Šetači, planinari i biciklisti sve češće pohode područja očuvane prirode sa one strane Tornika. Tu, kroz selo Stublo, na visoravni petnaestak kilometara od turističkog centra Zlatibora, sveže asfaltirani put vodi kroz živopisne prostore mirisnih četinara ka obnovljenim manastirima Dubrava i Uvac.
Kod raskršća pravaca za ova dva davnašnja hrama, prolazi sa svojim ovcama Petrija Kuzeljević. Ubrađena maramom, u jednoj ruci drži štap, u drugoj kesu gloga nabranog za čaj u drugoj. Od jutra je napasala ovce i site ih poterala kući.
Podne prošlo, zvezda ugrejala. Ne miruju ovce na nedavno stavljenom asfaltu, lepše im je livadom, ali Petrija ne haje. Nogu pred nogu, nigde ne žuri. Kaže da su je godine stigle, a živi sama, suprug joj je umro pre šest godina. Mlađi su u Čajetini, ćerke i sin imaju svoje porodice. Uvek kad mogu dođu u posetu, donesu joj šta treba i pomognu.
– Sad je leto, lakše je, ali znači mi to kad naiđe zima. Planina je ovo, zime su hladne, snegovi golemi. Ali ni tada ne brinem: obezbede mi ogreva, hrane i drugo, imam i dva televizora – kazuje Petrija.
Kuća joj je među stoletnim borovima, kod strugare kraj puta što se odatle spušta ka manastiru Dubrava. Ovo je zdravo mesto, pejzaži odmaraju pogled. Petriji ne smeta samoća, žali se samo na starost, ima 72 godine. Njene ovce su joj stalno društvo. Priznaje kako joj deca govore da su njoj možda suvišne obaveze oko ovaca, ali ona od njega ne odustaje: ima svakodnevnu zanimaciju, a voli i da mlađima pokloni poneko jagnje i obraduje ih.
Rado ova vremešna čobanica razgovara sa namernicima i šetačima koje ovamo navodi želja da upoznaju drukčiji Zlatibor. Odavde se kao na dlanu vidi vrh Tornika, moćni repetitori na najvišem zlatiborskom uzvišenju. S druge strane je nova gondola, šestosedna žičara, ski-staze, zip lajn, tjubing i druge novotarije za turiste. A svega na kilometar-dva vazdušne linije od tog sjaja i provoda, s druge strane Tornika gde mirno živi Petrija, šumska su prostranstva i sela s nalim brojem žitelja.
– Može da priča ko šta hoće, ali u selu je bolje nego u gradu, za život je zdravije – ubeđena je ona. Zna da je u zlatiborskim selima uvek bilo dugovečnih ljudi. Nedaleko od Petrijine kuće sa svojima živi 97-godišnja Dara Kuzeljević. Poznavala je najstarijeg Zlatiborca Panta Vraneševića, koji je pre neku godinu umro u 104, a ceo život je mirno proživeo u domaćinstvu usred stoletnih borova u obližnjim Šainovcima.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: POLITIKA