po vremena od Njujorka.
Na koledžu je boravio od 2013. do 2017. godine, na kome je stekao, kako je rekao, neprocenjivo iskustvo. Nakon završenih studija, radio je dva meseca u Njujorku, ali je poželeo da se vrati u Srbiju. Strahinja je studirao bezbednost na internetu i postao stručnjak iz oblasti sajber bezbednosti, čime se bavi i danas.
“Nažalost, od plivanja ne može da se živi. Niš ima odlične uslove da profesionalno trenirate i postignete uspehe u Srbiji, ali ako želite da uspete na međunarodnom ili svetskom nivou morate da idete dalje.”
Na pitanje o prilagođavanju u Americi, Strahinja je rekao: „Na početku je bilo teško, bio sam izgubljen i nisam bio svestan šta mi se dešava. Zatim sam upoznao svog kolegu iz Venecuele, sa kojim sam i danas u kontaktu. Iako nije bilo velike srpske zajednice u Filadelfiji, imao sam dobre kontakte sa studentima sa fakulteta koji su mi davali veliku podršku, naročito vršnjaci iz plivačkog tima. Čak sam upoznao i jednog Nišliju. Nedostajao mi je dom, ali jednom godišnje, tokom leta, sam dolazio u Srbiju kako bih bio sa svojom porodicom.”
Strahinja je dobio ponudu da ostane u Americi nakon završenih studija, ali je izabrao da se vrati u svoju domovinu.“Samo posle dva meseca dobijanja diplome konkursao sam za posao u struci u Beogradu i odmah počeo da radim za jednu stranu firmu.“
Kada je počela korona vratio se u svoj rodni grad i počeo da radi posao od kuće. “Kada se epidemija završila ostao sam u Nišu i danas uspešno radim za nekoliko stranih firmi i zadovoljan sam onim što sam postigao.”
IZAZOVI PUTA OD BAZENA DO SAJBER TRIJUMFA
Na kraju, Strahinja Stanković snažno preporučuje mladima da slede svoje strasti i rade ono što istinski vole. „Iskustvo usavršavanja van granica svoje zemlje pruža neizmerne prilike za oblikovanje bolje budućnosti. Da nisam kročio stazama plivanja i sportske stipendije u Americi, verovatno ne bih bio ovde gde jesam danas. Amerika mi je pružila ne samo obrazovne izazove već i šansu da ostvarim svoje snove i postanem ono što sam oduvek želeo. Važno je hrabro koračati van svoje zone komfora, jer upravo tu leže ključne prilike koje oblikuju naš život i karijeru.“
PIŠE: ANA VELJKOVIĆ I FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE