Na Tviteru je pre nekoliko dana preneta scena iz Beograda kada jedna gospođa pita vozača autobusa dokle ide, a on na engleskom odgovara da je ne razume. Vozači iz Šri Lanke, dostavljači iz Maroka, malinari sa Kube… možda neće uvek i potpuno razumeti srpski jezik, ali su to nove beogradske kolege i komšije.
Beogradu i Kolombu na Šri Lanki zajednički je samo pozivni broj 011. Pozivu prijatelja da vozi u Srbiji pre nekoliko meseci odazvao se i 44-godišnji Sandživa, koji je za Srbiju tada prvi put čuo.
„Pretraživao sam Youtube i Google i video da je ovo lepa zemlja, pa sam odlučio da dođem ovde zbog svoje porodice. Imam dvoje dece, dečaka i devojčicu, i moram da brinem o njima. Zadovoljan sam platom jer ono što su nam obećali, to smo i dobili. Nekad dobijemo i više, jer kad radite više, zaradite više. Ako radite manje, zaradićete manje“, priča Sandživa Mudunkotuva.
U Beogradu mu je, kaže, jedini problem hladnoća. Malo se zagreje kad mu putnici osmehom uzvrate na „dobar dan“, pa se i na vožnju desnom stranom brzo navikao.
„Ovde je saobraćaj bolji nego na Šri Lanki, tamo je sve mnogo komplikovanije. Vozači tuk-tuka, motocikli, jedni vam dolaze s leve strane, drugi sa desne, sviraju vam. Užasno je. U Beogradu se ljudi razbesne, nekad vam mnogo sviraju, ali to mi je normalno“, dodaje Sandživa.
Odgovarajući na pitanje da li planira da duže ostane u Srbiji, Sandživa kaže da su njegovi planovi trenutno oročeni na dve godine, koliko mu traje ugovor sa firmom.
„Deca su mi mala i ne znam, možda bih ih doveo ovde“, priča vozač sa Šri Lanke.
Da bi stranac poput Sandžive mogao da vozi autobus u Srbiji ili da radi neki drugi posao, potrebno je da ispuni dva uslova – da ima regulisan boravak i dozvolu za rad, koju izdaje Nacionalna služba za zapošljavanje.
Dokaz da je potreba za radnom snagom iz inostranstva sve veća u Srbiji jeste i podatak da je Služba samo tokom prošle godine izdala oko 30.000 dozvola za rad, što je četiri puta više nego 2017. godine
Ako neki poslodavac želi da zaposli stranca, Nacionalna služba mora i zvanično da utvrdi da u nekom sektoru nema kadrova. A saobraćaj vapi za oko 12.000 vozača.
U privatnom transportnom preduzeću, čija su vozila angažovana i u gradskom prevozu Beograda, na taj potez su se odlučili kad su shvatili da u Srbiji ne mogu da nađu radnike.
Inostrani radnici su, osim u transportu, najčešće angažovani na građevini i u ugostiteljstvu. Dolaze iz Kine, Rusije, Indije i Turske. Takav trend, kažu upućeni, neizbežan je i ubuduće.
IZVOR: RTS I FOTO: PRINTSCREEN