Dan primirja u Prvom svetskom ratu kada su 1918. godine sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom obeležava se 11. novembra. Kao zvaničan simbol, pored motiva odlikovanja Albanske spomenice s početka 20. veka, je i stilizovan ljubičasti cvet, Natalijina ramonda, koju nazivaju i biljkom feniksom.
Biljka Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae) pripada tropskoj familiji, familiji gesneriace (Gesneriaceae), navodi dr Uroš Buzurović, kustos botaničar Prirodnjačkom muzeja u Beogradu, ali se postavlja pitanje kako to da ona raste na području na kome vlada kontinentalna klima.
„Odgovor leži u činjenici da je pre oko dvadesetak miliona godina na našim prostorima, ali i na prostorima skoro čitave Evrope, vladala suptropska klima i da je na ovom području rastao veliki broj predstavnika tropskih i suptropskih familija“, objašnjava botaničar.
Međutim, kako je klima postajala sve hladnija veliki broj biljaka je nestajao sa naših prostora, a sa počerkom ledenog doba od pre oko dva i po miliona godina iščezli su gotovo svi predstavnici, osim predstavnici roda Ramonda, kao i roda Haberlea i Ankea iz familije Gesneriacae, koje su uspele da se sačuvaju do današnjih dana, da prežive nepovoljne uslove i prežive baš u klisurama i kanjonima na Balkanskom poluostrvu, dodaje dr Buzurović.
Natalijinu ramondu je otkrio dr Sava Petrović, učenik Josifa Pančića, koji ju je 1879. godine pronašao u okolini Niša, u Jelašničkoj klisuri na Radovanjskom kamenu, gde raste i danas. Može se naći i u Sićevačkoj klisuri, na Suvoj planini i na obroncima Šar planine. Na Balkanu se može naći i u Makedoniji i u severnoj Grčkoj.
„Doktor Sava Petrović je bio dvorski lekar kralja Milana Obrenovića i u čast kraljice Natalije, cvet je nazvao Natalijina ramonda“, napominje dr Buzurović.
Natalijina ramonda se koristi kao likovno rešenje za amblem koji se nosi u sedmici pre Dana primirja u Prvom svetskom ratu 11. novembra i na sam dan praznika u Srbiji kao simbol srpske vojske koja je uspela da preživi, digne se iz pepela i oslobodi zemlju.
Natalijina ramonda nije jedini predstavanik ove familije u Srbiji, već postoji i srpska ramonda (Ramonda serbica) koju je na početku svoje karijere otkrio i opisao Josif Pančić na planini Rtanj.
„Međutim, on je prvo pomislio da je reč o jednom drugom rodu, rodu Haberlea koji se može naći u Bugarskoj i severoistočnoj Grčkoj, i nazvao je najpre Haberlea rodopensis, ali kada je uporedio biljke koje je našao na području Srbije s biljkama iz Bugarske, shvatio je da nije reč o haberlei i kao novu vrstu za nauku je opisao Ramonda serbica, i to je objavio u svom kapitalnom delu Flora Kneževine Srbije 1874. godine“, ističe dr Buzurović.
Ramonda serbica je šire rasprostranjena po Srbiji u odnosu na Natalijinu ramondu, a može se naći i u Crnoj Gori, Albaniji, Severnoj Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj.
„To su jedine dve vrste roda Ramonda koje postoje u Srbiji, a postoji i Ramonda myconi koja je rođaka srpske i Natalije ramonde, i može se naći na Pirinejskom poluostrvu. To su jedine tri vrste roda Ramonda koje su opstale u Evropi“, naglašava botaničar.
Ramonda nathaliae se nalazi na spisku retkih, ugroženih i endemičnih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena zakonom kao prirodna retkost.
IZVOR: RTS I FOTO: PRINTSCREEN