Tri nastavnice Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu našle su se na listi najuticajnijih naučnika, prema najnovijoj rang-listi za 2020. godinu, koju objavljuje grupa istraživača sa Univerziteta Stenford.
Među njima je i dr Jelena Kotur Stevuljević, koja je za Nova.rs govorila o putu do prestižnog odlikovanja, ali i o uslovima za naučni rad u Srbiji.
„Ja sam redovni profesor medicinske biohemije i statistike (biostatistike, statistike u farmaciji) na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (Katedra za medicinsku biohemiju). Doktor sam farmaceutskih nauka, uža naučna oblast medicinska biohemija. Imam 26 godina radnog iskustva“, kaže dr Kotur Stevuljević.
„S obzirom na to da sam i prošle godine bila na ovoj listi citiranosti koju objavljuje već treću godinu zaredom grupa naučnika predvođena prof. Johnom Ioannidisom sa Stenford Univerziteta, mogla bih samo da ponovim neke činjenice i stavove koji se nisu promenili ni nakon godinu dana. Generalno sam iznenađena kako je došlo do pojave mog imena na ovoj prestižnoj listi jer je novac koji se ulaže u istraživanja kojima se moje kolege i ja bavimo takvog reda veličine da nije moguće očekivati neke značajnije rezultate. Kada uložite dosta novca u svoje istraživanje kako se to radi u SAD ili EU zemljama, kada imate novu, savremenu opremu, dostupnost hemikalija i komercijalnih testova možete da pretendujete da radove objavljujete u časopisima sa visokim impakt faktorima i sa otvorenim pristupom, što sve zajedno utiče na veću citiranost“, kaže doktorka Jelena koja je dobila značajno priznanje sa Stenford Univerziteta.
Objavljivanje radova u takvim časopisima se uobičajeno plaća i ti iznosi su od prilike od 1.000 evra do čak nekoliko hiljada.
„Naš naučni projekat finansiran od strane Fonda za nauku godišnje za istraživanja donese oko 1.500.000 dinara, odnosno oko 12.000 evra, za tim od 18 istraživača. Zbog toga je ovakav rezultat utoliko veći kada se ima u vidu odnos uloženog novca i krajnjeg “proizvoda” (u našem slučaju objavljenih radova koji su pri tom i citirani u dovoljnoj meri da postanu vidljivi u svetskim razmerama). Na Katedri za medicinsku biohemiju sam zaposlena od 1996. i prošla sam sve stupnjeve nastavne i naučne karijere: saradnik, asistent, docent, vanredni i od 2018. sam redovni profesor. Od 2000. smo započeli rad na prvim ozbiljnijim, većim projektima koji su bili bolje finansirani i u okviru kojih smo dobili i noviju opremu, što se poklopilo sa dolaskom demokratske vlasti i počecima nastojanja da se u društvo uvedu pozitivne promene, tako da se i nauka okrenula novim tokovima u pokušaju da uhvatimo korak sa svetom“.
Kada splasne entuzijazam – šta će dalje biti?
„Plašim se da je u to vreme “novog optimizma” nastao i najveći broj radova koji su i danas citirani. Zbog toga postoji realna šansa (opasnost) da će se ta “vatra” ugasiti kako prolazi vreme. Sa ove distance od 20 godina mogu da kažem da je uzlet trajao do 2008. a zatim je počeo, što zbog svetske ekonomske krize, što zbog negativnih stvari koje su narastale u našem društvu pod pritiskom slabe ekonomije i drugih loših karakteristika društva, slobodan pad koji je i dodatno ubrzan nakon 2012“, zaključuje ona.
IZVOR: NOVA I FOTO: PRINTSCREEN