Beograd čeka ishod bitke za američki Senat i ne krije da je izbor Džozefa Bajdena za novog američkog predsednika veliki zaokret i izazov za odnose Srbije sa SAD, ali su slično reagovali i u drugim državama i međunarodnim organizacijama.
Kako je najavio Aleksandar Vučić, on neće imati problem da to i lično kaže nasledniku Donalda Trampa kada ga bude video, a očekuje da bi to moglo da se desi već u prvoj polovini sledeće godine. Predsednik Srbije je naglasio da sa Bajdenom ima odlične lične odnose, ali bi, kaže, za Srbiju bilo bolje da je ostala trenutna američka administracija.
Iz Vašingtona su već počele da stižu prve poruke o tome kako oni vide odnose s Beogradom. Američki general u penziji i nekadašnji specijalni izaslanik Baraka Obame u Globalnoj koaliciji za borbu protiv Islamske države Džon Alen kaže da će, „ukoliko Srbija želi da okrene novi list, Amerika biti spremna na to”. Prema njegovim rečima, Beograd sada, na početku mandata Džoa Bajdena, ima mogućnosti da ostvari dobar odnos s Vašingtonom.
On savetuje i da bi Srbija trebalo da prestane da na Bajdena gleda kao na „srbomrzca”, jer „sigurno to trenutno nije”, i poručuje Beogradu da radi na tome da javnost nema takav stav. Kako duvaju vetrovi preko Atlantika, svedoče i Alenove reči da Amerika neće diktirati politiku Srbiji, ali da će Srbija više biti „pod lupom” kada se radi o njenim političkim odnosima „sa zemljama koje krše ljudska prava, poput Kine”. A ako takvo delovanje značajno odstupa od osnovnih principa koje Amerika zastupa, to će na višestruk način definisati odnos Amerike prema Srbiji.
Kada se radi o svetskoj sceni, Alen kaže da će Evropska unija i SAD svakako mnogo više sarađivati. A toj saradnji nadaju se i u Briselu. Odlaskom Trampa, ne kriju, odahnuli su i u EU. Evropska komisija je pre nekoliko dana odobrila strategiju za novu agendu transatlantskih odnosa, u kojoj se naglašava značaj saradnje s Vašingtonom po pitanju Kosova i Bosne i Hercegovine. Na Kosovu su odavno čekali povratak politike koju je oličavao Bajden u proteklim decenijama. Kosovski Albanci su u to ime podigli i spomenik Bou Bajdenu, pokojnom sinu američkog predsednika.
Promena predsedničke administracije u Vašingtonu, do koje će doći 20. januara naredne godine, ne bi trebalo da predstavlja razlog za paniku u Beogradu, kaže Nemanja Starović iz Centra za društvenu stabilnost, uz napomenu da to svakako navodi na oprez i podstiče na korekciju u pristupu srpskog državnog vrha pri daljem razvoju odnosa sa SAD. „Prethodne četiri godine protekle su u konstantnim pokušajima da se preskoče ili zaobiđu niži i srednji ešaloni američke administracije i da se uspostavi direktna komunikacija s Belom kućom.
To je konačno urodilo plodom u poslednjoj godini Trampovog mandata, u vidu veoma dobrog vašingtonskog sporazuma, a od januara nam, po svemu sudeći, sledi oštar zaokret. To znači da će srpski državni vrh morati daleko intenzivnije i sistematičnije da radi s ključnim ljudima unutar Stejt departmenta, oba doma Kongresa, pa i Pentagona, uz nadu da se Bela kuća bar neko vreme neće direktno baviti tzv. balkanskim portfoliom”, kaže Starović za „Politiku”.
Prema rečima Jelene Milić, direktorke Centra za evroatlantske studije, Beograd čeka ishod bitke za Senat i svaka promena administracije u Vašingtonu izazova užasno veliku globalnu pažnju i pripremu tih organizacija, poput EU i NATO-a, za saradnju s novom administracijom. Ali i pripremu svake zemlje ponaosob. „Sada je još uvek nemoguće davati čak ni načelne procene dok se ne vidi šta će biti s izborom za dva važna senatorska mesta u Džordžiji, od kojih zavisi ko će kontrolisati Senat.
I dok Beograd čeka ishod bitke za Senat, Srbija ne zaboravlja značaj dva važna senatska odbora, za spoljne poslove i oružane snage, u formiranju američke spoljne politike. Da vidimo šta će se desiti sa Senatom, jer može da se desi da ostane republikancima. To bi Bajdenu limitiralo mogućnost da realizuje ono što on vidi u spoljnoj politici, uključujući jugoistočnu Evropu, pa i nas”, objašnjava Milićeva za „Politiku”.
Kada je reč o promenama u američkoj politici prema Srbiji, one se, smatra Starović, mogu očekivati tačno u onoj meri u kojoj predsednik SAD, kao važan, ali ni u kom slučaju i jedini činilac američke spoljne politike, daje svoj lični pečat. „Stavovi Džozefa Bajdena prema našoj državi i narodu su formirani tokom devedesetih godina i po svemu što znamo oni se nisu promenili ni u kasnijem periodu. Ostaje da se vidi može li zaista taj lični i umnogome iracionalni faktor da odnese prevagu nad objektivnom stvarnošću koja upućuje na realnu potrebu SAD da unapredi odnose sa Srbijom kao centralnom državom Balkana, bez koje nije moguće bezbednosno stabilizovati, ekonomski razviti i politički integrisati čitav region”, ocenjuje Starović.
Upada u oči i kandidatura Entonija Blinkena za novog šefa američke diplomatije. Iako se i on isticao, kaže Starović, nekim stavovima koji ne idu u prilog interesa srpskog faktora na Balkanu, najuočljivije su njegove izuzetno oštre izjave prema Rusiji i Vladimiru Putinu lično. Prema Kini možemo očekivati spuštanje retorike i pokušaj veće koordinacije SAD s tradicionalnim partnerima u formulisanju i realizaciji politike prema najvećem geoekonomskom rivalu Vašingtona, ali ne i suštinske promene.
Lopta je, smatra Jelena Milić, više u dvorištu Beograda nego Vašingtona. „Beograd je taj koji bi trebalo da aršinima tranzicione pravde, suočavanja s prošlošću, ispunjavanja obaveza, sada pokaže Bajdenu koliko se razlikuje od Srbije devedesetih, koju je s pravom u mnogim stvarima kritikovao i sankcionisao.
Prostor za Srbiju je da formira proaktivan stav na osnovu Bajdenovih kriterijuma i na osnovu činjenice da će Amerika imati vođstvo u pitanjima bezbednosti u jugoistočnoj Evropi kao najveća članica NATO-a”, kaže Milićeva. Srbija, poručuje naša sagovornica, mora da tvrdi da nije tačno da nije kažnjena, jer je kažnjena surovo i sankcijama i bombardovanjem, Rezolucijom 1244 i činjenicom da je većina zemalja EU i NATO-a priznalo Kosovo.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: RTV