Šabac – grad veseljaka i vrcavih šaljivdžija u kome su se kroz otškrinute prve staklene pendžere začuli zvuci prvog klavira u Srbiji, dok su se gradski kicoši vozikali prvim fijakerom kaldmisanim ulicama stare čaršije…
Danas je najpoznatiji po slavnim građanima i jedinstvenom septembarskom vašaru. Naravno kada nema korone.
U mnogo čemu prvi, Šabac je dobio naziv „Mali Pariz “. Da li zbog boemstva sličnog onom na pariskom Monmartru ili zbog prvog klavira gospođice Obrenović, prvog gospodskog fijakera ili skupocenih haljina i frakova koji su zamcali starim sokacima…? Tek, bilo je mnogo razloga zbog kojih je Šabac zasluživao takav nadimak.
Taj sjaj i raskoš Šabac je dugovao, pre svega, Jevremu Obrenoviću, bratu kneza Miloša, koji je u grad uneo evropski duh, angažovao inženjere, okupio viđenije intelektualce svog vremena. Jevremov konak, jedno od najlepših zdanja tadašnje Srbije, bilo je mesto okupljanja elite i viđenih Srba.
Pa iako je Jevremov konak, na žalost, srušen i u današnjem, modernijem Šapcu u svakom ćošku se mogu videti tragovi koje su vekovi ostavili na njemu.
Kako su se smenjivale turska i austrougarska valst, tako je i grad menjao izgled od tipičnog balkansko-orijentalnog grada sa uskim uličicama, džamijama i minaretima, do toga da se “Šabac na Bairu načinio da ti ima šta oko gledati…” kako je svojevremeno Vuku Karadžiću u Beč pisao jedan njegov poznanik.
Kao nemi svedok burne istorije grada Šapca i danas se na desnoj obali Save nalazi Tvrđava. Ceo taj kraj poznat je pod nazivom “Stari grad”, a Tvrđava i neposredno okruženje čine jedinstveni kulturno-istorijski kompleks i rekreativni centar kao omiljeno izletište Šapčana. U senci tvrđave leži i gradska plaža na Savi na koju se već s prvim toplijim danima seli život grada.
Nekada kaldrmisani sokaci sa mnogo zanatskih radnji kojima su se kretali karavani prevozeći egzotičnu robu, kafu, začine, tkanine iz Turske i sa Bliskog istoka u Austrougarsku, danas se nalaze moderne radnje i po neka stara koja čuva duh prohujalih vremena.
Ali ipak, duša grada spava u gradskim kafanama. Pričalo se da Šabac ima više kafana nego stanovnika. Nema grada u Srbiji sa većim brojem kafana po glavi stanovnika i tako bogatom istorijom kafanskog života.
Boemski život ovog grada prijatno će iznenaditi i raširenih ruku dočekati svakog gosta, pogotovo onog sa strane koji po prvi put otkriva čari i zauvek nemirni duh Šapca.
Čivijaška republika
Među starijim generacijama, Šabac je poznat kao “Čivijaška republika”. “Čivija” je turska reč i označava klin. Ali kakve veze to ima sa Šapčanima?
Naime, priča se da je jednom davno, neki knez došao u Šabac a na povratku, pošto mu je neki obesni šapčanin iščupao čiviju iz točka, knez je završio u prašini.
Od tada pa za sva vremena šapčani ostadoše „Čivijaši“. Od tada „Čivijaši“ čuvaju i neguju tradiciju humora i satire u manifestaciji “Čivijada” koja se svakog septembra pred vašar održava u Šapcu.
IZVOR: SERBIA.COM I FOTO: SERBIA.COM