Otvorena je prva srpska škola u dalekoj Australiji! Na ovo otvaranje čekalo se mnogo godina.
Između želje australijskih Srba da otvore svoju školu na dalekom od matice Petom kontinentu i njenog ostvarenja isprečila se čitava jedna istorija u koju su stali ratovi u otadžbini, velika svetska ekonomska kriza i na kraju pandemija kakvu svet nije video u poslednjih sto godina, da nabrojimo samo one najkrupnije događaje.
Ideja naglas izgovorena 1992, kada je počeo rad na projektu gradnje škole, svoju realizaciju doživela je na Savindan ove godine. Zgradu Koledža Svetog Save, pod okriljem Mitropolije australijsko-novozelandske Srpske pravoslavne crkve, svečano je otvorio, zajedno s gostima državnim zvaničnicima, mitropolit australijsko-novozelandski Siluan.
Time je dovršio napore u kojima je učestvovao i njegov duhovni otac i prethodnik na tronu australijskih mitropolita, blaženopočivši vladika Milutin. On je bio nadležni arhijerej SPC na Petom kontinentu u vreme kada je školski plac kupljen i osveštan, čin koji je obavio 2004. patrijarh Pavle.
Radi se o 78 hektara velikom imanju okruženom šumom i prirodom, koje je Mitropolija australijsko-novozelandska kupila u predgrađu Sidneja, Varovilu, tada još neizgrađenom, a danas vrlo poželjnom i lepom mestu za život.
Tako ga, barem, u razgovoru za „Politiku” opisuje protojerej-stavrofor Rade Radan, koji je od 2002. uključen u gradnju Koledža Svetog Save i član je školskog odbora. Gradnju škole pomagali su mnogi, većinom Srbi, ali bilo je donacija i od Rusa, Grka…
Pomoć je stizala i u volonterskom radu. Otac Rade napominje da je ogroman deo građevinskih radova obavljen besplatno, gradnja je možda išla polako, ali je zato škola počela s radom bez dugovanja i sada mogu da se u potpunosti posvete kvalitetu nastave i obrazovanja. Pod krovom svetosavskog koledža je šest učionica, sa školskom kantinom i pratećim prostorijama, kancelarijama za administraciju. Srpska škola je počela sa radom.
„Imamo ogromno dvorište i po tome je škola jedinstvena u Australiji. Đaci su izolovani od gradske buke, njihovo okruženje nisu auto-putevi, tržni centri, pumpe, već šuma i cvrkut ptica. Prostor nam daje mogućnost da organizujemo brojne sportske i druge aktivnosti na otvorenom, a čim malo stanemo na noge, planiramo da napravimo malu farmu gde bi đaci mogli da uzgajaju povrće, na primer. Da se malo odmore od tehnologije i vrate prirodi, nauče da krompir ne raste u supermarketu već u zemlji“ – kaže otac Rade Radan.
U lepim tamnoplavim školskim uniformama, s grbom koledža na kojem je krst sa četiri ocila i slogan „Put u život” (Path to life), svečanom otvaranju škole prisustvovala je i prva generacija đaka Koledža Svetog Save. Njih je 32 i pohađaju predškolsko i prvi i drugi razred.
„Možda se nekom to čini kao skroman broj, ali početak svih nezavisnih škola je sličan. Sve ovo je do pre dva meseca izgledalo kao jedno veliko gradilište, ali kako smo otvorili vrata škole, tako se interesovanje rasplamsalo i već imamo one koji žele da narednu školsku godinu pohađaju u ovoj školi. Sadašnji đaci većinom su iz srpske zajednice, ali ima i onih koji su iz mešovitih australijsko-srpskih brakova, iz egipatske zajednice pravoslavnih Kopta, a za našu školu interesuju se i oni iz rumunske i makedonske zajednice“ – priča otac Rade Radan.
Na konkursu za izbor direktora škole odlučeno je da na čelu prve srpske škole u Australiji bude Grkinja Ana Nikolau, za koju naš sagovornik kaže da ima bogato iskustvo i odlične reference budući da je godinama radila u najeminentnijim i najboljim školama. Takođe, u koledžu, za sada, rade dve učiteljice, nastava je na engleskom jeziku, ali će se učiti i srpski, kao što će đaci kroz različite predmete imati prilike da se upoznaju sa srpskom nacionalnom istorijom, književnošću, muzikom, umetnošću…
Sadašnji učenici imaju različit nivo poznavanja srpskog jezika: od onih koji ga odlično govore, najčešće dece čiji su se roditelji doselili u Australiju, do onih koji ne znaju nijednu reč i koji su treća ili četvrta generacija doseljenika. Imaće prilike da ovde uče jezik svojih predaka, ali treba da naglasimo da smo mi obrazovna ustanova koja funkcioniše u obrazovnom sistemu Australije, nismo škola jezika.
„Naši đaci moraju da imaju određen nivo postignuća i znanja, čije standarde postavljaju i proveravaju testovima državne komisije. S druge strane, želimo da se oni upoznaju i sa srpskim jezikom, da ostanu u dodiru s prelepom i bogatom tradicijom svojih predaka, da žive u našoj pravoslavnoj veri“ – kaže protojerej-stavrofor Rade Radan.
A on iz ličnog iskustva najbolje zna koliko je to važno. Ne samo kao pravoslavni sveštenik, već i kao rođeni Australijanac i Srbin koji je na Petom kontinentu od svojih roditelja učio i odlično naučio jezik svojih predaka: srpski. Srpska škola će mnogo značiti tamošnjim učenicima.
I tu negde počinje ovaj put u život, ne samo prve generacije đaka već i prve škole u Australiji: s verom u Boga, nadom da će mali učenici izrasti u dobre ljude i ljubavlju prema jeziku, istoriji i tradiciji zavičaja, Srbije.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: POLITIKA