Dinastija Karađorđević je srpska kraljevska porodica koja je vladala Srbijom i Jugoslavijom. Njen rodonačelnik je vožd Đorđe Petrović – Karađorđe. Na vlasti su bili 1804—1813, 1842—1858. i 1903—1945, kada je Jugoslavija postala republika.
Karađorđev grad
Iako danas ne izgleda ni kao grad ni kao utvrđenje, nekada je bio baš to – utvrđenje izgrađeno oko rezidencije Đorđa Petrovića, vođe Prvog srpskog ustanka.
Karađorđe ga je sagradio u periodu od 1811. do 1813. godine i bio je zamišljen kao utvrđenje oko njegove rezidencije, opasano kamenim zidovima visine tri metra sa odbrambenim kulama. Nakon sloma ustanka 1813. godine, biva spaljen od strane Turaka, ali svoje drugo i mnogo veće razaranje doživljava 1877. godine, jer su se u njemu utvrdili vojnici pobunjenog Drugog lepeničkog bataljona koji su odbili da u Kragujevcu polože zakletvu dinastiji Obrenović.
Njihovim dolaskom u Topolu nastala je poznata Topolska buna, koju je ugušio potpukovnik Milutin Jovanović, a u znak odmazde Topolski grad je sravnjen sa zemljom. Kada je sreski načelnik zamolio više vlasti da se od kamenja razrušenog grada sazida most na Jasenici, odgovoreno mu je da se to ne može dozvoliti, jer bi, okupljeno na jednom mestu, kamenje Karadorđevog grada predstavljalo neku vrstu svetinje. Rečeno mu je da zapovedi svakom seljaku u okolini da po jedna kola kamena od srušenih zidina i grada u Topoli odvuče kud zna – kako, u doslovnom smislu, od Karađorđevog grada ne bi ostao — ni kamen na kamenu.
Od nekada utvrđenog Karađorđevog grada ostali su danas samo njegov konak sa kulom i crkveni zvonik, koji je imao i namenu odbrambene kule. Na sredini dvorišta nalazi se plato na kojem je spomenik Karađorđu, rad vajara Petra Palavičinija iz 1938. godine. Zanimljivo je spomenuti da se u duhu rivalstva dve dinastije, Karađorđević i Obrenović, razvilo i rivalstvo Topole , koja je tradicionalno bila naklonjena Karađorđu, i Aranđelovca, koji je pak bio naklonjen Milošu Obrenoviću.
Karađorđev top i kruna Kralja Petra I
Karađorđev top aberdar danas se nalazi ispred Karađorđevog konaka u Topoli, a specifičan je po tome što nikada nije upotrebljen u borbi. Njegova uloga je bila nešto drugačija. Svaki put kada bi narodu trebalo objaviti neku bitnu vest, pucanj iz ovog topa bi to najavio.
Pamte se priče da je bio toliko glasan da se njegov pucanj čuo i do udaljenosti od 30 sati hoda, što bi bilo negde oko 70 km razdaljine. Ono što je top učinilo dodatno zanimljivim jeste činjenica da mu nedostaje desna drška, koja je imala oblik delfina.
Ona je otkinuta kako bi se od nje izlila kruna za Kralja Petra I, 1904. godine, i tako ostvarila veza novog kralja sa njegovim pretkom Karađorđem. Zanimljivo je i da je kruna iz Francuske, u kojoj je izlivena, u Beograd došla čuvenim Orijent Ekspresom. Inače, to je jedina kruna nekog srpskog vladara koja se danas nalazi u Srbiji, te je tako kruna Stefana Dečanskog u muzeju Cetinjskog manastira, a dve krune srpskih despota u muzejima u Beču i Budimpešti.
Svadba
Na svadbi Aleksandra I i Marije 1922. prisustvovala je i delegacija iz Austrije, iako je pre samo 4 godine naša zemlja bila u ratu sa njom, ali je, sa druge strane, delegaciji Bugarske bio zabranjen dolazak na svečanost. Gledajući spise i račune nailazi se na zanimljiv podatak da su gosti sa svadbe ukrali skoro pola srebrnog escajga koji je bio postavljen. Spomenućemo još da je iste večeri, u svečano okićenom vozu, kraljevski par otputovao na svadbeno putovanje u Sloveniju, na Bled.
