U Srbiji je nedavno proslavljen Dan proboja Solunskog fronta i Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Jedna od pesama koja je sastavni deo srpskog identiteta je svakako „Marš na Drinu“.
Dana 26. maja 1915. godine Stanislav Binički objavio je „Marš na Drinu“, koračnicu u spomen na pukovnika Milivoja Stojanovića Brku i njegov Drugi pešadijski puk „Knjaz Mihailo“, koji je proterao austrougarsku vojsku preko Drine.
Čuveni „Marš na Drinu“, tradicionalnu, popularnu koračnicu, koja je postala simbol hrabrosti srpske vojske u Prvom svetskom ratu, Stanislav Binički je, malo je poznato, komponovao u – Valjevu. Prepoznatljivu kompoziciju posvetio je prvoj pobedi srpske vojske, koja je na Ceru do nogu potukla neuporedivo nadmoćniju austrougarsku armadu.
Činjenicu da je Stanislav Binički, poznati srpski kompozitor, dirigent i pedagog, vojni kapelnik, osnivač prvog Beogradskog vojnog orkestra i Muzike kraljeve garde, koji je sa Mokranjcem i Kostom Manojlovićem utemeljio Srpsku muzičku školu, „Marš na Drinu“ napisao u Valjevu, iz zaborava je otrgnuo Zdravko Ranković, direktor i urednik Izdavačke kuće „Kolubara“.
Pripremajući veliki narodni kalendar „Kolubara“ za narednu godinu, koji će biti umnogome posvećen i jubilejima Prvog svetskog rata, naišao je Ranković na taj zanimljiv podatak.
– Dimitrije Đorđević iz Paraćina, nekadašnji vojni muzičar, pre pola veka ostavio je pisani trag da je „Marš na Drinu“ komponovan u Valjevu 1914. godine gde se Binički zatekao sa Vrhovnom komandom – kaže Ranković.
– Kao vojni muzičar srpske vojske za vreme Prvog svetskog rata, učenik Biničkog i njegov stalni pratilac, izneo je podatak da je marš komponovan kada je Kombinovani puk, pod komandom pukovnika Stojanovića u hrabrom naletu preko Drine proterao nadmoćniju austrougarsku vojsku. Marš je Binički posvetio tom puku i njegovom komandantu.Docnije, na Solunskom frontu, kao i u vreme turneje srpske vojne muzike po Francuskoj, na kojoj je i Đorđević učestvovao, „Marš na Drinu“ je dostigao takvu popularnost da su ga interpretirali i orkestri savezničkih armija. Cerska bitka vođena je od 16. do 19. avgusta 1914. godine, hrabri pukovnik Stojanović, koji se po nekim izvorima zvao Milivoje, a saborci su ga oslovljavali sa Brka, poginuo je na toj planini. Drinska divizija, koju su većma činili Valjevci, Užičani i Šapčani, uz zvuke „Marša na Drinu“ 12. oktobra 1918. godine marširala je kroz tek oslobođeni Niš.
– Pre pola veka, „Marš na Drinu“ Stanislava Biničkog bio je izuzetno popularan u mnogim evropskim zemljama – kaže Ranković.
– Kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu, švedskim i drugim skandinavskim izdavačima, zainteresovanim i za druga umetnička dela našeg podneblja, ova kompozicija Biničkog činila se povezanom sa Andrićevim romanom „Na Drini ćuprija“. Gramofonske ploče sa „Maršom na Drinu“ postale su istinski bestseleri. To umetničko delo izvođeno je u raznim aranžmanima i obradama.
„Marš na Drinu“ su, između ostalih, obradili britanski The Shadows, belgijski The Jokers, švedski The Spotnicks, holandski harmonikaški duo De Kermisklanten, italijanka Franka Sicilijano, južnoafrički organista Čeri Vajner, američki gitarista Čet Atkins…
Od domaćih izvođača, odnosno izvođača sa ex-Yu prostora, svoje verzije kasnije su snimili Točak, Džoni Štućić, Lajbah…
Američki prepev pod nazivom „Little Soldier Boy“ snimila je 1964. godine Peti Pejdž, najpopularnija pevačica 50-ih godina u SAD. U njenoj verziji pesme „Drina“ je ime za igračku – drvenu figuricu vojnika.
U refrenu idu stihovi: „Music, music, swinging and dancing, hopping to the polka band. Hoopla, hoopla, happy is the bride, when everybody takes her by her hand…“
IZVOR: NOVOSTI I FOTO: NOVOSTI