Ovih avgustvovskih dana u Beogradu se desilo jedno veoma zanimljivo srpsko venčanje. A moglo bi da se kaže i svetsko.
Kada jedan naučnik udaje ćerku, svadba više liči na svetski kongres ispunjen mnoštvom jezika i kultura. Samo što su gosti mnogo opušteniji i veseliji od onih s naučnog skupa, dok slavljem provejava duh otmenosti, upotpunjen živahnom atmosferom i prijatnim rođačkim, prijateljskim i kolegijalnim druženjem. Tako je bar bilo na nedavnoj ceremoniji, horski propraćenog, crkvenog venčanja kod dr Vladana Čokića, naučnog savetnika sa Instituta za medicinska istraživanja Univerziteta u Beogradu.
Mladenci i roditelji napravili su, kako to jedan od gostiju rekao, „događaj koji će se prepričavati” i dodao da će u sećanju na početak avgusta nositi „emotivan govor oca koji udaje ćerku”. Svadbenu proslavu otvorio je koktel kvalitetnih francuskih vina i proseka, odabranih po ukusu mladoženjinog oca iz Francuske.
Gosti su došli iz 24 zemlje, popularni beogradski bend pevao je na šest jezika, preplitali su se žanrovi od horskog izvođenja, preko rokenrola do srpskog narodnog kola. A mlada Milica Čokić i mladoženja Tankred Tebo sve su to zasenili mladenačkim plesom, zanosnom salsom koju su odigrali uz romantičnu pesmu „Tvoja ljubav mi čini dobro”. Milica je pre toga na podijumu zaplesala sa ocem uz melodiju „Willow” pevačice Tejlor Svift, a pri kraju pesme prepustila ga je majci i nastavila ples sa suprugom. Otkrila je i tajnu zašto je plesni performans bio poput filmskog – ona i Tankred sve su prethodno uvežbali u jednoj od škola plesa koju su pohađali u Parizu, gde žive.
Tankreda je i upoznala u Francuskoj, budući da mu je otac Francuz, a majka Poljakinja. Srela ga je na studijama na prestižnom Pariskom institutu političkih nauka (SciencesPo), za koji je dobila stipendiju posle odličnog uspeha u beogradskoj Filološkoj gimnaziji i početnog školovanja u Americi. Po dobijanju master zvanja oboje su se zaposlili u Parizu. Ne čudi što su stranci činili trećinu zvanica od 180 gostiju na svadbi, pristiglih u Beograd iz svih krajeva Evrope i Amerike, uključujući Englesku, Italiju, Dansku, Litvaniju i Belgiju. Kuma je došla iz Zagreba, a kum iz Moskve, čime je ispunjen uslov za venčanje u Sabornoj crkvi u Beogradu da bar jedan od kumova bude pravoslavne vere.
Nakon što su i kumovi nazdravili gostima, mladoženjin otac Erik Tebo je, uz podršku svog dela rodbine, horski, na francuskom otpevao pesmu koju je sastavio i posvetio mladom bračnom paru. Svaki sto na svadbi nosio je naziv neke evropske ili američke prestonice odakle su gosti došli, a na ulazu je bila geografska mapa na kojoj su čiodama obeležavali svoj grad. Srpsko venčanje kakvo se retko viđa.
O neobičnosti događaja svedoče i komentari gostiju koji su prenosili prijatne utiske „kao da su bili na nekoj svadbi u inostranstvu” i da je sve bilo „na visokom nivou, a gosti veseli u igri”. Kako to neki od njih lepo kažu: „Srpsko venčanje je, što bi rekao Balašević, ’parada pijanstva i kiča’, a ovo je sve bilo potpuno drugačije organizovano, pružajući najlepše od francuske prefinjenosti i srpske ljubaznosti i topline.”
Stranci su uglavnom zahvaljivali na izvanrednom provodu, organizaciji i gostoprimstvu. Kako i ne bi kad su im domaćini, uz slavlje, obezbedili i prevoz u Srbiji, noćenje u Kaštelu „Ečka”, vojvođanskom dvorcu nalik na one iz bajke, u kom je venčanje i priređeno. I to na otvorenom, u uređenom parku pod belom tendom, jer je domaćin, doktor medicinskih nauka i nosilac nacionalnog projekta o kovidu 19, insistirao na tome radi sprečavanja širenja zaraze.
Sutradan je tridesetak gostiju ugostio u svom šumadijskom selu, kraj plantaža krušaka i šljiva, uz domaću čorbu, sarmu i pečenje, da svetski ljudi osete našu tradicionalnu kuhinju.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: VENCANJA.COM