Slava dinastije Karađorđević
Karađorđevići danas slave Svetog Andreja Prvozvanog, ali pre više od 120 godina Karađorđe se molio i sveću palio drugom svecu, Svetom Klimentu Rimskom. Karađorđevići su ovom svecu palili sveće i molili mu se sve do 1890. godine, kada je kralj Petar I Karađorđević odlučio da promeni slavu i da slavi Svetog apostola Andreja Prvozvanog, koji se obeležava 13. decembra.
Čika Pera, kako su ga Srbi zvali, posle smrti svoje supruge, kneginje Zorke, zatražio je od srpskog mitropolita Mihaila da mu odobri da promeni slavu i da umesto Svetog Klimenta Rimskog počne da slavi Svetog apostola Andreja Prvozvanog jer je smatrao da ga do tada slavljeni svetac ne čuva dovoljno. Datum je verovatno izabrao jer su Karađorđevi ustanici na praznik Andreja Prvozvanog 1806. godine oslobodili beogradsku varoš.
Kraljica Marija – prva žena vozač
Kraljica Marija Karađorđević, žena kralja Aleksandra I, bila je omiljena u narodu. Savremenici kažu da je ona bila sve što je narod u tom trenutku želeo od vladarke – dobra supruga, požrtvovana majka, vredna domaćica i dostojanstvena kraljica koja je za svakoga imala blagu reč. Rođena je kao treće dete rumunskog kralja Ferdinanda. Rumuni u lukama na Dunavu i dan-danas goste iz Srbije oslovljavaju sa „kuskre“, što se prevodi kao „prijatelju“ i „prijo“, a sve zbog braka njihove princeze Marije i Aleksandra Karađorđevića. Bila je imenjakinja sa svojom majkom, ali je ubrzo dobila nadimak Minjon
Neki kažu da je to zbog toga što je bila ‘slatka kao minjon’. Drugi kažu da je nadimak dobila po nazivu opere koju je njena majka gledala neposredno pre nego što ju je rodila. Pored toga što je bila lepa, reč je bila o veoma obrazovanoj dami – školovala se po najprestižnijim školama, a osim rumunskog govorila je tečno engleski, nemački i francuski jezik, a posle udaje i srpski. Malo je poznato da je bila veliki zaljubljenik u automobile, a i prva žena u kraljevini koja je imala vozačku dozvolu. Njenu sreću pomutila su dva događaja – atentat na kralja Aleksandra u Marseju 1934. godine i beg iz zemlje 1941. Ispostaviće se da se nikada više u Srbiju nije vratila.
Provera muškosti
Malo je poznato da je kralj Aleksandar u mladosti bolovao od upale testisa, a nakon prelaska Albanije 1915. stanje mu se pogoršalo. Sam Nikola Pašić se te bolesti najviše plašio, jer je postojala mogućnost da ona okonča vladajuću dinastiju. Posle rata Aleksandru su dovođene dame da bi se proverila njegova seksualna moć. Iz jedne takve probe s lekarkom iz Francuske, kažu hroničari, poslednjeg dana decembra 1920. rodila se i zdrava devojčica Jelena.
Đorđe Karađorđević
Malo se zna za Đorđa Karađorđevića – nesuđenog kralja. Naime, on je stariji brat kralja Aleksandra koji je trebalo da nasledi presto, ali je sudbina umešala svoje prste. Princ Đorđe Karađorđević rođen je 8. septembra 1887. godine, na Cetinju, na dvoru svoga dede po majci, knjaza Nikole, koji će tek kasnije postati kralj Crne Gore. Pohađao je Vojnu akademiju u Rusiji, skrivajući svoje plemićko poreklo od drugih kadeta. Nakon 1903. vraća se u Srbiju i postaje prestolonaslednik. Đorđe je bio omiljena ličnost u srpskom narodu.
IZVOR: NOVA I FOTO: NOVA